Ko su stranci u našim kućama

Piše: Muhamed Velić

Postoji taj paradoks da često budemo zaokupljeni globalnim događajima i velikim svjetskim temama, a zapostavimo ono što je naša konkretna odgovornost i zadaća. Naravno, ne mislimo i ne govorimo o tome da treba apstinirati od svekolikih svjetskih dešavanja, nego da znamo šta su prioriteti i kako se odnositi prema njima. Lijepo je kazao Tariq Ramadan da musliman koji živi u savremenom dobu treba imati sveobuhvatnu sliku i viziju svijeta, ali se treba rukovoditi principima selekcije, a principi selekcije su uvijek bili i ostali vjerski izvori i dokazi. Ili, pak, hadis u kojem se kaže da onaj ko se ne zanima za stanja i pitanja muslimana - taj i ne pripada njima. No, kako smo kazali, važno je znati prioritete i šta je naša konkretna odgovornost. Ili, što je to naša "raja". A "raja" je naša odgovornost, naše stado. Možda smo pomislili da je riječ o nekom čaršijskom izrazu, ali, ne, riječ je o autentičnom hadiskom terminu. Citirat ćemo hadis koji konkretno govori o tome. 

Ibn Omer prenosi da je čuo Allahovog poslanika, a.s., da je rekao: "Svi ste vi pastiri i svaki pastir bit će odgovoran za svoje stado. Vladar - imam je pastir i odgovoran je za svoje stado (svoj ra'jetun, svoju raju), čovjek je pastir svojoj porodici i odgovoran je za svoje stado, žena je pastirica u kući svoga muža i odgovorna je za svoje stado, i sluga je pastir imetku svoga gospodara (ili u firmi svoga gazde) i odgovoran je za svoje stado. Svi ste vi, dakle, pastiri i svi ste odgovorni za svoje stado." (Hadis bilježe Buhari i Muslim)

Kao što vidimo, u hadisu se jasno ukazuje na naše odgovornosti, naša stada, tj. ono što je naša raja. Dakle, govorimo o našoj prvoj odgovornosti, a to su naše porodice. One su kvintesencija naše odgovornosti. 

Razlog zašto sam odlučio da skrenem pažnju na naše prve odgovornosti je situacija u kojoj sam se kao imam zatekao u svome džematu, nedaleko od džamije Ferhadija, u samom i strogom centru grada. Sreo sam jednog dječaka, bilo je pred akšam lijepog majskog predvečerja, on je iz našeg šireg džemata, znam mu porodicu, čestiti ljudi, drže do sebe, vjere i tradicije, također, radini i angažirani ljudi, no, ovog dječaka nisam vidio odavno, a primijetim da je diskretno uho probušio i da ima malu naušnicu, pa ga pitam o tome. Odgovara mi kontra pitanjem - je li zabranjeno i konstatacijom da je on pročitao na internetu da nije, pa je zbog toga to uradio. No, kažem mu da ne može učiti o vjeri i lijepom ponašanju na internetu, već treba da dođe u mekteb, u džamiju i tu da uči o vjeri i lijepom ponašanju. A što se tiče naušnice, to je za djevojčice, djevojke i žene općenito, a dječacima i uopće muškarcima nije dozvoljeno da oponašaju žene u odijevanju, folkloru i onome što su tradicionalno ženski maniri. Muhammed, a.s., je rekao da se u svemu tome razlikujemo od žena. 

Naravno, možemo govoriti o historijatu naušnice u muškim ušima, od toga da su Rimljani na taj način označavali vanbračnu djecu pa do toga da su sredinom prošlog stoljeća neposlušna djeca u Francuskoj na taj način pokazivala neposlušnost svojim roditeljima itd., no, prije svega, želimo da skrenemo pažnju da smo mi prvenstveno odgovorni za svoju djecu i svoje porodice. Često nas te velike pojave i globalna dešavanja odvuku od onoga što je naša nasušnost, pa se onda kasnije pitamo kako se naša djeca pretvaraju u strance u našim kućama. Društvene mreže, prezauzetost općenito, već spomenute velike, globalne teme i događaji kradu nam djecu. Sačuvajmo ih - pravilnim odgojem, dobrim obrazovanjem, a prvenstveno svojom pažnjom i dragocjenim vremenom.

Tekst odražava stavove autora, a ne nužno i stavove Islamske zajednice u BiH - Media centra d.o.o.

(Preporod.info)