Namaz u Kur'anu

Piše: Almir Fatić

Budući da nikada ne možemo prenaglasiti naš govor o namazu i njegovoj ulozi u izgradnji muslimanske ličnosti i njezinog pojedinačnog i kolektivnog identiteta, u nastavku ćemo podsjetiti na činjenice koje namazu kao jedinstvenoj instituciji daju takvu veličanstvenu poziciju u islamu:

1) temelj vjere: “Osnova islama i njegov stub je namaz, a njegov vrhunac je borba na Allahovom putu.” (Tirmizi, 2765);

2) prvo za što će se odgovarati na Sudnjem danu: “Prvo za šta će čovjek polagati račun na Sudnjem danu bit će njegov namaz, pa ako u tom dijelu ispitivanja bude dobar, bit će spašen i uspjet će, a ako bude slab, bit će upropašten i izgubit će. Ako mu bude manjkalo obaveznih, propisanih namaza, uzvišeni i moćni Gospodar će reći (melecima): ‘Pogledajte ima li kod toga Moga roba nafila-namaza!', pa će mu se obavezni namazi upotpuniti nafilom, a onda će se na isti način ispitivati njegova ostala djela.” (Tirmizi, 413);

3) posljednja oporuka Muhammeda, a.s., njegovom ummetu: Alija, r.a., kaže: “Posljednje riječi Allahova Poslanika, s.a.v.s., bile su: ‘Namaz! Namaz! Bojte se Allaha pazeći svoje potčinjene!” (Ebu Davud, 5156);

4) Allahova, dž.š., naredba: ‘’Naređuj porodici svojoj da obavlja namaz i istraj u tome! Mi ne tražimo od tebe opskrbu, Mi tebe opskrbljujemo (Ta-ha, 132). Kada bi naše dobre prethodnike i njihove porodice zahvatala neimaština, govorili bi: “Ustajte i klanjajte, to vam Allah naređuje”, a potom bi učili navedeni ajet. (Ibn Džuzejj, Teshīl, 3/22);

5) namaz nije naređen na Zemlji, već u veličanstvenoj noći Israa i Miradža, iznad sedmoga neba. Isto tako, u ajetima časnoga Kur'ana Svevišnji hvali one koje obavljaju namaz i naređuju ga svojoj porodici (v. npr. Merjem, 54–55, kao i El-Mu'minun, 1–9, gdje opis istinskih ili spašenih vjernika započinje i završava djelom namaza), dok, s druge strane, kudi one koji izostavljaju namaz i lijeno se odnose prema njemu (v. En-Nisa', 142).

Neke specifičnosti namaza

S obzirom na svoju veličinu i važnost, namaz kao ibadet ima određene specifičnosti koje ga izdvajaju od ostalih ibadeta u islamu. Spomenut ćemo ovdje samo neke njegove specifičnosti, jer ih je veoma mnogo.

Na prvome mjestu ističemo činjenicu da se u Kur'anu na jednome mjestu namaz imenuje imanom (vjerovanjem): A Allah neće uništiti vaše vjerovanje (īmānekum) (El-Beqare, 143), tj. vaše namaze (prvih muslimana) prema Bejtul-makdisu.

Nadalje, svi ljudski tjelesni organi učestvuju u obavljanju namaza: srce, jezik, ruke, noge i tako dalje, što nije slučaj s ostalim ibadetima. I na koncu, recimo i to da je svaki Božiji poslanik poslan sa namazom, tako da namaz možemo posmatrati i kao, rekli bismo, ključ svih objavljenih Božijih vjerozakona na Zemlji.

Koristi namaza

Brojne su koristi od obavljanja namaza: duhovne i tjelesne, dunjalučke i ahiretske, pojedinačne i društvene. Evo nekoliko konkretnih koristi namaza u pogledu naše duhovne čistote:

a) odvraćanje od razvrata i zla: Zaista namaz odvraća od razvrata i od svega što je ružno (El-‘Ankebut, 45);

b) podizanje stepena: “Ko se abdesti u svojoj kući a zatim krene prema nekoj od Allahovih kuća da bi obavio jedan od Njegovih farzova, s jednim njegovim korakom će mu se obrisati grijeh a s drugim podignuti stepen.” (Muslim, 243);

c) brisanje grijeha: “Pet dnevnih namaza, džuma do džume, ramazan do ramazana, brišu grijehe počinjene između njih, ako se kloni velikih grijeha.” (Muslim, 233, Tirmizi, 214);

d) svjetlo na dunjaluku i ahiretu: “Namaz je svjetlo.” (Muslim, 223);

e) gozba u Džennetu: “Onome ko odlazi rano jutrom i večerom u džamiju Allah će pripremiti gozbu u Džennetu. I to kad god jutrom ili večerom odlazi.” (Buhari, 662; Muslim, 669);

f) istigfar meleka: “Namaz jednog od vas obavljen u džematu bolji je od namaza obavljenog (pojedinačno) na trgu i(li) u kući za dvadeset i nekoliko stepeni. A ta je nagrada (čovjeku), kada uzme abdest i lijepo opere potrebne organe, zatim ode u džamiju, namjeravajući samo klanjanje namaza i na to ga ne bude pokrenulo ništa drugo osim namaza, neće koračati ni koraka, a da mu se time ne podigne jedan stepen (kod Allaha) ili se s njega ne skine jedan prijestup (grijeh); a za svakog se od vas mole meleci za oprost na mjestu gdje on klanja namaz dok ga još klanja, govoreći: ‘Allahu naš, oprosti mu (grijehe)! Allahu naš, smiluj mu se!' – sve dotle dok mu se ne dogodi nešto što abdest kvari i dok ih ne bude time uznemirio” (Buhari, 2119).

(IIN Preporod)