Tedžessus, džasusijjetun - špijunaža ili uhođenje

Piše: Mustafa Spahić

O vjernici! Klonite se mnogih sumnji i sumnjičenja! Zbilja, neke sumnje i sumnjičenja jesu grijeh! I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekom od vas bilo drago da jede meso svoga brata mrtvog?! A vam je to gnusno i odvratno zato se bojte Allaha. Uistinu, Allah prima pokajanje i samilostan je! (Hudžurat, 12)

Izvor, tlo, humus i najplodnije zemljište za uhođenje, praćenje, denunciranje i cinkanje ljudi generalno počiva na sumnji, sumnjičenju i nepovjerenju u ljude, bez obzira što su mnoge sumnje i sumnjičenja neutemeljene, neopravdane i kao takve veliki grijeh na onom i strašna opasnost po međuljudske odnose, veze, relacije, komunikacije i saradnju na ovom svijetu. Uhoda, šmeker, špijun, cinkaroš, denuncijant na arapskom se kaže džasusun - dževasisu.

Riječ džasusun istovremeno, zavisno od konteksta, može značiti: uhoda, špijun, policijski ili politički agent, detektiv, a glagol tedžessese znači doticati, dodirivati, pipati, ispitivati, istraživati, iscjeđivati, pribavljati i prikupljati obavještajne i interesantne vijesti, podatke, uhoditi, šmekati i špijunirati. Džessas je surovi i nemilosrdni obavještajac, uhoda, špijun, isljednik i kagebeovac koji zabada nemilosrdno svoje ruke i noge u tijela nevine žrtve samo da od nje iznudi traženi i naručeni iskaz.

Kada je kagebeovac Gletkin u romanu "Tačno u podne" uočio da žrtva staljinističkih procesa potpuno nemoćna i slomljena od zore do izlaska sunca uopće nema moći i snage da se brani od sna i neispavanosti i da će sve priznati i potpisati samo da ga puste da spava, Gletkin im ne dozvoljava da spavaju, a njegovi agenti žrtve ispituju od zore do izlaska sunca i tako postiže potpuna priznanja žrtvi. On pred sobom ima jedini cilj da napreduje u karijeri, a sudbina žrtvi ga uopće ne zanima. On se ponaša kao vuk u toru ovaca koji će ih stotinu zubima poklati, a dovoljna mu je samo jedna da se najede.

Na grčkom jeziku uhoda, denuncijant, politički provokator, konfident, špijun, šmeker, agent; detektiv naziva se sikofant. Ko su bili sikofanti?

Sikofanti je naziv za ljude koji su tajno prijavljivali, prokazivali i odavali one koji su tajno izvozili smokve, jer je izvoz smokava iz Atine, od strane vlasti, bio zabranjen. Korijen riječi sikofant je riječ sykon - smokva, tako da je sikofant označavao smokvoprokazivača ili smokvopotkazivača. Kasnije je to ime prošireno na sve one koji su prokazivali, uhodili i potkazivali u svim oblastima života kao što su: ulizice, udvorice, klevetnici, doušnici koji uši izdaju pod kiriju, puzavci, gmizavci, ulizice, potkožnjaci, potkazivači, grabežljivci, šmekeri, špijuni, denuncijanti, uhode, agenti, detektivi, konfidenti i ciljano - namjerni provokatori. To su ljudi koji profesionalno izdaju svoje uši i jezike pod kiriju, svoju sreću grade na tuđoj nesreći i karijeru, u većini slučajeva, pogotovo u totalitarnim sistemima, grade na razaranju i uništavanju drugih ljudi.

Dok postoji ljudska vrsta čovjek će se pitati zašto i otkud uhođenje, praćenje, pokrivanje, špijuniranje, denunciranje, potkazivanje i prokazivanje ljudi. Izvor te proklete i strašne pošasti koja rastače i razara odnose i veze među ljudima je prokleti šejtan, koji među ljude neprestano stere, šalje i podastire nepovjerenje, nesigurnost, sumnju, smutnju i da ih zbog toga treba pratiti, uhoditi, pokrivati i špijunirati. Što šejtanski sljedbenici više griješe, šejtan u njihovim srcima, na njihovim dušama i u njihovim glavama razvija sve veći strah, zebnju, tjeskobu i neizvjesnot od iskrenih, poštenih ljudi, ali im sve više uljepšava njihova zlodjela.

Zato, svi totalitarni, despotski, autoritarni, autokratski, partokratski i idiokratksi režimi, koji nemaju povjerenje u svoje građane, niti ih poštuju, nego u njih sumnjaju, sumnjiče ih za sve i za svašto razvijaju monstruozne, obavještajne, špijunske zajednice, koje kroz sistem i državne organe prate, provociraju, pokrivaju, uhode, špijuniraju i denunciraju vlastiti narod i održavaju ga u neprestanom strahu i neizvjesnosti. To je sistemska špijunaža koja je utemeljena na sistemskom nepovjerenju u vlastiti narod.

U špijunažu kao špijuni ljudi ulaze i pojedinačno, čak i bez ikakvog interesa i nagrade, jer ih prema ljudima vodi unutrašnja zloba, zlogukost, zajedljivost, zluradost, zavidnost, pokvarenost, podlost, prizemnost, podmuklost i prefirganost. Nažalost, ove gadosti totalitarni sistemi pretvaraju u javne, društvene i državno korisne vrline. Nevjerovatan je broj ljudi koji se više raduju tuđoj nesreći, negoli vlastitoj sreći. Tu ima i profesionalnih uhoda, cinkaroša, šmekera, špijuna, denuncijanata, doušnika, potkazivača i provokatora koji radi zarade, koristi, pozicije i karijere spremno i odlučno izdaju svoje uši pod kiriju i sve organe vlastitog tijela preko kojih mogu špijunirati, pa makar pratili i svoje najbliže, rodbinu, prijatelje i poznanike.

Poslanik islama kazuje i savjetuje: "Čuvajte se sumnje i sumnjičenja, jer je namjerna i neutemeljena sumnja i sumnjičenje najveća laž. Nemojte jedan drugog uhoditi, niti prisluškivati. Nemojte se međusobno u trgovini, kupoprodaji i poslovanju izvan granice i norme pomoću monopola nametati, niti jedan drugom zavidjeti. Ne mrzite jedan drugog, niti jedan drugom leđa okrećite. Allahovi robovi budite kao braća."

Sistemsko, namjerno i plansko uhođenje, praćenje, pokrivanje, špijuniranje, prokazivanje, provociranje, izazivanje i prijavljivanje nevinih i poštenih građana od strane politike i državnih organa preko sikofanata, špijuna, šmekera, cinkaroša, konfidenata i doušnika izaziva u društvu stres, strah, nepovjerenje, nesigurnost, nestabilnost, smutnju i sumnju svakog u svakog.

Tako se razara društvo i ubija društveno, društvenost, javnost, javna komunikacija, sloboda govora, mišljenja i pisanja, a to i jeste cilj totalitarne vlasti. Šejtanu, njemu najvjernijim i najdosljednijim sljedbenicima je kroz sumnju i sumnjičenje, uhođenje, cinkarenje i međusobno olajavanje i ogovaranje najbitnije da ljude odvoje i međusobno suprotstave jedne drugima i da ih učine potpuno nemoćnim.

Veliko je upozorenje i snažna poruka da Kur’an neutemeljeno sumnjičenje i ogovaranje te olajavanje ljudi uspoređuje s jedenjem mesa umrlog brata. Umnom i razumnom ovo je dovoljno upozorenje.

(Objavljeno u printanom izdanju Preporoda)