Bosanskohercegovačko iskustvo hifza Kurʼana

"Hafizi Kur'ana - plemići Ummeta", naziv je tribine koja je, u organizaciji Muftijstva banjalučkog i Medrese Reis Ibrahim-ef. Maglajlić, a u povodu nadolazećeg mjeseca mubarek ramazana, održana u Banjoj Luci.

Na tribini se obratio i hafiz doc. dr. Mensur Malkić, govoreći o bosanskohercegovačkom iskustvu hifza Kur'ana.

Obraćanje doc. dr. Mensura Malkića prenosimo u cijelosti:

„Čuvanje Kurʼana i njegov prenos ili transmisija realizira se na dva osnovna načina: pamćenjem i pisanjem.

Što se tiče pamćenja, memoriranja (ili učenja Kurʼana) to je najstariji način čuvanja, prenosa ili transmisije. Na taj način je ljudska zajednica primila Kurʼan od Allahovog poslanika, Muhammeda, a.s., kojem je Džibrili-emin dostavljao ajete i sure tokom 23 godine, od situacije do situacije. Znamo da je Muhammed, a.s., objavljene ajete pamtio i postao prvi hafiz Kurʼana među ljudima. Znamo i da ga je Džibrili-emin podučavao i preslušavao Kurʼan, da je bio njegov muhaffiz (mentor). Hazreti Aiša, r. a., prenosi od hazreti Fatime, r. a., da joj je Vjerovjesnik, a.s., tajno rekao: „Džibril me preslušavao Kurʼan svake godine, a ove godine me preslušavao dva puta. Po tome vidim da mi se približio kraj.“ Praktički, to primanje Kurʼana odvijalo se preko glasa, odnosno preko uha, preko pamćenja, i takav oblik primanja i čuvanja Kurʼana je najviše raširen među muslimanskim svijetom. Tako su Kurʼan pamtili i ashabi, među njima i prva četverica halifa. Na taj način Kurʼan pamte hafizi širom svijeta.

Još od vremena Muhammeda, a.s., pa sve do naših dana nije bilo islamske države ili većih muslimanskih zajednica a da u svojim redovima nisu imali veći ili, ponekad, manji broj hafiza. Iako je izučavanje hifza na našim prostorima od dolaska islama bila privatna stvar pojedinca, ipak nije bilo nijedne kasabe, a o šeherima da i ne govorimo, a da u njima nije bilo po nekoliko hafiza koji su većinom bili vjerski službenici (imami, muallimi, hatibi, muderrisi, vaizi, šerijatske sudije, članovi Ulema meždlisa, pa i reisu-l-uleme), mada su pojedini bili i drugih zanimanja. Poslije Prvog svjetskog rata životne prilike počele su se mijenjati, pa je i broj hafiza iz dana u dan opadao. Uočivši tu situaciju, Ulema medžlis u Sarajevu svojim raspisom (br. 3.526/42) upućenom svim kotarskim vakufsko-mearifskim povjerenstvima preporučuje učenje hifza u medresama, ali je to ostao vapijući glas u pustinji, jer ga niko nije ni čuo od ratnog vihora.

Poratne prilike Drugog svjetskog rata ostavile su još veću prazninu u redovima hafiza, jer su mnogi u toku rata umrli ili poginuli. U godinama poslije 1945. broj hafiza bivao je sve manji, jer je novih bilo vrlo malo, a stariji su umirali, pa se broj hafiza u Bosni i Hercegovini bio značajno smanjio. Tako hfz. Sinanudin Sokolović ističe da krajem šeste decenije prošlog stoljeća cijela istočna Bosna nije imala nijednog hafiza, a Hercegovina je imala samo jednoga, hfz. Smail-ef. Serdarevića – šerijatskog sudiju u penziji. I u mnogim drugim mjestima širom Bosne situacija je bila gotovo ista, a bila je prava rijetkost čuti da neko uči hifz.

Imajući u vidu ovo stanje i osjećajući problem zamiranja hifza, u Gazi Husrev-begovoj medresi je u periodu od 1965. do 1968. godine posebno aktueliziran problem nedostatka hafiza među učenicima i svršenicima Medrese. Tada se pokreće osnivanje sekcije za učenje Kur’ana napamet.

Na inicijativu hfz. Ćamila Silajdžića, hfz. Sinanudina Sokolovića i hfz. Ibrahima Trebinjca, i uz podršku tadašnjeg direktora GHb medrese Muhameda Hazima Tulića, 1965. godine osnovana je sekcija za učenje hifza u Medresi, te poseban fond za potpomaganje učenika koji uče hifz.

Hfz. Ćamil je spominjao kako je došavši za nastavnika u Medresu pokušao organizirati izučavanje hifza među učenicima. S obzirom na činjenicu da su mnogi učenici bili siromašni, razmišljao je kako da im pomogne: “Došao sam na ideju da ih stimulišem da uče Kur’an napamet, a za uzvrat bismo im platili dom ili nešto slično. S hfz. Sinanudinom ef. Sokolovićem počeo sam materijalno pomagati one đake koji su učili hifz. Ta se praksa pokazala uspješnom i bila je vrlo dobra podrška ne samo onim đacima koji su učili hifz, nego i drugima da počnu s učenjem hifza i postanu hafizi. Tako se javio priličan broj učenika, od kojih niko tada nije uspio u toku školovanja naučiti cijeli Kur’an napamet i dobiti zvanje hafiza. Bitno je istaknuti da je jedino hifz, tih godina, kao učenik započeo Fadil Fazlić i kasnije ga dovršio i postao hafiz.”

Želeći trajno i na vidan način obilježiti 1400. godišnjicu objave Kur’ana, Nastavničko vijeće Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu uzelo je u razmatranje pitanje hifza i u septembru 1967. godine donijelo je zaključak da pokuša pronaći i ponukati nekoliko učenika koji bi uz redovnu nastavu učili i hifz, s tim što bi im Medresa osigurala besplatan internat. Također se uvode i druge podsticajne mjere s ciljem uspješnijeg savladavanja hifza, a učenici koji su se posebno u tome istakli bili su i materijalno stimulirani.

Svoje prave rezultate sekcija hifza postiže nakon 1980. godine, od kada je svake godine promoviran jedan ili dva hafiza, a 1986. godine hifz je završilo 8 hafiza, učenika, odnosno svršenika Medrese, dok je ranije toliki broj hafiza završavao hifz za deset godina.

Današnje stanje i situacija o pitanju hifza i kira’eta potvrda su da se na tragu prijedloga hfz. Silajdžića i hfz. Trebinjca, ali i prijedloga drugih profesora za popularizaciju i afirmaciju hifza, kao i angažiranost profesora hfz. Ismeta ef. Spahića i posebno prof. dr. Fadila Fazlića, uradilo dosta, te da su uspjesi i rezultati u obje oblasti izuzetni, posebno ako se uzmu u razmatranje rezultati postignuti tokom proteklih dvadeset godina. I na Fakultetu islamskih nauka i u Gazi Husrev-begovoj medresi posvećuje se izuzetna pažnja izučavanju Kur’ana; na FIN-u se danas izuzetan značaj pridaje i kira’etu i hifzu. Mladi hafizi završavaju FIN ili druge fakultete diljem islamskog svijeta, usavršavaju se u kira’etu ali i u drugim islamskim oblastima. U bosanskohercegovačkim medresama svi profesori kira’eta su hafizi, a ima ih i među profesorima koji predaju druge predmete. Broj hafiza u Bosni i Hercegovini, hvala Allahu, dž.š., iz godine u godinu znatno se povećava.

Hfz. Ćamil i njegove kolege, kurra’ hfz. Trebinjac i hfz. Sokolović, uradili su mnogo na oživljavanju i promociji učenja hifza. Iako su učenike, stimulirali i podstrekavali na razne načine da počnu učiti hifz, oni nisu postigli značajnije uspjehe kao muhaffizi, ali su postavili dobre temelje da učenje hifza zaživi, “nakon čega je nastupilo plodno doba hifza do 1986. godine, a od tada naovamo počinje i traje zlatni period hifza kod nas.” Najveći doprinos na polju hifza kod nas, u proteklih nekoliko decenija, dale su tri medrese i to: Gazi Husrev-begova medresa koja je iznjedrila 193 hafiza; Behram-negova medresa sa svojih 86 hafiza i Elči Ibrahim-pašina medresa u kojoj je hifz naučilo 55 hafiza.

U 2021. godini pred Hafiskom komisijom Rijaseta IZ-e u BiH hifz je položilo 60 hafiza i nostrificirane su 3 idžazetname.

Što se tiče pisanja Kurʼana, znamo da je Muhammed, a.s., odmah na početku objave odredio grupu ljudi koji su imali zadatak da pišu Objavu. U tu grupu spadali su: Zejd ibn Sabit, prva četverica halifa, Ubej ibn Ka‘b i drugi. Svaku dobivenu objavu Muhammed, a.s., odmah bi izdiktirao svojim pisarima što su oni odmah zapisivali. Kurʼan je u početku zapisivan na palminom lišću, kamenim plohama, drvetu, devinim kostima, koži... dok Kurʼan nije sabran u jednu zbirku, Mushaf. Kada su se muslimani 12. godine po Hidžri, na Jemami, suprotstavili lažnom poslaniku Musejlemi El-Kezzabu, u toj bici je izginulo oko 70 hafiza. Pa je h. Omer predložio halifi h. Ebu Bekru da Kurʼan sakupi u jednu zbirku. Ova zbirka se čuvala kod halife Ebu Bekra, a poslije njega je preuzeo halifa Omer, r.a., a nakon njegove smrti o Mushafu se brinula njegova kćerka hazreti Hafsa. Za vrijeme halife Osmana ibn Affana, islamska država se znatno proširila i u islam su ušli ljudi koji nisu znali arapski jezik, pa je došlo do različitog učenja (izgovaranja) Kurʼana. Tada su napisana 4 primjerka mushafa, koji su poslani u Mekku, Basru, Kuffu i Damask, prema kojima se dalje prepisuju i umnožavju ostali primjerci.

Želeći da daju svoj doprinos u očuvanju posljednje Božije objave Bošnjaci i Bošnjakinje, su se u prošlosti, isticali i kao prepisivači kurʼanskog teksta, kao vrsni kaligrafi čija se djela nalaze u bibliotekama širom svijeta. I sam pogled na te prefinjene rukopise Kurʼana nešto je što nam godi i što nas okrjepljuje.

Među najpoznatijim kaligrafima, prepisivačima Mushafa kod nas su bili: hafiz Ibrahim Šehović iz Sarajeva, koji je 66 puta prepisao Mushaf. Posljednji prijepis je iz 1811. godine. Zatim hafiz Mustafa ibni Omer iz Mostara, koji je osam puta prepisao Mushaf, osmi prijepis potječe iz 1755. godine. Evlija Čelebi u svome Putopisu, opisujući mevlevijsku tekiju na Bentbaši, spominje i kaligrafa derviš-Mustafu koji ima prekrasan rukopis. Derviš Mustafa Mevlevi u izvorima se navodi i kao Katibi Mustafa Bosnevi. Šabanović navodi da se školovao u domovini (tj. Sarajevu) i Carigradu, da je nakon završenog školovanja stupio u red mevlevija, da je bio odličan kaligraf, te da je mogao da piše vrlo brzo i lijepo, zbog čega je i uzeo književno ime Katibi. Hafiz Haso Popara je stava da je derviš Mustafa Mevlevi iz Sarajeva prepisao najmanje 90 primjeraka mushafa i da se njegov devedesti prepis mushafa nalazi u zbirci mushafa biblioteke kralja Abdulaziza u Medini pod brojem 33.

Želim istaći da se posljednjih decenija interes za učenje Kurʼana u našoj domovini znatno povećao, pa iz godine u godinu imamo sve veći broj hafiza i hafiza posebno među omladinom, i naša omladina sve kvalitetnije uči Kurʼan.

Tome doprinosi, na prvom mjestu Božija odredba i Božija pomoć, zatim kvalitetan rad naših imama i muallima u mektebima, vjeroučitelja u školama, a u konačnici, u smislu stručnosti, tome doprinosi rad profesora kiraeta u medresama i na našim islamskim fakultetima koji kao muhafizi svakodnevno rade na polju čuvanja Kurʼana. Takođe, u posljednjih nekoliko godina, škole hifza i rad voditelja tih škola u našim gradovima daju rezultate. Vođeni našom Islamskom zajednicom, u posljednjih trideset godina, među najvećim iskoracima i uspjesima koje učinismo jeste i uspjeh na polju hifza. Možemo kazati da živimo u zlatnom dobu hifza u našoj domovini i nadamo se da će našu domovinu Bosnu i Hercegovinu i nas muslimane u njoj Dragi Bog sačuvati, između ostalog, i zbog čuvanja Kurʼana u kojem najviše učestvuje naša omladina, naši mladi hafizi, a u konačnici i svi mi koji znamo i čuvamo barem nešto iz Kurʼana.

I ova tribina, organizacija ove tribine svojevrsna je preporuka za učenje, tumačenje i primjenu naučenog iz Kurʼana.“

(Preporod.info)