Fobizam - svijet u kojem živimo ili epoha koja neprestano traje

Piše: Edin Balta

Jezik slika svijet preciznije od bilo kojeg kista ili kamere. Kamera ili kist nude samo jednu perspektivu; čak i kada snimaju, uvijek ima ono "iza kamere".

Kod jezika nema ništa iza, mogu postojati samo nivoi razumijevanja. Jezik sve sažima, a poezija je vrhunac ljudskog jezičkog izražaja. Bog se objavljuje jezikom, a to znači da je jezik univerzalni medij! Nije li posljednja Objava, tj. Božiji govor, izazov ljudima i dokaz Božije nadmoći?

Nije Bog ljude izazvao u tehnologiji, tu su ljudi dovoljni sami sebi. Izazvao ih je u nečemu u čemu ljudi misle da su nadmoćni, i to u periodu kad je arapska poezija bila na vrhuncu. Jezik u sebi sadrži i početak i kraj, on sažima sve stvoreno! Nismo li imperativno nastali (كن-فيكون)?

Sintagma u bosanskom jeziku "lijepi strah" sažima ironiju i svijest o tome kako je strah jedini pravi pokretač čovjeka da učini nešto i mimo vlastite volje. Strah paralizira organizam, izaziva vrtoglavicu, bolest. On je naš naziv za nagon, instinkt. Danas se strah raslojava na podvrste, ali temelj mu je uvijek isti. Morfem - fob uvijek je prisutan, "sve ostalo su nijanse".

Strahu se učimo od malih nogu, tako nam, kada ne slušamo, kažu: "Neko kuca!" Do posljednjeg izdaha imamo strah od smrti iako je ona neumitna. Logično je pitanje zašto je to tako. Zato što je prepadnutog čovjeka lahko kontrolirati i njime manipulirati, sve do trenutka kad strah preraste u histeriju, koja je u suštini nekontrolirani strah - ludilo. Postoji sintagma "ludo hrabar" i ona sugerira upravo nepostojanje straha ili, bolje, nesvjesnost posljedica, zaluđenost, zanos, anesteziran strah. Istinski hrabri ljudi se boje, ali su svoj strah stavili pod kontrolu. Ludo hrabri su za medicinsko tretiranje. Histerija je pobjesnjeli strah otkinut s lanca.

Svijet u kojem živimo počiva na strahu kao dominantnoj osobini svih postojećih sistema, društava, pojedinaca. Zašto je uskraćeno znanje predznak smaka svijeta? Informacije i znanje nisu isto! Znanje je svijest i selekcija informacija racionalno posloženih i upotrebljivih. Kao knjige u biblioteci. A informacije su nesređena gomila koju rijetki mogu katalogizirati. Ta gomila neprestano raste, zatrpavajući one ispod, ali ne unoseći red, nego haos čovjeku koji nema vremena za sortiranje i odbacivanje nepotrebnih.

Strah i znanje se ne podnose, a informacije su samo poluistine koje strah koristi za svoje potrebe. Sije ih gdje mu i koliko zatreba. Strah ne podnosi znanje, razmišljanje, spor tempo života, kontemplaciju, jer na njih nije imun. Imun je na sve drugo. Strah je općeprisutan, ali o njemu se ne govori, govori se o posljedicama koje on izaziva! Ratovi započinju zbog straha od dominacije bilo koje vrste.

Ženomrsci kažu da su ratovi vođeni zbog žena. Možda, ali i one su se borile s nekim svojim strahovima. U trgovačke centre jurimo zbog straha od nestašice i gladi. Novac dižemo zbog straha da ga ne izgubimo. Stojimo u redovima pred benzinskom pumpom, ambulantom, apotekom, bankom, ambasadom, trgovačkim centrima, naftnim terminalima, MMF-om, NATO-om, Evropskom unijom... Zapad strahuje od Istoka, Rus od Amerikanca, Amerikanac od Kineza, Kinez od dolara, Evropljanin od nestašice plina, Putin od nedostatka moći, Albanci od Srbije, Srbija od NATO-a, Južna od Sjeverne Koreje, Pakistan od Indije, Palestinac od Jevreja, kršćanin od muslimana, musliman od hindusa, žene od starosti, trudnica od porođaja, zet od punice, snaha od svekrve (ili obrnuto), penzioner od bolesti, uposlenik od šefa, šef od direktora, direktor od ministra, ministar od predsjednika, predsjednik od gubitka moći, influenser od gubitka pratilaca, učenik od učitelja, učitelj od roditelja, bogataš od gubitka bogatstva, fukara od gladi, poljoprivrednik od gradonsonih oblaka, građanin od visprenih seljaka, seljak od gradske strke, kamatar i kriminalac od zakona, bankar od visokih primanja građana, sumnjivi kapitalista od socijalne pravde, ponosni od bijede...

Ima li kraja? Nema! Svakome se može naći razlog za turobno lice i oborena ramena. Svako ima razloga za strah i svako živi pod strahom, ali jezik je i ovdje doskočio, pa rekao: "U strahu su velike oči". I tu leži sva mudrost.

Neko je to dobro spoznao i maksimalno zloupotrijebio. Treba li nabrajati sve čime se prepada savremeni čovjek kako bi se njime lakše manipuliralo: nestašicom hrane, globalnim zagrijavanjem, virusima, vakcinama, nuklearnim ratom, nedostatkom električne energije do najbizarnijih strahova, kao što je strah od nestašice toalet-papira. Zato prvo čitamo crnu hroniku: moramo nahraniti strah. On ne smije biti gladan. Strah mora biti zadovoljan jer je on veliki vođa. Nisu to ni Bajden, ni Putin, ni Kim Džong, ni Si Đinping, ni ostali strahići. Svi oni imaju svoj strah iako u drugima izazivaju strahove. Velike oči straha samo misle da vide dobro, zapravo vide samo ono što im se dâ da vide. Vide ono što drugi žele. Zato je strah tako učinkovit i otporan na sve antibiotike. On razara društva, pojedince, urušava sisteme i lahko se transformira u druge varijante kada se postane imuno na njega. Uvijek je moguće naći novu, zarazniju varijantu.

Fobizam je novi svjetski poredak! Ili, još bolje: to je univerzalni poredak, koji u sebe uključuje sve druge! Uključuje komunizam, koji se boji religije i demokratije, totalitarizam strahuje od slobodnog mišljenja, ateizam od teizma, demokratija od cenzure, socijalizam se plaši elitizma, pa zar nije strah sveprisutan u našim životima? Ne rukovodi li on ljudima od najbanalnijih do najkrupnijih odluka?

Ko ima korist od straha? Onaj ko u datom trenutku ima asa u rukavu, svejedno da li se to zove poluga vlasti, magacin hrane, pečat firme, tanker pun nafte, nuklearni arsenal... On će na tuđem strahu profitirati, ojačati, nahraniti ego, ali na kraju će se i sam suočiti sa strahom da ne izgubi stečeno.

Nije uzalud kazano da je najveća hrabrost reći nepravednom vladaru istinu u lice, a to bi značilo: imati stav, ponos, dostojanstvo i biti spreman braniti ih. Je li hrabrost ludost i glupost, a kukavičluk mudrost i proračunatost?

Slijedeći logiku pitanje se samo od sebe nameće: ima li lijeka strahu? Može li mu se ikako doskočiti a ne postati “ludo hrabar”? Boji li se strah ikoga? Ima li i on svoj strah? Ima! Bog je svemu stvorio suprotnost, pa i strahu. I njemu je propisan lijek. I to vrlo učinkovit. Djeluje i na pojedince i na mase isto. Paralizira strah i otklanja ga. Jedni lijek zovu slično bolesti, pa ga nazivaju strahom od Boga, ali je bolje kazati oslonac na Boga i svijest da je sve, ama baš sve, u Njegovim rukama unosi smiraj u prepadnutog čovjeka i liječi ga od straha.

Ko se boji Boga ili ko je Boga svjestan, on straha od ljudi nema, ko se u Boga pouzda, on neće biti iznevjeren! Strah je stvoren, a Bog je stvaralac. Onaj koga Boga nije strah, on je ludo hrabar ili je samo lud. Hajde danas budi pametan!?

Tekst odražava stavove autora, a ne nužno i stavove Islamske zajednice u BiH - Media centra d.o.o.