Genocid, zločini nad Bošnjacima i kultura pamćenja

Genocid, zločini nad Bošnjacima i kultura pamćenja

Avdo Huseinović, naš poznati režiser i autor brojnih filmova o genocidu i zločinima nad Bošnjacima, nedavno je predstavio svoj novi film pod nazivom "Što 'no nema od Drine vedrine - usporeni genocid".

Za Preporod.info govori o tome na koji način je dolazio do informacija i činjenica koje je predstavljao u svojim filmovima, te koliko mu je "druga strana" pomagala u prikupljanju takvih podataka. Također, govorio je i o tome da li mu prijete zbog njegovog rada.

- U posljednjih sedam-osam godina i nema toliko prijetnji. Bude provokacija, bude ljudi koji se ne slažu s tematikom, ali bude i civilizirane komunikacije. Ne može se to nekome sviđati ili ne, to su fakti, to su historijske činjenice. Znao sam, na osnovu brojnih dokumenata, razmjere zločina na području Podrinja od 1992. do 1993. godine. Znao sam da je prije genocida u Srebrenici ubijeno onoliko ljudi koliko je, naprimjer, ubijeno u julu 1995. godine. To mi je i bio cilj, da prikažem šta se tada uistinu dešavalo - kaže Avdo na početku razgovora za naš portal.

Pojašnjava da je razgovarao s brojnim ljudima koji su bili dio sistema koji je činio zločine, ili su jednostavno imali saznanja da se zločini događaju.

Avdo Huseinovic 02.jpg - Genocid, zločini nad Bošnjacima i kultura pamćenja
Huseinović: Napravili smo pionirske poduhvate kulture pamćenja

- Neki Srbi koji su trebali da budu zaštićeni svjedoci su pod čudnim okolnostima okončali svoje živote. Jedan od važnijih svjedoka u suđenju u predmetu za zločine u Vlasenici je pod misterioznim okolnostima izvršio samoubistvo. U posljednjem filmu mi je svjedok rekao: "Ja više nisam mogao živjeti s ovim. Znam mnogo toga i trebao mi je način da sebi olakšam život". Eto, postoje i takvi ljudi. Znamo da je u Vlasenici, naprimjer, ubijeno više od 2.000 Bošnjaka za nekoliko mjeseci 1992. godine. Vlasenica je mala sredina, svaki dio grada se vidi sa svakog prozora u Vlasenici, te se nije se sve to tako moglo izdešavati, a da bude neviđeno i neprimijećeno - kaže Huseinović.

Ističe da ga ovih dana posjećuju brojni ljudi iz bh. dijaspore, prijatelji, te ljudi s kojima je godinama u kontaktu.

- Prije nekoliko dana smo u Janji imali premijeru filma "Ubijeni prirodnom smrću". To je bila premijera visokog rizika zbog uzavrele situacije koju su proizveli veterani Udruženja garde Panteri. Desetak mojih prijatelja, koji su u BiH na odmoru, došli su direktno u Janju da mi budu tu noć moralna podrška. Odvojili su svoje dragocjeno vrijeme da tu noć budu s nama. Među njima je najveći broj onih koji su bili borci u Armiji RBiH i koji su preživjeli golgotu agresije na BiH. S njima sam održao stotine manifestacija i mislim da smo s neke mrtve tačke s našim ljudima, koji su predaleko od svoje domovine, napravili pionirske poduhvate kulture pamćenja - kaže Huseinović.

Naglašava da se u dosadašnjem radu na evidentiranju zločina i genocida naslušao i nagledao svega, ali da su mu se neke situacije posebno urezale u sjećanje.

- Jedna od takvih situacija je svjedočenje iz Nevesinja iz 1992. godine, kada su zločinci ubijali Bošnjake dok je 500 ljudi, sa strane, navijalo, kao da se radi o fudbalskoj utakmici. Gledali su to i navijali dok su ubijali desetak Bošnjaka u centru Nevesinja. Nevjerovatno! Šta reći poslije toga? Imamo sigurno 400 ili 500 živih svjedoka koji su gledali i bodrili ubice dok vrše nezapamćene i monstruozne zločine - kazao je Huseinović.

(Haris Ahbabović / Preporod.info)

Podijeli:

Povezane vijesti