Banja Luka - Tradicija hifza Kur’ana

"Hafizi Kur'ana - plemići Ummeta", naziv je tribine koja je, u organizaciji Muftijstva banjalučkog i Medrese Reis Ibrahim-ef. Maglajlić, a u povodu nadolazećeg mjeseca mubarek ramazana, održana u Banjoj Luci.

Na tribini se obratio i glavni imam Medžlisa Banja Luka hafiz Muamer-ef. Okanović, koji je kazao kako je banjalučka regija područje koje je iznjedrilo plejadu uleme i hafiza, postajući znamenitim duhovnim i kulturnim centrom muslimana.

Obraćanje glavnog imama Medžlisa Banja Luka hafiza Muamer-ef. Okanovića prenosimo u cijelosti:

„Kur'an je nestvorena, objavljena, Božija riječ koja kolebljivom čovjeku osigurava sidro vječnosti u svijetu stalne promjene, bivajući nepogrešivim vodičem na putu spasa, ukazujući na slabosti njegovih sloboda i nepredvidljivosti života, prateći ga u procesu pripreme za istinski život. Iščitavanjem kur'anskih znamenja čovječanstvo se uspinje ka ostvarenju integralnih potencijala čiji nepresušni izvor počiva u božanskom naputku: „Uči, čitaj, imenom Gospodara tvog, ono što On stvara.“

Budući da je Kur'an čistoća i zahtijeva čistoću misli i djelovanja radi dubljeg i jasnijeg razumijevanja njegovih značenja, Allahov poslanik a.s., je hafize Kur'ana okarakterisao kao plemiće ummeta. Također, ashabi koji su pokazali izvrsnost u memorizaciji, razumijevanju i primjeni kur'anskih imperativa bili su autoriteti, čijim svjetonazorima se snažila duhovna, socijalna i politička snaga vjernika, odazivajući se poslaničkom naputku: „Prenesite od mene, pa makar i ajet. Neka Allah svako dobro pokloni čovjeku koji moj govor posluša, zapamti i drugome prenese, jer možda će onaj koji čuje pronicljiviji u razumijevanju tog govora biti.“

Nesumnjivo je da se tradicija hifza Kur'ana širila shodno širenju islama, te je tako i naša domovina, Bosna i Hercegovina, postala stjecištem baštinjenja memorizacije i čuvanja kur'anskog teksta, kroz vrijednu bosansku ulemu, koja je pamtila i živjela kur'anske ajete. Banjalučka regija, kao područje koje je iznjedrilo plejadu uleme i hafiza, posebno se isticala u njegovanju ove poslaničke oporuke, postajući znamenitim duhovnim i kulturnim centrom muslimana. Osmanlije, kao vrlo pobožan narod, u svakom novoosvojenom mjestu podizali bi džamije, čijim izgradnjama nastaju čaršije i mahale, gdje Banja Luka znatno raste i postaje trgovačkim i administrativnim jezgrom.

Uz džamije, kao duhovne orijentire zajednice, često su podizane i medrese koje bi, poput srca u tijelu, pulsirale intelektualnom i vjerskom skladnošću čijim taktom zajednica muslimana uspostavlja i gradi moralne vrijednosti na kojima opstoji stabilno društvo. Medresa, najznačajnija odgojno-obrazovna institucija muslimana, predstavlja polaznu tačku i temelj za uspostavljanje tradicije hifza Kur'ana, a povijesni dokumenti svjedoče da je u Banjoj Luci svojevremeno bilo preko 50 hafiza, koji su aktivnim angažmanom na duhovnom i socijalnom polju sprovodili stečeni nauk u medresama.

Među najutjecajnijim hafizima banjalučke regije ističe se hadži hafiz Ibrahim Hilmi-efendija Maglajlić koji je, kao dječak, upotpunio hifz Kur'ana. Rođen u Banjoj Luci, potekao je iz veoma ugledne i pobožne porodice te, kao takav, završava Skorupovu medresu u Gornjem Šeheru. Tokovi njegovog života vode ga u Carigrad gdje se posvećuje nauci i slušanju dersova, a posebno se ističe u oblasti kiraeta/učenja Kur'ana, stičući zvanje kurra hafiza (stručnjaka koji vješto i ispravno uči Kur'an na različitim kiraetima). Vrativši se u rodnu Banju Luku, hadži hafiz Ibrahim-ef. Maglajlić biva prepoznat kao vrstan alim, te narod, na njegovu inicijativu podiže Fejzija medresu, u kojoj svoje bogato znanje prenosi mladim generacijama. Historijski zapisi ukazuju na njegovo dostojanstvo, neumorost i nesalomivost u služenju zajednici kroz afirmaciju nauke, a posebno hifza Kur'ana, te izrazito istančanoj duhovnosti i pobožnosti čiji odraz su hatma teravije, gdje bi hafiz Maglajlić tokom mjeseca ramazana napamet proučio 30 kur'anskih džuzeva predvodeći teravih-namaz, a bilježi se i da je neke dnevne namaze klanjao hatmom. Usavršavanjem moralnih vrijednosti i intelektualnih potencijala učenika, hafiz Maglajlić kroz medresu podstiče hifz Kur'ana, što rezultira velikim uspjehom, a plodonosnosti njegovog djelovanja najbolje svjedoče učenici.

Kurra hafiz Idriz-ef. Skopljak, veoma znamenit i ugledan alim, hifz Kur'ana i sedam kiraeta savladao je pred hafizom Maglajlićem, a nakon završetka školovanja u Fejzija medresi imenovan je na mjesto drugog muderrisa u istoj, a pored muderriske službe jedno vrijeme obavlja i mamsko-hatibsku dužnost u Sofi Mehmed-pašinoj i Carevoj džamiji, te dužnost vaiza u Ferhat-pašinoj džamiji.

Među znamenitim hafizima koji su pohađali Fejzija (Maglajlićevu) medresu i hifz okončali su hafiz Muhammed-ef. Spaho, imam Kubat-agine i hatib Mustaj-pašine džamije, hafiz Muharem-ef. Softić, imam Hadži Zulfikarove džamije u Novoseliji, hafiz Ismail-ef. Smajić, imam Gazanferija džamije, hafiz Mustafa Gazić, imam Sofi Mehmed-pašine džamije, hafiz Muhamed Piragić, hafiz Husein Tabaković i drugi.

Kurra hafiz Mustafa-ef. Nurkić također je jedan od banjalučkih hafiza koji je ostavio ogroman trag čiji plodovi se još uvijek vide. Kao jedan od talentovanih učenika medrese uspješno polaže hifz i sedam kiraeta pred hafizom Maglajlićem, postajući kurra hafizom. Kurra hafiz Nurkić svršenik je banjalučke medrese, a zekat na stečeno znanje izdvajao je nesebičnim zalaganjem i trudom kroz dužnosti zamjenika muderrisa u Šibića medresi, a zatim i muderrisa u Fejziji (Maglajlića) medresi, a na neupitan rad na duhovnom i prosvjetnom uzdizanju muslimana ovih prostora ukazuje i činjenica da je pisao na arapskom, turskom i perzijskom jeziku. Iz prethodno navedenog da se primijetiti da su banjalučke medrese bile generator hifza, čiji vrijedni hafizi, po okončanju školovanja, preuzimaju dužnosti muderrisa, imama, hatiba, muallima, mutevelija, doprinoseći vjerskom i intelektualnom razvoju muslimana Banje Luke.

Hifz Kur'ana podrazumijeva život u skladu s kur'anskim moralnim vrijednostima, a da su banjalučki hafizi živjeli u skladu s ovim načelima dokaz je Rezolucija banjalučkih muslimana, potpisana u novembru 1941. godine, kojom muslimanski zvaničnici javno osuđuju stravične ustaške zločine, zahtijevajući da se prekine svaki vid progona ili ubijanja po bilo kojoj osnovi – vjerskoj ili nacionalnoj.

Među potpisnicima Rezolucije bili su hafizi: hadži hafiz Mustafa-ef. Nurkić, muftija i muderris, hafiz Idris-ef. Skopljak, muderris, hafiz Izet-ef. Muftić, glavni imam Ferhadije džamije, hafiz Mehmed-ef. Zahirović, vjeroučitelj (kasnije imam Ferhadije), hafiz Šaćir Kovačević, posjednik, hafiz Bekir-ef. Demirović, imam i drugi.

Ovim važnim povijesnim dokumentom, hafizi Banje Luke dokazom su socijalne osviještenosti uleme tog doba, koja je kur'anska načela integrisala u svaki aspekt svog djelovanja. U prilog tome svjedoči i tradicija porodičnog njegovanja hifza Kur'ana koja je dugo vremena krasila Banju Luku. Porodica Muftić, čiji korijeni sežu daleko u prošlost, iznjedrila je niz znamenitih hafiza koji su godinama njegovali tradiciju ulemanstva i hifza. Došavši u Banju Luku polovinom 16.stoljeća, hafiz Mehmed-ef. Tibok postaje imam Ferhadije, a nakon određenog vremena biva imenovan i banjalučkim muftijom, zbog čega njegovu porodicu iz počasti nazivaju Muftićima. Njegovi potomci: Muhamed-ef. Muftić, hadži hafiz, Aziz-ef. Muftić, hafiz Hamid-ef. Muftić, hafiz Izet-ef. Muftić i hafiz Hilmija-ef. Muftić godinama su održavali silsilu imamske službe u Ferhat-pašinoj džamiji.“

(Preporod.info)