Džemaludin-ef. Čaušević, reisul-ulema koji je spašavao Srbe u BiH

Reisul-ulema Džemaludin-ef. Čaušević jedan je od ponajboljih primjera suživota u Bosni i Hercegovini i pojedinac koji je uspio ispisati jednu od najčasnijih stranica bošnjačke historije.

Naime, nakon ubistva austrijskog nadvojvode Franza Ferdinanda i njegove suprugre 28. juna 1914. godine, došlo je do sudskih progona i interniranja srpskog stanovništva, posebno onog sa granice prema Srbiji i Crnoj Gori. Protiv takve politike i takvih postupaka prvi se javno oglasio reisul-ulema Džemaludin-ef. Čaušević.

On je već 4. jula 1914., na današnji dan, uputio apel Bošnjacima savjetujući "svakom muslimanu, da se kani zadirkivanja i izazivanja, a naročito da se prođe Bogu mrskog djela uništavanja imovine".

Istog dana se oglasio i vrhbosanski nadbiskup Josip Stadler, koji se našao pobuđen da jednom okružnicom pozove narod i svećenstvo da "u općoj tuzi i bolu" ne narušavaju mir i red i ne nanose štetu "bližnjemu svome".

Reisul-ulema Čaušević je svoj apel proširio i kao "Proglas muslimanima" objavio u sarajevskom alhamiado listu "Jeni mishab" (Nova baklja), 24. jula 1914.

Pored Čauševića, sličnim su se apelima protiv progona Srba i uništavanja njihove imovine oglašavali i drugi bošnjački politički, vjerski i kulturni prvaci i radnici, sve dok se to moglo objaviti u nekim od sarajevskih novina koje su po kratkom policijskom postupku svakodnevno obustavljane i zabranjivane. Prijeki sud u Sarajevu je ukinut već 26. jula 1914., dva dana pred objavu i početak rata, piše historija.ba.

(Preporod.info)