Dijalog kao uzvišeni zadatak

Priredio: Muhamed Hodžić

Vrhovno islamsko starješinstvo u SFRJ u svom dopisu iz vremena „jednoumlja“ broj 2493/67, od 8. novembra 1967. godine, upućenom svim odborima IVZ u Bosni i Hercegovini o dijalogu kaže: „Poseban vid sve šire demokratizacije našeg života, naročito u eri privredne i društvene reforme predstavlja pojava dijaloga. Ovo je jedna od neobično pozitivnih pojava u našem razvoju. Otvoreni i iskreni dijalozi kojima se pristupa sa plemenitim pobudama i bez krajnjih i skrivenih tendencija imaju vrlo važnu ulogu u raščišćavanju različitih stavova i shvaćanja, u približavanju ljudi sa različitim ideološkim uvjerenjima i u stvaranju zajedničke platforme za akciono jedinstvo u borbi za bolji život i sretniju budućnost svih naših naroda. Kod dijaloga je najbitnije to što on treba da dovede do razbijanja zatvorenih uskih krugova i do stvaranja bratske perspektive u kojoj će svi bez obzira na nacionalnu, vjersku i ideološku pripadnost biti samo ljudi i vrijediti samo onoliko koliko doprinose zajednici.“ (GHB, Arhiv IZ, zbirka varia, V-30-59_1967). 

Islamska zajednica je bila ustrajna u pozivanju na dijalog, na razgovore, na međusobne kontakte, koji moraju imati samo jedan cilj, a to je da otklone eventualne prepreke i da omoguće svim građanima da se koriste svojim pravima, opisujući dijalog kao „uzvišeni zadatak, vrlo složen i odgovoran posao“, navodi se u dopisu.

Glavna preokupacija Islamske zajednice bila je uspostavljanje što humanijih međuljudskih odnosa koji će doprinijeti uspostavljanju opće solidarnosti i što čvršćem povezivanju ljudi. Oštro se protivila narušavanju tih odnosa neodgovornim izjavama, nakaradnim dijalozima, namjernim dezinfomacijama ili ironiziranju vjerskog života.

Upozoravala je svoje vjerske službenike, putem ovakvih dopisa, da je tretiranje ma kojeg pitanja iz oblasti djelatnosti Islamske zajednice od općeg značaja.

(Preporod.info)