Na današnji dan život za odbranu domovine dao je heroj Enver Šehović

Enver Šehović, ratni komandant Prve slavne i viteške motorizovane brigade, poginuo je na današnji dan prije 28 godina u odbrani brda Žuč, u 26. godini. Legendarni komandant je bio jedan od najvećih heroja sarajevskog ratišta u proteklom ratu, odlikovan najvišim ratnim priznanjem Zlatni ljiljan, a posthumno i Ordenom heroja oslobodilačkog rata.

Oni koji su ga poznavali i imali priliku boriti se s njim protiv neprijatelja imaju samo riječi hvale za Šehu, kako su ga zvali. Povodom njegove smrti i godišnjice odbrane brda Žuč, članovi Udruženja "Prva Slavna-Viteška brigada" će položiti cvijeće na mjestu pogibije i na njegov mezar, a večeras za 18.00 sati je najavljena i premijera filma o Enveru Šehoviću.

Nusret Aganović, predsjednik Udruženja, lično je poznavao legendarnog komandanta, o kojem ima samo riječi hvale.

- Mi saborci našeg komandanta, našeg heroja Šehovića, nikada nećemo zaboraviti, kao ni one borce koji su dali svoje živote braneći Bosnu i Hercegovinu. Bio sam komandir čete kod Envera Šehovića, koji je volio svoje saborce. Lično sam s njim išao u diverzantske akcije. Bio je borac iz naroda, iako je bio kapetan JNA, vrlo obrazovan, pametan i lijep.Imao je svoje borce s kojima je uvijek išao naprijed. Nikad nije njima rekao da idu naprijed, a da će on za njima. Išao je s njima, hrabro koračao - kazao je Aganović za Preporod.info.

Na dan pogibije Šehovića, kaže, nije bio uz njega, jer je bio ranjen. Komandant Prve slavne - 111. viteške brigade poginuo je 27. jula 1993.godine. Život je taj dan izgubio i heroj Zahir Panjeta, ali i Panjetin brat Esad.

- Tog kobnog dana nismo bili skupa. S njim je bio Cera Mehemed, Ibrahim Dervišević, ja sam tad bio ranjen. Tad je poginuo Zahir Panjeta, njegov brat Eso. Jedna granata ih je ubila, a palo ih je 20.000 taj dan na Žuč. Granata je potrefila komandno mjesto, oni su na licu mjesta ubijeni. Ugašeni su mladi životi braneći domovinu - prisjeća se Aganović.

Ističe da su mnogi krv prolili za ovu zemlju, ali da Bosna i Hercegovina nije onakva kakvu su je borci željeli. 

- Sramota je da njegova kćerka Dalila ni danas nema posao. Oni koji su se borili za BiH nisu dobili ono čemu smo se nadali, nemamo pravednu državu. Svako teži da raskupusa ovu zemlju, a ona je prostrana za sve. Nikome nije tijesna. Oni koji su činili zločine i napadali nas danas se hvale i veličaju genocid, zločine, umjesto da propadnu od stida. Njihov mentor Dobrica Ćosić kazao je da više puta izgovorena laž postaje istina, a oni su to tako shvatili, i, nažalost, tako i rade. Moramo biti jedinstveni, ne smijemo se dijeliti. Radimo na tome da naša omladina ne ide van granica Bosne i Hercegovine tražeći posao. Ova je zemlja prostrana za sve. Mi u njoj imamo prosperitet - poručio je Aganović.

Enver Šehović rođen je 15. januara 1967. godine u fočanskom selu Bujakovina, gdje je završio osnovnu školu. U Sarajevu će završiti Srednju vojnu školu kopnene vojske u Kasarni "Maršal Tito", a u Beogradu Vojnu akademiju. Nekad je sanjao da će studirati matematiku. Sa suprugom Zinetom dobio je kćerku Dalilu. 

Po završetku Akademije vratio se u Sarajevu, gdje je u "Maršalci" radio kao poručnik na obuci novih pitomaca Jugoslavenske narodne armije (JNA). Nakon napuštanja JNA priključuje se Teritorijalnoj odbrani (TO) naše zemlje, a 6. aprila 1992. pristupio je formiranju jedinice u naselju Velešići. Ostat će upamćeno da je zajedno sa svojim velikim prijateljem Safetom Zajkom oslobodio brdo Žuč.

Šehović je pretpostavljao šta se sprema. Kako je zabilježio ratni reporter i autor brojnih knjiga o sarajevskim bitkama i herojima, Šefko Hodžić, Šehović i njegov tadašnji kolega Alija Ismet ovako su razgovarali: "Već smo ranije osjetili da je Bosna u opasnosti. Vidjeli smo to iznutra jer je već polako počeo eskalirati srpski nacionalizam koji je prelazio u šovinizam. Jasno nam je bilo da moramo napustiti Kasarnu…"

Uvijek je bio sa svojim saborcima, na prvim linijama, učestvovao u svim bitkama koje su vodile njegove jedinice. Bio je prepoznatljiva nit nastanka i razvoja 13. novosarajevske brigade od koje je poslije nastala Prva slavna i viteška motorizovana brigada. Jedan od njegovih prvih ratnih zadataka bila je blokada Kasarne "Maršal Tito". Agresor je planirao da napadom iz pravca Grbavice i Pofalića, uz pomoć oklopnjaka iz "Maršalke", presiječe grad linijom Vogošća - Žuč - Pofalići - Kasarna - Grbavica. 

U kodnoj akciji "Grom" - koju danas poznajemo kao Pofalićka bitka, snage TO uz pomoć dobrovoljaca, običnih građana, 16. maja 1992. su počeli jednu od najvažnijih taktičkih bitaka u odbrani grada. Skoro neorganizirani i slabo naoružani, uspijevaju osloboditi Pofaliće i poraziti agresora. Petog juna 1992. snage JNA napuštaju kasarnu Maršal Tito, a Enver Šehović otišao je tamo kako bi prikupio što više vojne literature...Kazao je: "Ovo će nama trebati". 

Komandanta Šehovića najbolje oslikava priča kada su trebali ući u selo Jezero koje je bilo naseljeno srpskim stanovništvom. Sve je bilo spremno, a on je prije kretanja u akciju održao govor u kojem je zabranio sve represalije nad civilima, kazavši da Armija BiH nije armija jednog ili dva naroda, već cijele BiH. 

Poginuo je 27. jula 1993. na Žuči, od granate, tokom komandovanja odbranom Golog brda. Ukopan je u haremu Ali-pašine džamije u Sarajevu pored svog prijatelja Safeta Zajke. Posthumno je odlikovan najvećim priznanjem "Zlatni ljilan" i "Herojem odbrambenog rata 92-95", te jedna ulica u Sarajevu nosi njegovo ime.

(A.N./Preporod.info)