Višestoljetno pravno nasilništvo nad haremom u Liska ulici
Piše: Hasan Eminović
Fundamentalno javno glasilo politike HDZ-a ovih dana je tendenciozno mostarsku javnost izvijestilo o navodnom nadolazećem, a zapravo potpuno izmišljenom, problemu harema/groblja u Liska ulici. Uloga tog medija i jeste upravo to, insistirati na onim pitanjima koja će još više i još snažnije fragmentirati gradsku političku scenu, kako bi, potom, pred zvaničnicima međunarodne zajednice i stranim diplomatima imali argumentaciju da je jedinstveni grad nemoguć, da je jedinstvena država nemoguća i da je čim prije treba iskomadati, rasparčati i podijeliti.
Bošnjačka, pak, politika, odnosno bosanskohercegovačka, u gradu na Neretvu odavno je primijetila te opskurne svađalačke namjere, pa vijesti s tog portala i ne doživljava ozbiljno, budući da im je osnovni programski cilj zametati kavge.
Tako su u posljednjem tekstu o haremu u Liska ulici, iskoristili i stranačku pripadnost aktuelnog gradonačelnika Mostara Marija Kordića, kako bi izazvali što veće tenzije Gradu. A čitati taj tekst zaista je bolno!
Osim uvreda na nacionalnoj i vjerskoj osnovi i neuvažavanja činjenica, tekst je krajnje potcjenjivački i na intelektualnom nivou. U njemu se uz harem/groblje u tekstu spominje i partizansko spomen-groblje u Mostaru kao povod za "izazivanje nacionalnih netrpeljivosti". Ova dva lokaliteta su jedini u zapadnom dijelu grada koji imaju simbolično značenje zajedništva. Sve drugo je dobilo predznak hrvatski! I zato su oba ova lokaliteta u fokusu HDZ-ovih medija, dakako HDZ-ove politike. I njih nekako treba učiniti hrvatskim?
U uvodnom dijelu teksta iznesena je konstatacija kako je harem "već godinama potpuno zapušten mikrolokalitet", što je notorna neistina. Doduše, harem nije prikladno ograđen. A nije, jer to nije dopustila politika HDZ-a u gradskoj administraciji.
Autoru teksta nije ni palo napamet da provjeri koliko su puta nevladina udruženja, udruženja porodica ubijenih i poginulih civila i vojnika zajedno sa Islamskom zajednicom upućivale zahtjeve nadležnim organima za izdavanje pravno valjanog rješenja. Na desetine puta. (vidjeti akt Odjela za urbanizam i građenje Grada Mostara broj 07-25-173/05 od 8. 9. 2005.)
Potom će u istom tom tekstu biti konstatirano kako tamo više nema žrtava hrvatske nacionalnosti, što nije tačno. Paušalno i nimalo umjesno lokalitet će opisati kao "divlji harem". Strašno!
Izmislit će da je nekada postignut dogovor (ne navode ko i s kim) da će porodice ubijenih i poginulih izmjestiti svoje mrtve. Još jedna strašna neistina koja razdire dušu tim porodicama.
Optužit će Islamsku zajednicu da vrši pritisak na političke predstavnike koji ne izlaze u susret zahtjevima HDZ-a da se nad haremom još jednom izvrši pravno nasilje kako je to učinjeno i 1952. godine.
A svi sagovornici u tom tekstu bezočno će tvrditi kako je tamo do agresije oduvijek bio samo park. Uporno ga imenuju Liska parkom premda je njegovo pravo gruntovno ime harem Kantarevac. I oduvijek se tako zvao. Još od kraja 16. stoljeća kada je graditelj cerničke džamije hadži Memija uvakufio dio svog zemljišta u te svrhe.
U harem je Mehmed Mujezinović 50-tih godina prošlog stoljeća (Islamska epigrafika u BiH) evidentirao četrdeset spomenika s epitafima, od kojih je tri objavio u u cjelini u prepisu i prevodu, a s ostalih epitafa samo osnovne podatke o umrlima. Dolaskom austorougrske vlasti 1884. godine radi izgradnje željezničke pruge u ovaj harem su prebačeni ostaci ukopanih i nišani iz Lakišića harema (kod Hita) koji se nalazio u neposrednoj blizini.
A potom je Sresko vakufsko povjerenstvo u Mostaru 28. 4.1952. godine u aktu broj 85/ 52 obavijestilo Vakufsku direkciju u Sarajevu da je od strane Gradskog Narodnog Odbora (GNO) Mostar nasilno zauzeto nekoliko mezaristana i harema i to:
- Mezaristan Kantarevac up. u ul. broj 1870 k.o. Mostar k.č. broj 404 i 912, u ukupnoj površini od 3170 m2
- Džamište sa dvorištem Husein havadže (Ćišića) džamije u Haljevčevu skokaku pretvoren u gradski park kao i zemljište Hasan-bega Lakišića vakufa uz turbe Đikić Osmana
- Zemljište vakufa hadži Memije Hadžiomerovića na kojem se zemljištu sada dom za srednjoškolsku omladinu u površini od 10 000 m2,
- Mezaristan uz džamiju Derviš paše Bajezidagića i dio mezaristana Šarića džamije uz turbe Šejh Juje pretvoreni su u dječije igralište
U idućem dopisu (14.6.1952.g. broj 127/52) iz Mostara su obavjestili nadležne organe Islamske zajednice u Sarajevu da ne primaju nikakvu najamninu niti protunaknadu za zemljište. Na kraju je konstatovano da prema propisima kojim se mora ravnati Islamska zajednica otuđivanje imovine, vakufa i nekretnina je zabranjeno. U vezi ovih napomena, Povjerenstvo je razgovaralo sa načelnikom Hajrudinom Trebovićem te ga zamolili da u navedenom slučaju iznađu pravedno i odgovarajuće rješenje.
Iz arhivske građe dostupne svim ozbiljnijim istraživačima jasno je da je u slučaju harema Kantarevac izvršeno pravno nasilje više puta. Činile su to vlasti, i ne samo nad lokalitetom, već i posmrtnim ostacima starih Mostaraca.
Jezivo je i pomisliti koliko je nasilja počinjeno nad žrtvama Stojana Jankovića koje su pokopane u Lakišića haremu, pa potom prebačene u harem Kantarevac, gdje su socijalističke vlasti odlučile izgraditi koji i park i dječije igralište. Njegova sudbina u posljednjem ratu već je poznata. I tako, umjesto da se gradska administracija priprema za donošenje zakona o restituciji koja će obuhvatiti i harem Kantarevac, oni su krenuli u suprotnom pravcu, ka još jednom administrativno pravnom nasilništvu, potpuno smetnuvši s uma da i mimo onih ljudskih postoje i oni božanski zakoni.
Nikome ko se igrao s haremima, grobljima i posmrtnim ostacima umrlih nije izdobrilo. Svi narodi u BiH, i oni konstitutivni i oni koji to nisu, dobro pamte onu staru narodnu izreku "Bogu nije žurbe. Bog ne bije maljem, već belajem".
(Preporod.info)
