Suočavanje s prošlošću: Iskustva Njemačke primijeniti u Bosni i Hercegovini

Sada već bivši visoki predstavnik u BiH, Valentin Inzko, u posljednjim danima svog mandata u BiH nametnuo je zakon koji zabranjuje negiranje genocida u BiH.

Ovaj zakon naišao je na velike kritike od strane srpskih političara u BiH, što vlasti u manjem bh. entitetu, što opozicije, kao i predstavnika Srba u institucijama Bosne i Hercegovine koji su se ekspresno odlučili za njihovo blokiranje.

Poimanje zločina i genocida u BiH pitanje je koje se godinama provlači, ali, nažalost, jedan dio BiH ne želi da se suoči s mračnom prošlošću, te ne želi da odustane od namjere da veliča ratne zločince i zločine nad Bošnjacima, odnosno da prestane s negiranjem genocida.

Nacistička Njemačka, odnosno Njemačka nakon pada Trećeg rajha, itekako se izborila sa svojim fašističkim naslijeđem i historijom. Nijemci su pogledali istini u oči, nazvali stvari pravim imenom, te u potpunosti odbacili sve ono što ima nacističko-fašističku konotaciju.

Kako se Njemačka izborila s nacizmom?

O ovome je za Preporod.info govorio direktor Historijskog arhiva Sarajevo, Haris Zaimović. Svojevrsni je fenomen kako su se Nijemci izborili sa fašističko-nacističkom zaostavštinom nakon Drugog svjetskog rata. Od nacije koja je ogrezla u nacizmu, do nacije koja je doživjela potpunu društveno-političku katarzu za svega nekoliko godine. Upravo smo našeg sagovornika upitali da nam pojasni taj fenomen.

- Ne bih to posmatrao kao fenomen, već kao proces koji je imao svoje dugo trajanje i faze. Također, treba imati na umu da je Njemačka doživjela totalni poraz (vojni, politički ali i ideološki), destrukciju / razaranje, te okupaciju. Također je izgubila državu, veliki dio teritorija, te bila podijeljena na savezničke sektore, koji su bili saveznički protektorati. Također je bila suočena s ogromnim brojem protjeranih i izbjeglica iz svih krajeva Evrope gdje su živjeli ili bili manjine. To je polazna tačka s koje je njemačko društvo krenulo. Ne zaboravimo da je odlukama „savezničke trojke“ Njemačka bila dužna platiti i reparacije. Treba biti iskren i kazati da su u prvim godinama saveznici itekako „suočavali“ njemačko društvo s posljedicama nacističke ideologije, rasizma, genocida / holokausta i ratnim zločinima njemačkih vojnih i civilnih institucija i ljudi koji su činili te institucije - kazao je Zaimović.

Istakao je da se katarza u Njemačkoj nije dogodila odmah i sad, te on osobno to ne bi nazivao katarzom, ako se govori o procesu suočavanja sa istinom.

- Nijemci su u početku energiju usmjerili u napornu obnovu. Ali je trebalo uklanjati i ruševine prošlosti. Ta početna faza bila je zapravo vrijeme zaborava i potiskivanja vlastite krivice za rat. Računalo se samo ono što je sada i samo ono ovdje. Za suočavanje s prošlošću još uvijek nije bilo proteklo dovoljno vremena, za to je nedostajalo i volje i snage. U Austriji je bio još teži slučaj, jer su Austrijanci smatrali da su bili pod okupacijom, iako je značajan broj onih koji su učestvovali u holokaustu, genocidu i ratnim zločinima iz Austrije - kaže Zaimović.

Tvrdi da ono što historičari najviše ističu, kada je riječ o periodu prvih nekoliko godina, jeste da su Nijemci jednostavno morali prihvatiti poraz, potpuno i po svaku cijenu, što je mnogima bilo veoma teško, a kao drugo, morali su se pripremiti za novi način života - i kao nacija i kao politička cjelina.

- Na proces suočavanja svakako su uticali i društveni procesi u cijeloj Evropi i svijetu (npr. studenstki procesi 1968. godine, previranja kolonijalnih zemalja i njihova borba za nezavisnost), ali vrlo značajan impuls za progres u suočavanje s traumama i istinom iz prošlosti imaju književnost, pozorišna i filmska umjetnost, historijska nauka i historiografija, sukcesivno otvaranje arhiva, otvaranje muzeja i memorijalnih kompleksa itd. Ovo onda prati i rad u obrazovanju, kako srednjem, tako i visokom. Sve se to prelomilo krajem 60-ih i početkom 70-ih, ali i dalje je trajalo i traje. Svakako da su i geste pojedinih ličnosti dali svoj doprinos u suočavanju (Willy Brandt), ali one nisu bile prelomne u ovim procesima, koji su bili dugog trajanja - riječi su Zaimovića.

Zakoni u Austriji i Njemačkoj

Danas u Njemačkoj, Austriji i nekim drugim zemljama postoje zakoni koji će vas u zatvor poslati ako kažete nešto pozitivno o Adolfu Hitleru, nacizmu, fašizmu. Nijemci kao da su naučili na svojim velikim greškama, pa danas ne ostavljaju ni milimetar sumnje da su dio svoje mračne zaostavštine. Upitali smo našeg sagovornika da nam to prokomentariše.

 - Hladni rat je ubrzao neke procese poput približavanja zapadnom svijetu, demokratizaciji države i društva, osposobljavanja pravne države i njenih mehanizama, što je značilo i osposobljavanje, na demokratskim principima, i njenih pravosudnih institucija. Da, može se reći da su Nijemci jedni od rijetkih koji su zaista izgradili društvo koje ima sposobnost da „uči na svojim greškama“. Upravo to breme holokausta, koje stalno pritišće njemačko društvo daje tom istom društvu određene impulse da gradi mehanizme koji neće nikada dozvoliti da se ono zlo opet ponovi. To breme je prisutno i u međunarodnim odnosima, ali i u unutrašnjim političkim i društvenim odnosima. Treba imati na umu da je nakon rata u Njemačku izbjeglo preko 14 miliona prognanih i izbjeglica koji su također prošli (pogotovu na istoku Evrope) strašne zločine te su u startu, kako na iskustvu nacističkih zločina, tako i na iskustvu zločina od strane saveznika, stekli neku vrstu spoznaje i senzibiliteta o tome šta znači rat, izbjeglištvo, progoni, zločini i kakav je zapravo besmisao svega toga i da u ratu svi gube. To se i danas osjeti u odnosu prema izbjeglicama s prostora bivše Jugoslavije i Bliskog istoka - kaže naš sagovornik.

On dodaje da se podrazumijeva da je pravna država, funkcionalna država jedan od stubova provedbe zakona.

Šta je potrebno učiniti?

Na kraju smo ga upitali šta je, po njemu, potrebno da bi jedna nacija, kao što je Njemačka u ovom slučaju, doživjela i napravila sličnu stvar, a sve kako bi se riješila crne i mračne prošlosti, što, naprimjer, u slučaju BiH to ide mnogo sporije?

- Balkan i Bosna i Hercegovina nemaju istu polaznu tačku, koju je imala Njemačka, a o kojoj smo govorili u prvom pitanju. Potrebno je prvo izgraditi pravnu državu na principima zapadne demokratije (u onom pozitivnom aspektu). Ovdje treba napomenuti, a to je jako važno, da u izgradnji takve jedne države, mora postojati obostrana odgovornost, kako države, tako i njenih građana - jer sloboda znači i odgovornost. A taj stepen njemačko društvo uspjelo je vrlo uspješno izgraditi, bez obzira na mnoge nedostatke, koje sva društva i države imaju. Mislim da ta odgovornost itekako igra dominantnu ulogu kad je i ova tema u pitanju - kazao je Zaimović.

Istakao je, također, kako je potrebna depolitizacija mnogih društvenih tema i problema.

- Potrebno je da se i Srbija i Hrvatska također suoče sa svojom prošlošću na isti način. Osuditi fašizam, nacizam, četničku i ustašku ideologiju i politiku. Empatija prema žrtvama drugih. Potrebna je demokratizacija institucija države i demokratizacija društva. Šta to podrazumijeva? Pa evo za početak, poznavati i voditi kulturu političkog dijaloga, društveno-političkog dijaloga, imati kulturu koncenzusa. Političke partije da budu političke partije, a ne narodni pokreti. Demokratizacija političkih partija. Poštivanje institucija države, njeni predstavnici su predstavnici građana, a ne da to budu predsjednici političkih partija. Depolitizacija pravosudnih organa, što kod nas nije slučaj. Ovo je jedna od najvažnijih poluga. Ovo su temelji da bi krenuli u reformu obrazovanja i visokog obrazovanja, koje mora da prati sve ove druge procese. Potreban je principijelan odnos i međunarodne zajednice i jači pritisak iste na one koji veličaju ratne zločine i zločince, fašističke ideologije itd. Oni ne mogu biti partneri međunarodnoj zajednici i njenim institucijama - rekao je na kraju razgovora za Preporod.info Haris Zaimović, direktor Historijskog arhiva Sarajevo. 

(Haris Ahbabović/Preporod.info)