Salih Brkić, autor filma "Majka Hatidža": Malo smo uradili za Hatidžu Mehmedović

U srijedu, 4. augusta u prostorima kampa za mlade Međunarodnog foruma solidarnosti Emmaus u Potočarima, uz prisustvo majki Srebrenice, zatim učesnika kampa iz više država, predstavnika vlasti i uleme, premijerno je prikazan film "Majka Hatidža", autora Saliha Brkića.

Veliko interesovanje za ovaj film, kao i izuzetno pohvalne reakcije od svih koji su se obratili nakon njegove projekcije čini autora sretnim i ponosnim.

- Posebno mi znači iskazana velika zahvalnost majki Srebrenice da se mojim filmom trajno sačuva sjećanje na srebreničku heroinu rahmetli hadži Hatidžu Mehmedović, uz njihovu poruku da izuzetno cijene mojih 26 godina rada na praćenju njihove borbe, od traženja da se nađu i otvore masovne grobnice, izgradi Memorijalni centar, kazne ratni zločinci i donese zakon o zabrani negiranja genocida, kao i moje praćenje Srebrenice i Podrinja već punih 35 godina - kaže za Preporod.info Brkić.

Istaknuti novinar i autor filma posebno je vezan za Podrinje, a njegove reportaže ostat će da svjedoče o najtežim vremenima podrinjskih Bošnjaka.

- Srebrenicu i Podrinje posebno pratim već 35 godina, kada sam prešao sa radija na TV SA. Ona je moja najveća rana i od prvih dana nakon završetka agresije i genocida, Srebrenicu sam nastavio neprekidno pratiti, tako i ljude koji su bili osobeni simboli povratka i borbe za istinu i pravdu. Tu su posebno mjesto imale majke koje su izgubile sve svoje članove obitelji, među njima i naša sestra, rahmetli Hatidža. Često sam je snimao, jer je ona bila glas onih koji više ne mogu govoriti i tražila pravdu za one koji više nisu mogli tražiti pravdu - govori Brkić.

Brojna sjećanja

Rahmetli Hatidža ga je prihvatila kao brata, tako ga je često i zvala, mnogo puta je s ekipom bio musafir u njenoj kući na Vidikovcu, bili su na sjednicama Organizacionog odbora za dženaze u Memorijalnom centru Potočari, bili su zajedno i tokom posjeta stratištima. Nikad neće zaboraviti njene suze u Domu (ne)kulture Pilice, govori Brkić, gdje su joj ubili jednog od sinova, a sve u sali razvaljeno od bombi i rafala po nedužnim. Bili su zajedno i kad su ih zaustavljali lancima i katancima kad se tokom obilaska stratišta namjeravalo ući u stravično stratište oko 1.200 Srebreničana, u magacin u Kravici. I mnogo drugih teških stvari, nezakonita pozivanja na saslušanja u policiji i prekršajna kažnjavanja.

- Istrajno se borila, sve do svog preseljenja na bolji svijet da se usvoji zakon protiv negiranja genocida i duboko žalim što to za života nije dočekala. Često mi je govorila: Ja nemam više svoju djecu, muža i braću, ali neka bar djeci što sada odrastaju bude bolje. Ja živim, a nisam živa, da mi je da zaspim i više se ne probudim, da odem svojoj djeci Azmiru i Almiru i mužu Abdulahu. I još je nešto stalno ponavljala: Da nemam ove fotografije, teku mog sina, kliker kojim su se igrali i improviziranu skiju možda bi mi rekli da nikad nisam ni imala svoju djecu - priča Brkić.

Na vijest od 22. jula 2018. da je preselila, kao i nakon dženaze na kojoj su bili brojni Bošnjaci i drugi prijatelji Srebrenice sve do Sandžaka Brkić je čvrsto odlučio da napravi film "Majka Hatidža". Film je sniman 18 godina, govori Brkić, od 2003. i njenog povratka u Srebrenicu do oktobra 2018. kada je u Novom Pazaru otkriven Plato Hatidže Mehmedović, nešto do sada najljepše učinjeno da se trajno očuva sjećanje na istinski glas naroda i borca za istinu i pravdu Hatidžu Mehmedović.

Brkić govori kako nikada neće zaboraviti noć u Muzeju grada Stuttgarta kada je zajedno bio gost s rahmetli Hatidžom na tribini o genocidu u Srebrenici. Među brojnom publikom bili su čelni ljudi tog grada, poslanici Bundestaga, naše diplomate i ulema. U jednom trenutku je progovorio časni čovjek Štefan Švarc, koji je nakon genocida u Srebrenici, demonstrativno dao neopozivu ostavku na mjesto zastupnika Bundestaga, jer se nije pomoglo da se spriječi genocid u Srebrenici.

- U sali je večeras uz mene moj sin, koji je rođen u godini genocida u Srebrenici. Vas, majko Hatidža, kao i sve majke Srebrenice, koje više nemate svoju djecu, neizmjerno cijenim i klanjam vam se zbog vaše odlučnosti i hrabrosti da se borite za pravdu za žrtve i kaznu za počinitelje i naredbodavce genocida - rekao je te noći Štefan Švarc, prisjeća se Brkić.

Brkić govori kako je teško i pobrojati sve teške uspomene iz drugovanja s rahmetli Hatidžom.

- Možda kad smo prvi put gledali jedan cementni podest u njenoj avliji, koji je izliven u ratu, a njeni sinovi rukom u svježem cementu napisali svoja imena Lalo - Almir i Azmir. Ona je to stalno čistila i ogradila, a metar-dva dalje jelke koje je sadila sa sinovima i mužem. Ili, kad je jednog sina identificirala po hamajliji koju mu je dala kada su s ocem pošli kroz šumu putem smrti i nade. Ili one tri slike, kliker, sveska i komad improvizirane skije što joj je jedino od djece ostalo. Ipak, nešto posebno izdvajam - njenu posmrtnicu na kojoj nije bilo niti jednog imena, samo ožalošćene porodice, jer su joj svi muškarci, od sinova do braće pobijeni. I vrata na kapiji, koja sada samo vjetar otvara. Jer, nema više nikog ko bi ih otvorio - kaže Brkić.

Brojni projekti

On govori da narod Podrinja, majke i žene Srebrenice, zatim povratnici i prijatelji Srebrenice iz cijelog svijeta, mnogo više cijene djelo rahmetli Hatidže nego što se to čini ukupno u BiH. U Sarajevu je Terzibašina česma dobila ime Hatidže Mehmedović i to je sve. Novi Pazar je više učinio nego svi gradovi na području FBiH. I to ga boli.

- Zar se nije mogla, u protekle tri godine od njenog preseljenja, naći u nekim gradovima bar po jedna uličica da ponese njeno ime? Jer, ona je za svoju istrajnu borbu dobila i evropsku nagradu Viktor Golanc, priznanje "Žena godine" i brojna druga priznanja. Donedavni visoki predstavnik Valentin Incko, kada je posjetio njen mezar u Bektićima uz treću godinu od njenog preseljenja, rekao da je ona bila jedna od najsnažnijih ličnosti koje je upoznao u našoj zemlji - govori Brkić.

Film će se prikazivati širom Bosne i Hercegovine te u bošnjačkoj dijaspori, a poziva za prikazivanje već ima. Film je preveden na engleski, a uskoro će biti i na turski jezik. Brkić radi na više projekata, a sigurno jedan od važnijih je digitaliziranje i trajno očuvanje njegove velike video arhive, posebno ratnih materijala, zatim genocida, otvaranja masovnih grobnica, identifikacije i dženaza u memorijalnim centrima od Potočara, Veljaka kod Bratunca, Rakite u Vlasenici i Gornje Kalesije. Značajnije podrške institucija nema, osim džemata iz Amerike i Njemačke, Odbora za Srebrenicu iz Luksemburga, Emmausa te pojedinaca.

- Zajedno ćemo Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu i našoj Islamskoj zajednici, ako Bog da, do kraja godine darovati DVD sa svim porušenim džamijama i mesdžidima koje sam uspio snimiti, a koje su nam zločinci porušili, kako bi do Sudnjeg dana mogli svakom pokazati kakvo nam je zlo učinjeno - kaže Brkić.

(Alem Dedić/Preporod.info)