Čija je imovina toga je i država

Piše: Adis Hasaković

Parafraza iz naslova (čija je imovina toga je i država), odnosno načela “čija je zemlja toga je i vjera” kojim su u okviru Augsburškog mira 1555. godine u ovom Njemačkom gradu okončani vjerski ratovi između katolika i protestanata, na najbolji način objašnjava suštinu nečega što ovih dana proživljavamo, nevjerujući da je takvo šta moguće.

Upravo tako, to nešto što proživljavamo, ne može se nazvati niti "problemom", zato što je za problem potreban racionalni okvir, bilo šta smisleno, kako bi se moglo svrstati u neki kontekst, u neku formu, koju kasnije različitim metodama pokušavate riješiti.

To nešto iskače izvan okvira logike, izvan normalnog, i zalazi u nešto abnormalno, nelogično i potpuno izvan konteksta vremena i prostora, izvan zbilje.

E, upravo se to nešto nama (i sada ide pitanje zašto uvijek nama, a na koje ćemo kasnije odgovoriti?) nameće kao nekakvo pitanje, kao nekakav problem koji zahtijeva rješenje. A u stvari je paranormalno.

Jer, ako nema pitanja, temeljenog na racionalnom, nije potrebno niti truditi se, niti odgovarati.

Navodno pitanje državne imovine samo je jedno u nizu koja nam se nameću kao legitimna, a u stvari su nepostojeća i izvanvremenska.

U srednjem vijeku u sred Evrope ljudi su se dogovorili da onaj ko posjeduje zemlju, ima pravo nametnuti njegovu vjeru. Tada je vjera značila više od religije, i zapravo je putem crkve institucionalno određivala tadašnje teritorije, koje radi lakšeg razumijevanja, bile bi najbliže ovome što danas podrazumijevamo pod terminom država. Bile su to kneževine, kraljevine, carevine i imperije. U suštini, to su bile države sa svojim teritorijem, suverenom i vjerom kao zakonom.

Dakle, da bi postojala država mora imati teritorij. Ako nekoj državi osporavate pravo vlasništva na teritorij, osporavate njeno postojanje, njen integritet i suverenitet.

Šta mislite zašto predsjednik Srbije Aleksandar Vučić uporno podržava integritet ali ne i suverenitet Bosne i Hercegovine? Integritet bez suvereniteta ne znači puno. Ako imate integritet a nemate suverenitet, ili vam ga neko osporava, to onda znači da narodi i građani te zemlje nisu suvereni, ne vladaju njome. I obrnuto, ako nemate integritet (nemate teritoriju), čime ćete vladati i čemu onda suverenitet. Svi oni koji osporavaju suverenitet Bosni i Hercegovini zapravo tvrde da su entiteti nosioci suvereniteta i da su entiteti unijeli svoje suverenitete u državu Bosnu i Hercegovinu, što je naravno još jedna iracionalna, antiustavna i nezakonita tvrdnja. Jer, da je tako, entiteti bi se mogli odvojiti od države, a takvo šta Ustav Bosne i Hercegovine izričito negira.

I ponovo, zašto se nama nameću nemoguća, nezdravorazumska, nezakonita i anticivilizacijska rješenja za nepostojeća pitanja. Drugim riječima, zašto se uporno izmišljaju nemoguće situacije i nekakve lažne dileme i lažni problemi.

Koliko sve skupa nema smisla govori jedna od izjava koja se mogla čuti ovih dana od predsjednika Srbije kako je jednom entitetu oteta državna imovina!? Pa ne bi bio entitet u sastavu te iste države da je tako. Bilo bi onda obrnuto. Kako je moguće entitetu oduzeti državnu imovinu, dakle imovnu koja mu ne pripada!?

Zašto smeta rješenje da je država vlasnica državne imovine (rijeke, šume, oranice, livade, planine, rude, jezera, i ostala javna dobra i nepokretnosti), a da se entitetima, distriktu, kantonima i općinama, ta ista imovina (ona koja ne treba državi) daje na upotrebu?

Pa zato što oni kojima to smeta žele da budu države, a to bi uradili klasičnom otimačinom, tako što će državnu imovinu Bosne i Hercegovine prisvojiti kao njihovu. Jer ne mogu postati države bez državne imovine. Pitanje državne imovine države Bosne i Hercegovine je pitanje njenog postojanja. To bi valjda trebalo biti normalno.

Zašto sve što je normalno nama se nameće kao neprihvatljivo (vi ste poseban slučaj)? I zašto sve što je nenormalno nama se nameće kao ispravno (vi ste poseban slučaj)? I zašto bismo mi pristali na takvo što?

I na kraju pokušaj odgovora na pitanje zašto se uvijek nama uporno navlače razne "luđačke košulje" bez da nas neko pita "jesmo li ludi"?

Bosna je oduvijek bila svoja, drugačija i bolja, jer je bila spremna podnijeti žrtvu za slobodu, i jer je drugo i drugačije stanovalo u Bosni, uprkos silnim željama da je se porobi i nametne joj se šta će misliti, i koga i kako vjerovati. I tako će ostati do Sudnjeg dana.

A drugi razlog je u nama. Ima malo i do nas zašto dopuštamo da drugi pričaju o nama umjesto nas samih. A imali bismo šta ispričati. Jer, Bosna više od zemlje i države. Ona je ideja da različiti ljudi mogu živjeti zajedno. Ne jedni pored drugih, već zajedno.

Za te vrijednosti se isplati boriti.

Kome danas u Evropi u 21. stoljeću nije jasno da odbranom takve Bosne brani Evropu, taj neka mijenja kontinent. Dok ne bude kasno.

Tekst odražava stavove autora, a ne nužno i stavove Islamske zajednice u BiH - Media centra d.o.o.