Sjećanja jednog imama na ramazane u ratnoj Srebrenici

Mevludin-ef. Hrnjić proveo je tri ramazana u ratnoj Srebrenici. Prisjećajući se tih ramazana Hrnjić govori kako su oni bili izuzetno teški. U Srebrenicu je došao krajem ramazana 1993. godine i taj ramazan mu je bio jedan od najtežih u životu.
Ja sam jedan od imama koji je tokom rata boravio u Srebrenici u vremenu od druge polovice marta 1993. godine pa sve do pada srebreničke enklave i tzv. zaštićene zone UN-a tih julskih dana 1995. godine.

- Preživio sam genocid koji se dogodio. Svoj put spasa i slobode doživio sam nakon 80 dugih dana puta od Srebrenice do Kalesije. U toku vremena u Srebrenici, kao enklavi, za koje kažemo da je vrijeme pod opsadom, radio sam kao imam, hatib i muallim u glavnoj džamiji u centru grada, koju smo od milja zvali Čaršijska džamija - govori za Preporod.info imam Hrnjić.

S njim su u Srebrenici radila još trojica starijih i iskusnijih imama, Ejub Husejinović, Suljo Memić i Sado Mustafić. Hrnjić je bio najmlađi. Tu je bio, prisjeća se Hrnjić, i jedan aktivni mujezin i veliki hizmećar džamije, Hamed Muratagić. Pokrivali su sve segmente imamskog djelovanja, od beš-vakat namaza, džume, mektepske pouke, obilježavanje mubarek dana i noći, mevluda, tevhida i ramazanskih aktivnosti. Prije nego je došao u Srebrenicu boravio je u Cerskoj da bi bio raspoređen u rodnu Kamenicu kao vojnik. I Kamenica i Cerska nedugo nakon toga padaju u ruke neprijatelja, a Hrnjić zajedno s mnogim drugim Podrinjcima završava u Srebrenici.

- Kada sam stigao u Srebrenicu te 1993. godine, koja je bila u strahovito teškim uvjetima za život, moja agonija se nastavlja. Mislim da sam uspio još dva-tri dana ispostiti. U tim teškim danima dočekujemo i Ramazanski bajram. Drugi ramazan, naredne 1994. godine, dočekujem u malo lakšim uslovima i provodim ga kao teravih imam u sali Vatrogasnog doma u gradu - kaže Hrnjić.

Narod je, sjeća se on, dočekivao ramazane onako kako je mogao u pomenutim situacijama, a koje nisu bile ni blizu mirnodopskih uvjeta. Spremalo se ono što se imalo.

- Situacija na selima je bila nešto povoljnija u odnosu na grad. Imalo se i domaćih kultura, voća, povrća, mlijeka, jaja, kokoši i mesa. U gradu se živjelo od onoga što se dobivalo na punktovima humanitarne pomoći i čega nije bilo ni blizu dovoljno. Ali vjera i svijest o ramazanu je bila vodilja koja je ljudima davala snage i volje da ga poste i isposte uprkos svemu. Gradske i prigradske džamije su bile prepune džematlija tokom cijelog mjeseca. Provodile su se sve ramazanske aktivnosti - ističe Hrnjić.

Imami su dijelili sudbinu naroda

Postiti u Srebrenici tih ratnih godina, kada je ona bila u blokadi, izolaciji ili pod opsadom, nije bilo tako jednostavno. Nedostajale su mnoge stvari. U Srebrenici je bila kriza za hranu, zatim za higijenskim pomagalima i sredstvima, za odjećom i obućom i, naravno sa smještajem ljudi. Preživljavalo se od onoga što je u Srebrenicu dolazilo kao humanitarna pomoć i to se dijelilo sedmično ili duže, po raznim punktovima.

Brašna nedovoljno, soli pogotovo, kao ni ulja i šećera. Ostale namirnice su se nekako rastezale, kao što su riža, soja i slično. Kahva je bila pojam, jer je nije bilo nigdje u nabavci. Stoga smo je pravili od pržene pšenice, ječma pa i soje. S proljeća 1993. malo je od koristi bilo i bacanje paketa pomoći avionima. Ali to nije dugo potrajalo. Ali uprkos svemu, džematlije koje su držale do vjere, držale su i do ramazana i posta. Nije ih to nimalo spriječilo i demoralisalo da ustraju – naglašava Hrnjić.

Uloga imama je uvijek bila ta, ističe Hrnjić, da budu predvodnici i primjer narodu i okruženju u kojem su djelovali. Nosilo je to i nosi veliki teret, obaveze i odgovornost.

Mi smo dijelili sudbinu svoga naroda. Došli smo s njima, pred najezdom zločinaca i padom naših džemata. Došli smo u velikim kolonama i zbjegovima. Namučili se. Nakon što je Srebrenica proglašena zaštićenom zonom i izvršena njena demilitarizacija, mi se vraćamo svojoj imamskoj misiji. Pravimo reorganizaciju vjerskog života i krećemo sa svojim radom i, slobodno mogu reći, jednom novom energijom i entuzijazmom – kaže Hrnjić.

Duhovna hrana

Djelovali su kao jedno tijelo. U svom radu imami su u Srebrenici koristili sve raspoložive metode i načine rada koji su im bili na raspolaganju. Nedostajalo je štošta, ali su improvizovali. Radili su sve i pravili uspjehe i rezultate. Pogotovo je to bilo izraženo, napominje Hrnjić, na polju muallimske misije gdje su mnoge generacije i mlađih i odraslih prošle kroz mektepsku nastavu i naučili o islamu, sufaru i savladavali učenje Kur'ana, čineći svoje hatma-dove i završne ispite.

- Moram spomenuti i veliki doprinos i uticaj na polju duhovnog i fizičkog odgoja velikog broja učenika, od strane kluba borilačkih vještina pod imenom “Zen-satori“ koji je djelovao tih godina u Srebrenici, a čiji je osnivač bio Mehdin Jakubović. Prostorije kluba su bile u blizini moje džamije. Njegovi učenici su prošli kroz našu mektepsku nastavu, bili redovni posjetioci džamije na namazima i držali su se islamskog bontona i kodeksa ponašanja – ističe imam Hrnjić.

On ističe da je vjera bila veliki oslonac ljudima i ta duhovna hrana i energija koja je vjernicima davala sabur i nadu da se lakše bore i nose sa svim nedaćama i iskušenjima s kojima su se susretali i živjeli. Da preživljavaju glad, neimaštinu, izgubljenu nadu. Ona je bila ta jedna vrsta amortizacije i balansa, između stvarnosti u kojoj jesu i onoga što bi voljeli i htjeli da bude bolje i onoga što vjernicima obećava uzvišeni Bog i njegov poslanik Muhammed, a.s. Bez vjere, Bog zna šta bi bilo s mnogim ljudima.

I ramazani koji su bili sastavni dio našega života svakako su dali svoj veliki učinak na tom polju, sa svojim blagodatima i poukama koje nose u sebi. Pokazalo se da su imami ljudi iz naroda, oni su uz svoj narod, dali su svoj veliki i nemjerljiv doprinos i pokazalo se da su, u najtežem vremenu za Bosnu i Hercegovinu, imami osvjetlali obraz. Položili su veliku žrtvu u toj misiji. Mnogi su protjerivani, zatvarani, mučeni i ubijeni tokom rata, a posebno u genocidu u Srebrenici – kaže na kraju imam Hrnjić.

(Alem Dedić / Preporod.info)