Javni diskurs između nebrige i ciljanog razvlačenja pameti

Piše: Hamza Karčić

Koliko su stvari komplikovane u političkom životu Bosne i Hercegovine, najbolje se uoči kada se situacija pokuša objasniti posjetiocima iz inostranstva. Istraživači, novinari ili studenti na razmjeni često se jave pitanjima o nekom aspektu postdejtonske Bosne i Hercegovine. U takvim situacijama se vidi kako složena svakodnevnica o kojoj govorimo nije lahko objašnjiva. Mnoge termine strancima je teško prevesti, a i kada se prevedu ne znače im mnogo jer je za njih, vjerovatno, ovo što mi živimo kao koncept nerazumljivo.

Bošnjački političari se (pre)često pozivaju na "međunarodnu zajednicu" i traže da im riješi neki problem. Kome se tačno obraćaju nije jasno i ko je taj akter koji treba da se nađe pozvan i prozvan da reaguje ostaje nejasno. Studenti međunarodnih odnosa znaju da je realizam ključna teorija koja objašnjava svjetsku politiku. Prema ovoj teoriji, države su ključni igrači koji su motivisani interesom i nastoje da ostvare sigurnost u inače nesigurnom svijetu. Vojna sila je ključ relevantnosti svakog aktera. Ključne su i činjenice na terenu. Svako poštuje onog aktera koji ima činjenice na terenu i koji je trenutno relevantan. Realizam nalaže da se svaki akter osloni na svoje resurse. Ova teorija ne daje mnogo značaja principima i normama. Međunarodno pravo je u najboljem slučaju negdje na periferiji.

"Međunarodna zajednica" ne postoji u praksi. Postoje države koje imaju svoje interese koji se mijenjaju, ali je interes kao motiv djelovanja država konstanta. Pošto je “međunarodna zajednica” nepostojeća kategorija, od nje se ne može i ne treba očekivati pomoć. To je samo ideal odnosno apstrakcija, a nikako konkretna institucija koja djeluje. Teorija realizma ima nedostataka, ali je vrlo značajna jer smanjuje očekivanja. S manjim ili nikakvim očekivanjima dolazi malo ili nimalo razočarenja.
Pored “međunarodne zajednice”, u javnom prostoru u Bosni i Hercegovini je uočljivo i da različiti akteri koriste "otvorena pisma" kao oblik djelovanja. Ova demagoška praksa ostavlja utisak da se nešto čini ali suštinski takva djelovanja ne proizvode rezultate. Pored političara, "otvorena pisma" pišu i razni intelektualci pojedinačno ili kroz nevladine organizacije. Vrlo često se pozivaju na “univerzalne vrijednosti” i "evropske principe". Zanimljivo je da ti intelektualnci nemaju nikakvo formalno obrazovanje iz oblasti međunarodnih odnosa i diplomatije niti su se tom oblašću bavili profesionalno u toku svojih karijera. Riječ je uglavnom o nekadašnjim profesorima filozofije, književnosti, jezika ili medicine koji zajedno ili pojedinačno putem čestih javljanja u medijima nastoje da održe svoje prisustvo i relevantnost u javnom životu. Oni učitavaju u međunarodnu politiku svoje viđenje kakva bi politika trebala biti, a ne kakva realno jeste.

Da li iskreno vjeruju da postoji "međunarodna zajednica" koja će intervenisati kako bi se poštivali "univerzalni principi" ostaje nejasno. Neki političari i intelektualci čak ostavljaju utisak da stvarno misle kako su strani ambasadori i strane birokrate trenutno na službi u Bosni i Hercegovini ustvari "međunarodna zajednica" pri čemu precjenjuju njihov značaj. Štaviše, upotrebom ovih floskula zamaglili su javni prostor u Bosni i Hercegovini i sprečavaju da se vidi osnova međunarodne politike. A ta osnova je realizam.

Uz ove problematične pojmove, postoji mnogo drugih primjera, ali s drugim ciljem. Političari iz entiteta RS su u javni diskurs Bosne i Hercegovine uveli niz novih i nepostojećih termina. Kada govore o državi Bosni i Hercegovini, neki koriste termin “državna zajednica.” Ovaj termin nije ispravan i ima za cilj da ospori njenu državnost. Uvođenjem tog termina i njegovim upornim ponavljanjem dovodi se do navikavanja i normalizacije ovog termina. Slično je i sa "zajedničkim institucijama." Ni taj termin ne postoji. Cilj upotrebe ovog termina je da se izbjegne termin "institucije Bosne i Hercegovine." Uočljivo je da u proteklih petnaestak godina neki političari iz entiteta RS namjerno osmišljavaju i koriste nove termine kako bi izbjegli upotrebu termina koji sadrže naziv države Bosne i Hercegovine.

Paralelno s ovim trendom iz RS-a, Dragan Čović je uveo najmanje dva nova termina na kojima insistira godinama – "legitimno predstavljanje" i "preglasavanje." Oba termina je teško prevesti na strane jezike i, ako se prevedu, ostaju nejasni. Kako bi nekome iz Malezije objasnili šta je "legitimno predstavljanje"? Kako bi posjetiocu iz SAD objasnili šta je to "preglasavanje"?

Bošnjački političari i intelektualci koriste apstrakcije i potpuno odstupaju od osnova realizma pri čemu se javnost uvijek iznova iznenadi kada je suočena s nelagodnim realpolitičkim porukama stranih dužnosnika. A drugi političari – oni iz Republike Srpske i Čović - namjerno koriste novoosmišljene pojmove za nametanje svojih agendi i potkopavanje Bosne i Hercegovine. Navedeni termini ukazuju koliko je javni diskurs u Bosni i Hercegovini haotičan i kako se kao takav nastoji održati.

Kao što je jedan naš intelektualac imao običaj da kaže, najbolji način da provjerite da li nešto ima smisla je da to pokušate prevesti na strane jezike.

(Objavljeno u printanom izdanju Preporoda)