Na Bajram poručujemo - ako zaboravimo mjesta u kojima su počinjeni zločini, zaboravit ćemo sami sebe
Preispitati se koliko smo, i koliko možemo učiniti, za Srebrenicu, ali i sva mjesta u kojima su počinjeni zločini, te za žrtve genocida i zločina, obaveza je svakog Bošnjaka u danima Bajrama i danima sjećanja na genocid u Srebrenici.
U Srebrenici, Kozarcu, Banjoj Luci i Foči, povratnici vode borbu za domovinu Bosnu i Hercegovinu, za svoj narod i za svoju vjeru, i u njihovoj borbi potrebno je pronaći primjer.
- Žrtve genocida, posebno majke, svaki dan, svaku godinu, žive s osjećajem iščekivanja, traženja, pronalazaka ostataka tijela svoje djece. Posljedice genocida su tolike da su naše majke sretne kada pronađu ostatke svoje djece i ukopaju ih u Potočarima, te na takav način bar dio njihovih duša bude smireniji, jer znaju da su ih pronašle dok su žive. To je tako svakog dana, i između Bajrama, između mubarek dana i noći. Uvijek je to osjećaj tuge, žalosti, praznine, i to će tako biti dokle god su i one žive, a i mi koji od njih preuzimamo teret i sve ono za što se one bore i zalažu - kazao nam je Damir-ef. Peštalić, glavni imam Medžlisa Islamske zajednice (MIZ) Srebrenica.
Peštalić je naglasio da je Bajram simbolična prilika da se svi u Bosni i Hercegovini, ali i van nje, prisjetimo žrtava, ali i da se za Bajram i dženazu šehidima pripremamo istovremeno.
- Treba da na takav način promišljamo Bajram, da se prisjetimo naših žrtava, da se prisjetimo ljudi koji se bore za novi život u Srebrenici, te da iskoristimo ovaj Bajram da se preispitamo da li smo i koliko možemo, svako pojedinačno, dati za tu našu priču, za našu borbu, za Srebrenicu - poručio je Peštalić.
Srebrenica je otvorena rana svakog Bošnjaka, Bosanca i normalnog čovjeka ovog svijeta, i na to je potrebno podsjećati i u danima Bajrama, naglasio je Miralem-ef. Hodžić, glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Foča.
- Ako zaboravimo Srebrenicu, zaboravit ćemo i sami sebe. Svima nama 11. juli mora biti dan trajnog sjećanja i opomena da "Mu'min ne smije biti ujeden iz iste rupe dva puta!"
Zato, dobro zapamtimo ovaj hadis i primijenimo ga u našim životima, kako bismo bili spašeni na oba svijeta i kako nam se nikada više ne bi desili: Bijeljina, Prijedor, Mostar, Gornji Vakuf, Prozor, Ahmići, Foča, Srebrenica, Žepa... - istaknuo je Hodžić.
Naša dužnost je učiti djecu o počinjenom genocidu nad Bošnjacima i razvijati kolektivnu svijest pamćenja kod svih Bošnjaka, poruka je glavnog imama fočanskog medžlisa.
- Ove godine u dane Bajrama se sjećamo naših voljenih Srebreničana, kako da budemo radosni kada klanjamo dženazu i u tim tabutima tek kost ili dvije, pronađene u primarnim i sekundarnim grobnicama širom zemlje, premještane i po nekoliko puta ukopavamo i još uvijek tražimo našu braću i sestre. Budimo budni i oprezni - poručio je on.
Hafiz Amir-ef. Mahić, glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Kozarac, naglasio je kako su dani Bajrama i dani sjećanja na genocid, poruka za sve.
- Nakon svih nedaća koje su zadesile naš narod, ali i naše herojske odbrane i očuvanja naše domovine, islama i muslimana u njoj, trebali bismo, kao narod, s jedne strane, iz naših pogrešnih ili nedovoljno dobro osmišljenih postupaka uzeti pouku i ne dozvoliti da nam se bilo šta slično u budućnosti desi, dok bi nas, s druge strane, naši ispravni postupci trebali nadahnuti da još snažnije i ustrajnije budemo hizmećari svojoj vjeri, narodu i domovini - istaknuo je hafiz Mahić.
Dodao je da ovakva nastojanja treba da, prije svega, budu jasno definirana unutar naših institucija, a zatim prenesena na grupe i pojedince unutar našeg društva.
- Zbog toga bih volio vidjeti sve naše institucije, organizacije, grupacije i pojedince, u domovini i izvan nje, ujedinjene u težnji izgradnje i osmišljavanja bolje i prosperitetnije budućnosti našeg naroda i domovine nasuprot naših ličnih i privatnih ambicija - poručio je hafiz Amir-ef. Mahić.
Svoju bajramsku poruku uputio je i hafiz Muamer-ef. Okanović, glavni imam MIZ Banja Luka.
- Bajramski dani dašak su svježine, sreće i rasterećenja gdje radost i blagorodni izričaji međusobne ljubavi ispunjavaju prostrana prsa vjernih, dočim čaršije i mahale, zaodjenute ruhom blagosti, odišu blistavilom čehri, srdačnim osmijesima i duhovnom puninom. Osjećati radost Bajrama tradicija je muslimana svijeta, a dijeliti radost sa drugima sušta je insanska potreba. Doživjeti radost Bajrama i propisa koji se za ove dane vezuju znak je, kako Kur'an oporučuje, srčane bogobojaznosti i svjesnosti, dok je iskazivanje posebne pažnje prema drugima poslanička praksa koja je najljepši ukras jednog vjernika. Muslimani Bosne i Hercegovine u blagoslovljenim bajramskim danima žive ove kur'ansko-hadiske savjete osnaženi strpljenjem i blagošću kojima se ljudska duša oplemenjuje i napaja. Osvrnemo li se na blisku, pa i daleku prošlost naše domovine, uočit ćemo da su živuće sahife bosanskih muslimana često gorčinom i tugom oslikavane, čemu svjedoče i neke od znamenitih kasida iz bošnjačke tradicije, koje bajramskim trenucima radosti daju prizvuk skrovitog bola i žala nad tegobnim događajima i neizbrisivim tragovima gubitka voljenih s kojima se radost bajrama dijelila - kazao je hafiz Okanović.
Veoma je teško izreći ili opisati bol nemogućnosti susreta sa voljenim u danima kada su svi radosni, a kazivanje o nasilno ugašenim životima/kosmosima hiljada nedužnih ljudi koji sa svojim najmilijim bajramsku radost ne mogu iščekivati i osjetiti, rana je bosanskog muslimana i svakog čovjeka čije srce perdama mržnje nije zaslijepljeno, nastavio je on.
- U ovim mubarek danima kada se, uz blagodati bajrama, prisjećamo i genocida, kao stravičnog iskustva jednog naroda koji nezacjeljivu ranu decenijama živi i stoički u prsima nosi, neophodno je isticati važnost očuvanja kulture sjećanja i podsjećanja, ma koliko gorak i bolan osjećaj to pobuđivalo, kako se nikada i nikome takav bol ne bi prouzročio. Predivna je praksa naših vrlih i čestitih vjernika koji, dolazeći iz Sarajeva, Mostara, Travnika, Bihaća, Tuzle i drugih bosanskohercegovačkih gradova, odluče da bajramske dane provedu u mjestima gdje su njihova braća i sestre pretrpili neizrecivu bol.
Klanjajući bajram-namaz u Srebrenici, Prijedoru, Kozarcu, Zvorniku, Banjoj Luci i mnogim drugim mjestima koja hikaju boli šutnjom mezarluka kazuju, pružajući bratski zagrljaj pažnje, saosjećanja i ljubavi čijom toplinom se bol iskušenja gubitka voljenih na trenutak razgali, svjesni i savjesni ljudi, vjernici pokazatelj su postojanosti i želje da oni koji svoju tugu i bol šute nikada neće biti ostavljeni i zaboravljeni - naglasio je hafiz Okanović.
Najljepša hedija tugom opshrvanom srcu je upravo osmijeh, stisak ruke i iskazivanje podrške kao kolektivne obaveze muslimana koji predstavljaju jedno živuće tijelo; kada jedan organ boluje, cijelo tijelo bol osjeća i podnosi, potcrtao je.
- Osvještavanjem osjećaja prema drugom, čija sudbina više nije pojedinačna već kolektivna, neupitno se pravi važan iskorak ka svjetlijoj budućnosti. Neposredno saosjećanje sa ljudima koji još uvijek dostojanstveno žive na prostorima gdje im je nepravda učinjena, znak je visokog stepena moralne profiliranosti, a bajramski dani najbolje su vrijeme da se tuga i radost sa najmilijim diljem domovine naše podijele. Ne zaboravljajmo one kojima je nepravda učinjena, ma gdje oni bili, i posjećujmo ih dok priliku za posjetu imamo - poručio je hafiz Okanović.
(Preporod.info)