Ukrajini sva pažnja, a okupiranoj Palestini ignorancija i zaborav

Međunarodna zajednica mora preuzeti veliku odgovornost da spriječi nestanak Palestine pod pritiskom stalne okupacije, nasilja, siromaštva i destruktivne države aparthejda, i uspostavi pravedan i trajan mir, bez okupacije i uz poštivanje međunarodnog prava, kako je decidno navedeno u projektu Ujedinjenih naroda o podjeli Palestine od prije 75 godina.

Kako piše švicarski list Le Temps, rat u Ukrajini privukao je svu svjetsku pažnju, dok je istovremeno sve veća frustriranost Palestinaca kojih više i nema na međunarodnoj diplomatskoj agendi, i pored flagrantnog kršenja međunarodnog prava koje se očituje u svemu: u putovanju, u izgradnji izraelskih naselja, u putevima izgrađenim za doseljenike, u prisvajanju novih kvartova u Istočnom Jerusalemu ili na okupiranoj Zapadnoj Obali...

Ova konstatacija data je kao uvod u članku ovoga lista u kome Mario Carrera, bivši direktor Švicarske agencije za razvoj i saradnju u Palestini, osuđuje isključivanje palestinske države iz dnevnog reda međunarodne diplomatije i javno umanjivanje budžetā predviđenih za njeno pomaganje, dok zapadni mediji svu pažnju posvećuju Ukrajini, kojoj Evropa osigurava sve što joj je potrebno.

Bivši direktor kaže kako riječi: „Vi Evropljani ste se snažno angažirali protiv rata u Ukrajini, a tako nikada ranije niste postupili prema nama“, koje je on, kao i čitav svijet, više puta čuo od Palestinaca već na samom početku rata u Ukrajini, odražavaju veliku i rastuću frustraciju u zemlji koju je Izrael okupirao 1967. godine i koja je sada izložena rastu cijena hrane i energije pod podijeljenim vođstvom između Islamskog pokreta otpora (Hamas) u Gazi, koja živi pod izraelskom opsadom, i nelegitimne i korumpirane palestinske vlasti na Zapadnoj Obali.

Na terenu se – kako on kaže– u svemu vidi patnja Palestinaca: u vremenima u kojima mogu putovati, u izraelskim naseljima u izgradnji, u novim putevima predviđenim za doseljenike, u prisvajanju novih kvartova Istočnog Jerusalema i okupirane Zapadne Obale u kojima broj doseljenika konstantno raste: od 200.000 u 1989. do blizu 700.000, uz odluku izraelske vlade da izgradi novih 4.500 stambenih jedinica, donesenu prošloga maja, kako bi se udovoljilo ekstremnim desničarskim, vjerskim i cionističkim partijama u krhkoj vladi doseljeničkog premijera Naftali Bennetta.

Autor naglašava da se to naseljavanje smatra “flagrantnim kršenjem međunarodnog prava“, shodno rezoluciji 2334 Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija usvojenoj u decembru 2016. godine, kojom je zatraženo momentalno zaustavljanje oduzimanja zemlje i vode, te gradnja puteva i ekonomske infrastrukture za doseljenike, što stvara stanje permanentne nesigurnosti za Palestince.

Fikcija dvodržavnog rješenja

Sa političkog aspekta, ovaj švicarski diplomata smatra da trenutno posvuda prisutno jevrejsko naseljavanje potkopava „dvodržavno rješenje“ koje međunarodna zajednica promovira već dugi niz godina, no bez ikakvog efekta.

Stoga se velik broj Palestinaca koji su podržavali takvo rješenje - koje im osigurava nezavisnu i međunarodno priznatu državu pod imenom Palestina - danas opredjeljuje za uspostavu jednedvonacionalne države i pored osjećaja da u njoj neće uživati puno građanstvo, imajući u vidu činjenicu da je izraelski Kneset 2018. godine Izrael definirao kao „nacionalnu državu jevrejskog naroda“.

Mario Carrera se pita: „Šta bi se sada moralo učiniti u suočenju s nelegitimnom državom i pojavom ekstremizma na objema stranama?“, ukazujući na nužnost podupiranja djelovanja slabih sekularnih građanskih asocijacija i pokretanja palestinskih vladinih struktura, ili ruralnih udruženja, uz stimuliranje partnerstva između aktera u Izraelu (startup država) i brojnih potencijalnih partnera u Palestini, uključujući i Gazu.

Mobilizacija međunarodne zajednice

Mogućnost uspostavljanja dvonacionalne države trebalo bi, kako to vidi autor članka, vratiti nadu svakodnevnom palestinskom životu: demontažom fiksnih i mobilnih kontrolnih punktova koji značajno otežavaju kretanje i strane investicije, uz zaustavljanje naseljavanja, nasilja i krađe zemlje i otvaranje perspektive mladim Palestincima, umjesto što se prepuštaju iseljavanju u Kanadu i Sjedinjene Američke Države.

Autor zaključuje da međunarodna zajednica mora preuzeti veliku odgovornost da spriječi nestanak Palestine pod pritiskom stalne okupacije, nasilja, siromaštva i destruktivne države aparthejda, i uspostavi pravedan i trajan mir, bez okupacije i uz poštivanje međunarodnog prava, kako je decidno navedeno u projektu Ujedinjenih naroda o podjeli Palestine od prije 75 godina.

(Aljazeera.net)