Hafiz Seid-ef. Zenunović: Pisac koji je bio prožet ljubavlju prema Pejgamberu i Ehli bejtu

Piše: Amina Đulović

Hafiz Seid-ef. Zenunović ubraja se među poznatije alime sjevernoistočne Bosne iz perioda 19. i početka 20. stoljeća. Značajan je njegov doprinos izučavanju islamskih nauka kod nas. Hafiz Zenunović je svoj trag ostavio u oblastima: tefsira, hadisa, fikha, sire, a svoju ljubav prema Poslaniku, a.s., iskazao je i kroz pisanje mevluda. Ove godine navršilo se 90 godina otkako je preselio na ahiret.

Hafiz Seid-ef. Zenunović je rođen 1875. godine u Koraju. Obrazovao se u korajskoj medresi Igrišće. Pred svojim ocem, koji je bio muderris medrese Igrišće i imam Atik džamije u Koraju, uspješno je završio hifz u svojoj dvadesetoj godini. Nakon završene medrese, u periodu od 1912. do 1919. godine bio je imam, hatib i muallim u Trnovi kod Bijeljine. U Koraj se vraća 1919. godine i započinje službovanje kao imam Atik džamije. Jedno vrijeme je predavao i vjeronauku u osnovnoj školi. Imao je sedmero djece. Na ahiret je preselio 1932. godine, u pedeset i sedmoj godini života i ukopan je u haremu Atik džamije.

U svom spisateljskom i misijskom radu služio se korajskim lokalnim bosanskim jezikom s velikim brojem arhaizama koji su poznati ljudima ovoga kraja; mnogo je pisao i pisao je arebicom; bio je izvrstan kaligraf a njegove levhe ukrašavale su zidove kiraethane u Koraju; tokom ramazana čitao je i prevodio historiju od Taberija a njegovo najznačajnije djelo je rad na prijevodu Kur’ana.

Djela Zenunovića

Objavljena djela hafiza Zenunovića su: Smrt Muhammeda, a.s. (objavio ga je M. Kujundžić pod naslovom "Vefat-Wafat"); Rođenje Muhammeda, a.s. (također objavio M. Kujundžić); Miradž (objavio H. Suljkić). U istoj brošuri objavio je i Smrt Muhammeda a.s.); Ashabi fi’l (objavio M. Kujundžić). Neobjavljena djela su: Prijevod Kur’ana; Mevludska hikaja; Čudan zeman nastade; Multeka (prijevod fikhskog djela Multaqa al-Abhur hanefjskog učenjaka Ibrahima b. Muhammada b. Al-Halabija, umro 956/1549); Shamail al-Nabiyy (Nedovršeni prijevod djela čuvenog muhaddisa Tirmizije, umro 279/892). Neobjavljen je i niz manjih pjesama i literarnih pokušaja. Njegov prijevod Kur’ana (trideset i tri sure) pronašao je i objavio prof. dr. Omer Nakičević, koji se bavio životom i djelom ovog alima te je o njemu mnogo pisao.

Prijevod Kur’ana hafiza Zenunovića

Prema do sada poznatim činjenicama, iznesenim u radu dr. Omera Nakičevića Hafiz Sejjid Zenunović i njegov prijevod Kur’ana, hafiz Zenunović nije preveo cijeli Kur’an, nego samo određene sure, a sačuvane su trideset i tri. Karakteristike ovog prijevoda su prilagođenost jezika ljudima svoga vremena i sredine, ljepota konstrukcije rečenice i jasnoća misli što ukazuje da je bio vrstan poznavalac arapskog i bosanskog jezika. Nije zabilježeno niti je poznato da je hafiz Zenunović imao bilo kakvih drugih namjera kada je radio na prevođenju Kur’ana izuzev misijskog rada na upoznavanju muslimana sa sadržajem Objave. Redoslijed prevođenja sura nije hronološki jer je prevodio sure ili njihove dijelove spram trenutne aktivnosti i potrebe. Prevode je ustupao drugima na korištenje i prepisivanje. Vjerovatno je to i jedan od razloga zašto danas imamo sačuvan samo jedan dio njegovog prijevoda Kur'ana. Prije Zenunovića, Kur'an je preveo, s francuskog jezika na srpski, Ljubibratić (1895.) a prvi štampani prijevod s arapskog na bosanski, poslije Zenunovića, je Karabegov (1937.) Iste godine je štampan i prijevod Čaušević/Pandža.

Hafizov mevlud, vefat i poezija

Hafiz Zenunović, kao i drugi autori mevluda, nastojao je ovim spjevom izazvati emociju kod slušalaca, predočiti im najvažnije informacije o životu Muhammeda, a.s., i izgrađivati kod njih ljubav prema Poslaniku, a.s. Mevlud hafiza Zenunovića nastao je 1929. godine na arebici, a štampan je u izdanju Islamske dioničke štamparije u Sarajevu. Spada u kraće mevlude. Sastoji se od sljedećih poglavlja: Predgovor, Rođenje Muhammeda alejhi-s-selama i Dodatak Mevludi-šerifu. Predgovor se sastoji od 15 distiha, Rođenje Muhammeda alejhi-s-selama od 82 distiha i Dodatak Mevludi-šerifu od 23 distiha. U nekim zbirkama pojedini dijelovi Mevluda su izostavljeni prilikom prepisivanja, uređivanja i sl. Mnogi autori mevluda, pa i hafiz Zenunović, ističu svoje porijeklo, mjesto u kojem su živjeli i djelovali, svoju povezanost s Bosnom, odnosno jezik na kojim su pisali mevludski tekst. Zenunović je u svom mevludu istakao: Za ime koji budu pitali,/Hafiz Seid Zenunović Korajli. 

Povodom 90 godina od njegovog preseljenja na ahiret, u Čeliću i Tuzli je u oktobru 2022. godine održan kolokvij "Hafiz Seid-ef. Zenunović, život i djelo (1875-1932)". Organizatori kolokvija su Muftijstvo tuzlansko, Institut za društvena i religijska istraživanja, MIZ Čelić i MIZ Tuzla. Na skupovima su se obratili muftija tuzlanski dr. Vahid-ef. Fazlović, dr. Mensur-ef. Husić, Džemal-ef. Šadić i hafiz Ahmed-ef. Huskanović. Izlagači su bili: dr. Sead Seljubac, dr. Mirsad Arnautalić i mr. Admir Muratović.

Vefat - poema o smrti Muhammeda, a.s., a koji je napisao hafiz Zenunović, razlikuje se od vefata drugih pjesnika po svom sastavu. Njega sačinjava više podnaslova: Razgovor Resulullaha, s.a.v.s. u stanju bolesti sa Fatimom ez-Zehrom r.a.; Smrt Muhammeda Pejgambera; Posljednji vaz Resulullaha, s.a.v.s. u mesdžidu; Resulullahov, s.a.v.s, rastanak od ashaba iz mesdžida; Vasijet Resulullaha, s.a.v.s. u kući sa ashabima, salavatullahi ve sellame alejhi edžmein; Prije smrti Resulullah salallahu teala alejhi ve selem je malo bio Rahat; Spuštanje Džibrila i Azraila a.s. u kuću Resulullaha, s.a.v.s.; Izašao je Džibril iz kuće Resulullaha, a ušao je Azrail salavatullah ve selame alejhim edžmein. Dva su najčešća motiva pisanja vefata: Muhammed, a.s., i hazreti Fatima tj. njihove ličnosti. Oni su svojom dobrotom, važnošću, ljubavlju prema dragom Allahu, vjeri i ummetu nagnali mnoge pjesnike, pa i hafiza Zenunovića, da na jedan tužan, a s druge strane ponosan način prikažu njihov odlazak s ovoga svijeta.

I hafiz Zenunović, kao i drugi autori, u svom Mevludu i Vefatu koristi mnoštvo orijentalizama a one manje poznate tumači u fusnotama (npr. ummet - šljedbenici, soj - narodnost, pleme, illet - bolest). Hafiz Zenunović je pisao poeziju i spjevove, posebno kaside, koje bi rado citirao u društvu. Kod recitovanja kasida na arapskom jeziku često bi mu se pridruživali Ragib-ef. Zenunović i Ibrahim-ef. Begić. Pisao je crnim perom ili ljubičastim mastilom, uglavnom noću. Na svojim rukopisima bi arapskim pismom, pored svoga imena upisivao i adresu: Koraj, kotar Bijeljina (Beljina), a ponekad kotar Brčko. Imao je okrugli pečat na kome je pisalo: Hafiz Se’id ez-Zenunović.

Još uvijek se veoma malo zna o hafizu Seid-ef. Zenunoviću, njegovom životu, misiji i djelima, te postoji potreba za širim i dubljim istraživanjem života i djela hafiza Zenunovića i drugih naših alima koje historija islama ovih prostora i historija Bošnjaka treba da poznaje.

(Objavljeno u printanom izdanju Preporoda)