Mladi iz cijelog svijeta volontiraju u Srebrenici
Život u Srebrenici majki koje su u genocidu ostale bez svojih najmilijih, kojima su ubijeni sinovi, muževi, braća, očevi, nije ni malo lahak. Pored bola koji skoro 30 godina razdire njihova srca, godine su ih sustigle pa mnoge srebreničke majke trebaju pomoć. Neke od njih u kućnim poslovima, neke da im se pomogne sa poljoprivredom, a ima i onih kojima je potrebna tuđa njega, jer su zbog bolesti uz starost nemoćne.
Mladi iz cijelog svijeta dobrovoljno su se javili da pomažu srebreničkim majkama, čime su im pokazali da one nisu zaboravljene.
Jasin Najrof, šesnaestogodišnjak iz Palestine koji trenutno boravi u Bosni i Hercegovini učestvuje u radovima na završetku doma za stare osobe i ambulante u Potočarima kod Srebrenice, u blizini Memorijalnog centra. Najrofa je srebrenička tragedija, koja se dogodila u julu 1995. godine, motivisala da dođe u Srebrenicu i da volontira.
- Istraživao sam i našao informacije o Srebrenici i o tome kako je ovdje počinjen genocid, da je ovdje ubijeno više od 8.000 ljudi i onda sam nekako, ponesen time, odlučio da dođem ovdje - izjavio je Najrof za Radio Slobodna Evropa.
Ovaj mladi palestinski mladić u Srebrenici boravi sa još oko 70 volontera u međunarodnom omladinskom radnom kampu, projektu Međunarodnog foruma solidarnosti "Emmaus".
Iz sličnog motiva je iz Turske u Srebrenicu stigla i dvadesetdvogodišnja Zejna.
- Kao studentica internacionalnih odnosa imala sam želju doći ovdje u Srebrenicu prvenstveno zbog pozadine, istorijske priče koja se veže za Srebrenicu. Kao volonterka sam uključena u Emmausuve aktivnosti već dva mjeseca - kazala je Zejna.
Volonteri dolaze i iz BiH, Srbije, Rumunije, Francuske, Engleske, te Jordana i Sjedinjenih Američkih Država (SAD).
Jedna od bitnih aktivnosti za volontere je učestvovanje u projektu "Ljubav za majke Srebrenice", u okviru kojeg svaki dan jedna grupa posjećuje majke i pomaže im u svakodnevnim poslovima.
Za Eldinu Osmanović iz Sarajeva, koja je porijeklom iz Srebrenice, druženje sa jednom od srebreničkih majki bilo je posebno dirljivo iskustvo.
- Prvi put sam na kampu. Nakon što se desio jedan ovakav obilazak, majke Rahime (Čelebić), stvarno sam ostala potrešena. Jeste da sam porijeklom iz Srebrenice i da sam imala priliku obilaziti mnoge porodice i mnoge situacije, ali stvarno me nekako ovo dirnulo i baš mi je drago što sam ovom prilikom dio ovakvog projekta da makar na neki način mogu pomoći - kazala je Osmanović.
Rahima Čelebić, koja danas ima 83 godine, živi sama u selu Cerska kod Srebrenice. U ratu je ostala bez sina Islama. Teško živi i svaka pomoć joj je potrebna, kaže Imran Pašalić, mladić iz Sarajeva koji takođe volontira u Srebrenici.
- Majka Rahima živi u teškoj situaciji, došli smo da joj pomognemo oko poslova koje ona ne može sama da obavi, a stanje je takvo da tih poslova ima jako mnogo. Ona živi sama i dobro joj dođe svaka pomoć i mi smo tu i zbog ovakvih situacija. Nastavit ću da dolazim u ovaj kamp i bit će mi drago da učestvujem u svim aktivnostima koje kamp provodi - rekao je Pašalić.
Korisnica projekta je i sedamdesetpetogodišnja Raza Garaljević. Vratila se u Srebrenicu prije 20 godina. Živi sama, obrađuje imanje, te da se obraduje svakome ko dođe da je obiđe.
- Teško je živjeti sam. Jedva čekaš da ti neko otvori vrata, da izađeš negdje ako imaš kome. Nedostaje mi komšiluk, familija, malo je naroda. I ovo što ima, svako je u nečemu svome - priča Garaljević.
U ratu je, kaže, izgubila 12 članova porodice, među kojima su i dva brata, te dva bratića. Ističe kako joj mnogo znači podrška koju dobije od volontera.
Mnogi volonteri se godinama vraćaju ponovo kako bi pomagali u Srebrenici.
Prema popisu stanovništva u BiH iz 2013. godine, u Srebrenici živi tek nešto više od 13.000 stanovnika, dok je prije rata u ovom gradu živjelo više od 36.000 građana.
(A.N/Preporod.info)