Nejednakosti u pandemiji se nastavljaju: A vakcine za Afriku?!

Pojavom te distribucijom vakcina mnoge međunarodne organizacije kao i brojne vlade i zvaničnici pozivali su na pravednu distribuciju vakcina, posebno ukazavši na izazove s kojima bi se suočile i suočavaju siromašne zemlje svijeta. Na to konstantno upozorava i Svjetska zdravstvena organizacija. Očekivano je bilo da će i prije samog procesa vakcinacije bogate zemlje obezbijediti dovoljnu količinu vakcina za svoje građane, što se kasnije potvrdilo i akcijama masovnog vakcinisanja stanovništa. Ipak, slabije razvijene zemlje ili zemlje trećeg svijeta i kraj 2021. godine dočekale su s tek malim, često jednocifrenim, postokom vakcinisanih. Prije svega, riječ je o zemljama Afrike, posebno subsaharske Afrike.

Pandemija je dodatno ogolila nejednakosti

Međunarodna organizacija Oxfam koja redovno prati i izvještava o stanju pandemije i bliskim temama, ranije je upozoravala na “virus nejednakosti” kao i “virus gladi”. Krajem 2021. godine podsjetili su na zabrinjavajuću statistiku. Naime, u pregledu statističkih podataka o vakcinaciji i distribuciji vakcina, objavljenom 24. decembra 2021. godine stoji da su bogate zemlje u šest sedmica pred Božić dobile više vakcina negoli afričke zemlje u toku cijele godine. 

Oxfam izvještava o tome da su između 11. novembra i 21. decembra 2021. godine zemlje EU, Velike Britanije i SAD-a primile 513 miliona doza vakcina, dok su afričke zemlje u toku cijele 2021. godine primile 500 miliona doza. Također, dat je podatak o tome da je tek 8,6 % populacije u Africi potpuno vakcinisano do tada, a da će svi, shodno trenutnoj stopi isporuke vakcina od proizvođača tek u aprilu 2023. godine, primiti svoju prvu dozu. Pri tome pozivaju se i na podatak PERC-a (Partnership for Evidence-Based Response to COVID-19) o tome da 78 % posto populacije u Africi želi da primi vakcinu, što je, kako navode, postotak veći nego u mnogim bogatim zemljama.

Afričke zemlje na začelju

Opću sliku o statističkim podacima vakcinacije daje i Our World Data, gdje je moguće uporediti i odnos podataka između kontinenata, ali i između pojedinih zemalja. Afrika, odnosno mnoge afričke zemlje ubjedljivo su na začelju.

Anna Marriot, menadžerica zdravstvene politike (Oxfam, People’s Vaccine Alliance) upozorava, kako prenose, da je blokiranje realnih rješenja za pristup vakcinama u siromašnijim zemljama samo prolongiranje pandemije. Tome dodaje da zaustavljanje opasnosti od novih varijanti i okončavanje pandemije zavisi od vakcinacije svijeta za razliku od oslanjanja bogatih zemalja na pojačivače (boosters). Nadalje, kako je istakla, to podrazumijeva dijeljenje sastava za vakcinu i dozvolu zemljama u razvoju da same proizvode vakcine.

Maaza Seyoum (African Alliance) naglašava da je omicron varijanta pokazatelj da je nejednakost u raspodjeli vakcina prijetnja svima i svugdje.

- Boris Johnson, Olaf Scholz i evropski lideri moraju konačno podržati odricanje od intelektualnog vlasništva i dopustiti Africi i globalnom jugu da otključaju svoje kapacitete za proizvodnju i distribuciju vakcina. Inače, čovječanstvo nikada neće pobijediti u trci protiv sljedeće varijante - kazala je Seyoum.

Osim toga, iz Oxfama podsjećaju na istraživanje koje su provele organizacije Human Rights Watch i Liječnici bez granica koje je pokazalo da preko 100 kompanija u Africi, Aziji i Južnoj Americi imaju mogućnost proizvodnje mRNA vakcina ukoliko bi se uklonile barijere intelektualnog vlasništva te ukoliko bi farmaceutske kompanije prenijele potrebne tehnologije i znanja.

Monopol nad vakcinama

Ranije, krajem jula 2021. godine upravo je The People’s Vaccine objavio analizu čiji je jedan od zaključaka bio sljedeći: “Životno spasonosne vakcine protiv COVID-19 – koje, uglavnom, finansira građanstvo – su privatizirane i monopolizirane čime je ostavljena moć farmaceutskim korporacijama da naplaćuju previsoke cijene vakcina kako bi se uvećao profit. Cijena vakcinacije svijeta protiv COVID-19 mogla bi biti, barem, pet puta jeftinija da farmaceutske kompanije nisu profitirale od monopola nad COVID-19 vakcinama”. 

Vrijedi podsjetiti da je problem vakcinacije tek jedan u nizu problema s kojima se siromašne zemlje suočavaju u svome zdravstvenom sistemu, a mnogi se tiču i pitanja skladištenja i dostavljanja vakcina, zdravstvenog osoblja, opreme, infrastrukture i slično. Međutim, ističe se da gorespomenuti problemi, svakako, otežavaju ionako tešku situaciju za te zemlje. 

Nejednakosti dodatno ogoljene u toku pandmije su se intenzivirale. Jedan od glavnih zaključaka istraživača i različitih organizacija, osim da je nužno da se cijeli svijet vakciniše kako bi se okončala pandemija, uključuje pravdu, društvenu odgovornost, solidarnost, nesebičnu pomoć i spremnost da se poštuje opći interes svijeta. 

(Hasan Hasić/Preporod.info)