Mustafa Gobeljić: Reisul-ulema je u pravu, posebno kada je u pravu
Piše: Mustafa Gobeljić
Ovih dana, svjedoci smo neviđene kampanje i ataka na instituciju reisul-uleme u Bosni i Hercegovini. Svjedoci smo i različitih reakcija na tu vrstu, do sada neviđenih pokušaja omalovažavanja i relativizacije naše najvažnije vjerske institucije i njezinog poglavara. Puno je tu pojednostavljivanja i površnosti (čak i među dobronamjernim), ali po mom sudu, stvar je kompleksna i višeslojna.
PITANJA:
1. Da li su pitanja vođstva, autoriteta, slijeđenja itd., važne i univerzalne kategirije?
2. Ima li pravo reisul-ulema diskutirati o tim kategorijama?
3. Zamjena teza - samooptuživanje?
4. Atak na naš kosmopolitzam?
5. Politička alternativa?
ODGOVORI:
1. Pitanje vođstva, morala, karaktera, dosljednosti svih onih koji nas vode (a posebno onih koji imaju najveću moć) je prevažno i odsudno pitanje za svaku zajednicu, društvo i narod, a posebno za one koji su malobrojni i latentno ugroženi. Ako nekome ovo nije jasno, ništa mu nije jasno.
2. Svaki građanin ove zemlje ima pravo istrajavati na potcrtavanju važnosti ovih univerzalnih kategorija i vrijednosti. Reis-ul-ulema, ima čak i obavezu.
3. Znamo mi, znaju naši dušmani (bio bih presretan da ih nema), znaju naši prijatelji iz međunarodne zajednice da od nas nikome ne prijeti opasnost. Nikoga ranije nismo napali, nikoga ubuduće nemamo namjeru ugroziti. Niti to želimo, niti nam je "u krvi", a niti smo (ruku na srce) u mogućnosti. Pa i kada neki naš lider kaže da smo se "prebrojali", to može biti (i jeste) samo u funkciji odvraćanja. Pa ako nekim akterima iz međunarodne zajednice, odgovara da i nama pripišu odgovornost za razbijanje ove države i militantno ponašanje, zašto naši političari uskočiše u tu vrstu sadomazohističkog narativa? Eto, neka oni odgovore.
4. Ja sam ne samo ponosan, nego i srećan u svom kosmopolitizmu. Uvjeren sam da većina pripadnika mog naroda dijeli ovu vrijednost. U moje srce može stati kosmos, čovječanstvo, a kamo li cijela Bosna i Hercegovina i svi njezini ljudi. I samo me je moja vjera učinila ovakvim. Nemam ni atom opterećenja na koji se način neko Bogu moli i kako ga zaziva. Meni je dovoljno da kaže: "ja volim ovu zemlju, ona je i moja, ja je hoću s tobom da izgrađujem, ja hoću s tobom zajedno da živim." Kog god to kaže on je moj brat (i sestra) i neka se Bogu moli kako hoće, ili neka se i ne moli. Sve je to na relaciji čovjek i njegov Gospodar i nema tu mjesta za mene. Eto, ova "politička alternativa" udari i na moj (naš) kosmopolitizm, jer kako će biti kosmopolita onaj koji je "militant" i koji nekom prijeti.
5. Eto, da im je njihov ego, pohlepa, neznanje itd., dalo mira, da osabure, da budu mudri, da nas ovako duboko ne protresu, možda bi većem broju nas (Bošnjaka) bili alternativa. Ovako, ne glorificirajući nikoga, nemamo izbora.
(Preporod.info)
