Turska je svjetski pionir u pravljenju vakcina: Prve doze korištene u doba Osmanskog carstva u borbi protiv velikih boginja
Pojavom pandemije koronavirusa koja u cijelom svijetu traje od marta 2020. godine, a od kojeg su milioni ljudi umrli i zaraženi, svakodnevno se govori o zaštiti kako bi se spasio što veći broj ljudi i spriječilo širenje ovog virusa.
Hitno se krenulo s procesom pravljenja vakcina u najboljim laboratorijima, kako bi se građani zaštitili. Na vakcinaciju je pozvala struka, ali i brojni lideri svijeta. Poziv je uputio i vjerski lider Islamske zajednice u BiH reisu-l-ulema Husein-ef. Kavazović.
Upotreba vakcina i njihovo pravljenje u borbi protiv zaraznih bolesti ima dugu tradiciju. Svjetski pionir u tome je Turska, s obzirom na to da u ovoj zemlji historija vakcina i vakcinacije seže još u doba Osmanskog carstva.
Lady Mary Montagu, supruga britanskog ambasadora u Visokoj porti, prijateljima u Britaniji između 1717. i 1721. godine pisala je o postupku vakcinaciji protiv velikih boginja u praksi, među stanovnicima Istanbula. Lady Montagu vakcinisala se protiv boginja sa svojom porodicom, kako je navela, ovom “osmanskom metodom”.
Čak je po povratku u Britaniju vodila kampanju za popularizaciju tamošnjeg procesa. Ta njena pisma pružaju najstariju dokumentaciju o vakcinama i vakcinacijama u Turskoj i Evropi.
Cijeli vijek nakon njenog svjedočenja o upotrebi vakcina protiv boginja, osmanski polimatist i ljekar Sanizade Mehmed Ataullah Efendi, koji je umro 1826. godine, uspio je proizvesti i provesti uspješnu vakcinaciju protiv malih boginja savremenom metodom, iako se navodi kako je prve vakcine na svijetu izumio Edward Jenner prije jedne decenije.
Sanizade je predložio osmanskom sultanu, Mahmudu II 1811. godine da u jednu zdravstvenu politiku i karantin za sprečavanje širenja zaraze kugom institucionalizira svoj rad tako što će otvoriti tvornicu vakcina. Trajni koraci u vakcinama i imunizaciji u Turskoj morali su sačekati posljednju četvrtinu 19. stoljeća, kada je država ove mjere javnog zdravstva uvela u svoj politički program.
Tek nakon toga, Louis Pasteur (1822-1895), pionir vakcinacije i savremenih istraživanja zaraznih bolesti obratio se šefovima stranih država tražeći pomoć u prikupljanju sredstva za institut Pasteur. Među zamoljenim vladarima bio je i osmanski sultan Abdulhamid II (1876-1909), koji je kazao kako će Osmansko carstvo pomoći, ali pod uslovom da institut Pasteur nastavi svoj rad u Istanbulu.
Pasteur je odbio ponudu, zbog čega je sultan je predložilo da se Pasteru dodijeli red Medžidije i 10.000 zlatnih franaka, a zauzvrat da Pasteur institute ponudi stipendiju za istraživanje i obuku za tri stručnjaka iz Osmanskog carstva. Tako je osmanska vlada 1886. godine poslala tim istraživača, koji su se po završetku studija vratili u Osmansko carstvo s uzorkom koštane srži u koju je ubrizgan "virus bjesnoće", koji je poslužio kao osnova za dalja istraživanja i proizvodnju vakcina u Istanbulu.
Proizvodnja životinjskih i ljudskih vakcina nastavljena je čak i u vrijeme teških uslova, za vrijeme Prvog svjetskog rata i rata za nezavisnost Turske. Kada su saveznici okupirali Istanbul, laboratorija za vakcine preselila se prvo u Eskišehir, a zatim u Kıršehir u Anadoliji, a potom u druge gradove. Proizvodnja vakcina odvijala se na sličan način na više lokacija nakon osnivanja Republike Turske.
I danas je Turska u vrhu kada je riječ o proizvodnji lijekova, pa čak i proizvodnji vakcina protiv koronavirusa. Ministar zdravlja Turske Fahrettin Koca izjavio je da očekuje da prva lokalno proizvedena vakcina protiv koronavirusa bude spremna do kraja ljeta.
“Vjerujem da će naša prva vakcina biti spremna i uspješna do septembra, do kraja ljeta - naveo je Koca, obraćajući se putem videolinka na brifingu za medije Svetske zdravstvene organizacije (WHO).
On je ukazao na važnost omogućavanja globalne proizvodnje vakcine protiv COVID-19, a da prava intelektualnog vlasništva nisu problem.
(A.N./Preporod.info)