Ozbiljne kolekcije slatkiša i dječije radosti Kurban-bajrama

Iskustvo podjele kurbana tokom Kurban-bajram duboko se ureže u naša sjećanja i rado budimo te lijepe uspomene obilježene skupljanjem ozbiljnih kolekcija slatkiša, posebne dječije bajramske radosti.

Nostalgična sjećanja iz dječijih podruma igre, sreće i blagostanja vade se nasumično kao drago kamenje. Vađenje uspomena se radi u jednom dahu, bez zastajkivanja, i bez pitanja koliko košta i po kojoj se cijeni naplaćuje.

Svoja sjećanja na podjelu kurbana iz mlađih dana, u vrijeme djetinstva, za Preporod.info su podijelili Nadir Hajro, sarajevski profesionalni bodibilder, Ibrahim Bilčević, interpretator duhovne islamske muzike, kao i Dženan Rezaković, pomoćnik direktora za internat medrese "Osman ef. Redžović" u Visokom.

- Pripadam generaciji koja se Kurban-bajramu radovala više nego rođendanu ili nekom drugom važnom događaju. Više je razloga za to, a dva se ističu iznad ostalih, to su bajram-banke i slatkiši koji se dobiju prilikom podjele kurbana. Sjećam se, uvijek smo požurivali babu da što prije zakolje, oguli i isiječe našeg kurbana, kako bismo među prvima mogli početi sa dijeljenjem i raspodjelom slatkiša, ali isto tako, da ne bi nestalo velikih čokolada koje su dijelile pojedine komšije. Uvijek bismo ga mogli nagovoriti da što ranije zakolje, ali onda bi uslijedila čuvena babina rečenica koja nas je ponekad bacala u očaj: "Nek' se dobro rashladi, lakše je isjeći". Kada se rashladi i isiječe, uslijedilo bi pripremanje kurbana za podjelu na način da babo dodaje mami meso i govori imena komšija onim redom kojim bismo brat, sestra i ja trebali dijeliti. Mama bi meso stavljala u kesu, a zatim u korpu za dijeljenje. Uvijek se stavi jedan kurban viška da ima ukoliko bi babo nekoga prilikom nabrajanja zaboravio. Sedin, Merima i ja se potom podijelimo, vodeći računa da ne idemo istim komšijama kojima smo išli i prošle godine, jer ne dijele svi iste slatkiše, a poneko se "prevari" pa dadne i bajram-banku - kaže kroz smijeh prof. Dženan Rezaković. 

Srdačniji selami, da se više hajruje

Ibrahim Bilčević tvrdi da su djeca uvijek imala posebne finte pomoću kojih bi imala nešto bolje izglede za bolji poklon, čokoladu, slatkiš...

- Nakon završene žrtve kurbana, koju kao djeca nismo smjeli gledati zbog straha, dobijali smo velike drvene korpe sa ručkama, u koje bi stavljali pojedinačne kurbane za dijeljenje. Moja braća i ja smo se takmičili koji će od nas brže podijeliti sve kurbane iz korpe, i naravno, koji će imati više sakupljenog novca. Za imućnije ljude smo ciljano birali veće dijelove mesa, i srdačnije nazivali selam, sve to, ne bi li više hajrovali - priča Bilčević.

Nadir kaže da se u njegovoj mahali, kada nekome donesete kurban, uglavnom dijelio novac, kojeg je kasnije najviše trošio na sportsku odjeću i opremu. 

- Moja sjećanja su mnogo lijepa, jer su bajrami bili uzrok da prvi put sa babom krenem u džemat. Bajrami su moja prva iskustva sa džematom i džamijom. Dobijaju se, logično, bajram-banke od rodbine, a onda se brat i ja takmičimo ko je više novca skupio i šta ćemo poslije da kupimo. Vrlo često sam znao dati svoje za nešto drugo, a da ne potrošim na sebe. Od bajramluka sam kupovao sportsku opremu, jer sam i tada, kao i danas, volio sport. Nikad me nije bilo strah da gledam kako se kurban kolje, tako da sam se od malena upoznavao sa tim - kaže Nadir Hajro za Preporod.info. 

Razmjena slatkiša

Slatkiša je bilo u izobilju. Ipak, neki su se više cijenili i voljeli, tako da je njihova razmjena uvijek bila vrlo popularna.

- Bez obzira na to koliko neko od nas i kakvih slatkiša sabere, na kraju sve stavimo u jedan veliki paket i onda bratski i sestrinski podijelimo tako da od svake vrste slatkiša podjednako budu zastupljeni kod svakoga od nas troje. Poslije bismo vršili selekciju i bajramski "plijen" sortirali po danima škole. Svaki dan drugi slatkiš. Nerijetko se vršila i razmjena, jer ja, naprimjer, nisam volio čokoladice sa lješnjakom i bio sam spreman dati dvije takve za jednu sa kokosom. Munchmallow je uvijek bio poželjan za razmjenu - prisjetio se Rezaković nekih simpatičnih detalja bratsko-sestrinske podjele bajramskog "ulova".

- Za Bajram me uvijek raduje što je rodbina mnogo susretljivija, što se više sastaje. Jedva čekam da sve ovo prenesem na svoju djecu, inšallah, kad ih budem imao - poručio je Nadir Hajro za Preporod.info.

Ratni bajrami i kocke šećera

Rezaković se prisjeća teških ratnih bajrama, u doba agresije na Bosnu i Hercegovinu, kada je kocka šećera bila gotovo pa uobičajeni poklon.

- Bilo je godina, posebno u ratu, kada su rijetki klali kurban, a slatkiši koji su se dobivali su bili skromni. Sjećam se, neke hanume i nane su nam davale kocku šećera zamotanu u papir. Premija su bile velike čokolade u tom periodu, bajram-banke da i ne govorim. Neopisiva je to i neponovljiva radost koju mogu razumjeti samo oni koji su doživjeli. Danas djeca imaju sve što požele i ni za čim ne žude. Mi smo čokoladu dijelili na kocku i zato smo se radovali Bajramu, jer ih je tada bilo više i mogao je svako imati po jednu čokoladu barem. U ovom sadašnjem vremenu izobilja po tri čokolade u jednom trenutku budu otvorene, jer ne volimo svi iste, a ima ih mnogo i ne moramo se mijenjati da bismo dobili onu koju više volimo - rekao je za Preporod.info prof. Dženan Rezaković.

(Haris Ahbabović/Preporod.info)