Mi smo civilizirani svijet

Piše: Mustafa Bećirović

Protekli vikend, 18. i 19. juni, bili su dani najvećeg bola u Rogatici, Višegradu i Foči. Oni koji su otud, bol im je usađen u sjećanje kao da su nišani usađeni u njihova prsa, u sami duh života.

Dok šetam u mirnoj povorci rogatičkim opustjelim ulicama i bacam crvene ruže po stratištima 1.400 ubijenih Bošnjaka svih uzrasta, naumpada mi stih T. S. Eliota u naslovu "Pusta zemlja":

"Poslije plamenih baklji na znojnim licima,

Poslije ledenog muka u vrtovima,

Poslije agonije na kamenim čukama...

Onaj koji je živio sada je mrtav,

Mi koji smo živjeli sada umiremo

Sa malo strpljenja.."

Dok posmatram opustjeli gradić pitam se ko je u njemu mrtav, a ko živ. Uviđam da je samo povorka sjećanja živa i čista, blistava u nekoj onostranoj svjetlosti, spuštenoj da osvijetli tamu. Gledao sam oči tame kako nas posmatraju, skrivene u bijedi beznađa onih što su mislili da su pobjednici.

Ne postoji razlika između porušenih fabrika što nijemo zjape s obje strane jedne ulice i njihovih tamnih lica bez pogleda u budućnost. A naša povorka uzdignuta, s pogledom na sve četiri strane svijeta sa transparentom ispisanim na crnom platnu i pitanjem "GDJE SU?"

Na ovo pitanje je patrijarh srpski Porfirije nazdravio čašicom rakije u Laktašima dok mu je Dodik prenosio svježe utiske iz Rusije i vjerovatno nove ideje u oblikovanju rusko-srpskog svijeta na Balkanu. Sreća pa se povijest odvija bez pravila. Za razliku od ovog "nebeskog čovjeka" što uz čašicu blagoslovljene rakije održava perverzni mit o srpsko-pravoslavnom hegemonu, mi svoja srca destiliramo u čašama suza i živimo u pobjedi života.

Zato je važno, odnosno prevažno da ne prihvatamo poraz onih koji izvan Bosne spravljaju projekte unutarnje podjele u Bosni. Zašto je to važno?

Agresija na Bosnu imala je jedan suštinski cilj: da nam nametnu poraz koji proizvodi očaj, beznađe, i što je najgore od svega, nepovjerenje u sebe. I nisu uspjeli, ali njihovi projekti su aktualni. Mi pripadamo civiliziranom svijetu koji vjeruje da je moguć svijet u kojemu ljudi nisu žrtve po osnovu boje, vjerske i etničke pripadnosti, spolne i jezičke raznolikosti te socijalnog statusa. Oni koji žive u perverznom mitu o čistom hegemonu, doživjet će kataklizmu po mjeri vlastitih zabluda.

Mi ne smijemo živjeti u arapskom porazu iz 1967. godine, a iz kojeg poniženja još nisu izašli. To je hendikep nepovjerenja u sebe koje i dan danas traje..

Nama je potrebna ideja američkog filozofa Vilijama Džejmsa da nam nije potreban još "jedan dobar rat" kako bismo završili sa nemarnošću, već "moralni ekvivalent rata" koji bi mobilisao vrline i nove energije.

Na toj ideji nastala je Južna Koreja u odnosu na ideološku i militarističku Sjevernu Koreju i njen put u kataklizmu.

Ova razmišljanja inspirirana su knjigom Brodolom civilizacija, Amina Malufa i toplo je preporučujem čitaocima.

Tekst odražava stavove autora, a ne nužno i stavove Islamske zajednice u BiH - Media centra d.o.o.