Poznati Prijedorčani koje su zločinci ubili 1992. godine

Muslimani širom svijeta danas slave Kurban-bajram, pa tako i Bošnjaci, ali Bošnjaci danas također obilježavaju i 20. juli, godišnjicu obilježavanja najtežih zločina sa elementima genocida na području Prijedora i dolini Sane.

Juli je za Bošnjake dan tuge, dan kada se prisjećaju svih stradalih. A njih je mnogo stradalao u Prijedoru, krajiškom dragulju, u kojem je srpsko političko i vojno rukovodstvo provelo etničko čišćenje, uglavnom bošnjačkog stanovništva.

Nakon genocida u Srebrenici, to je drugi najveći masovni zločin počinjen tokom rata 1992. godine u Bosni i Hercegovini. U Prijedoru je ubijeno 3.176 Bošnjaka, a među njima je i 102 djece. Veliki je broj poznatih i uglednih Prijedorčana koji su ubijeni u zločinima 1992. godine.

Fikret Hodžić

Fikret Hodžić je bio poznati prijedorski i bh. bodybuilder. Višestrukog šampiona Jugoslavije i vicešampiona Evrope četnici su ubili prije 29 godina u njegovom Trnopolju kod Prijedora, u kojem je 1975. godine osnovao prvi bodybuilding klub u Bosni i Hercegovini pod nazivom Partizan. Fikret je 1976. godine postao prvak Jugoslavije i titulu je uspješno branio čak 15 godina zaredom. 

Vijest o njegovom ubistvu u Trnopolju 9. jula rastužila je brojne sportiste širom svijeta, a za Hodžićem je žalio i njegov prijatelj i svjetski poznati glumac i sportista Arnold Schwarzenegger. 

Eso Sadiković

Među ubijenim Prijedrčanima je i dr. Dr. Eso Sadiković, vrlo ugledan i poznat doktor tog vremena u Prijedoru i okolini. Esad Sadiković bio je ljekar specijalista iz Prijedora i član Međunarodne zdravstvene organizacije "Ljekari bez granica", aktivista Ujedinjenih naroda i predsjednik "Udruženja otorinolaringologa SFRJ".

Kao ljekar specijalista ordinirao je na Samoi i u Libiji. Bio je jedan od vodećih prijedorskih intelektualaca koji je 1990-ih godina pozivao na razum i mirno rješavanje političkih tenzija. Objavljivao je satirične tekstove u lokalnom listu "Kozarski vjesnik", kritizirajući na taj način tadašnje političke prilike. Zatočen je u srpskom koncentracijskom logoru Omarska. Tu nastavlja svoju misiju humaniste liječeći, pomažući i ohrabrujući druge. 

Ubijen je 5. augusta 1992. godine, a njegovi posmrtni ostaci pronađeni su u jami Hrastova glavica pored Sanskog Mosta.

Sulejman ef. Dizdarević

Nekadašnji imam džemata Čarakovo kod Prijedora Sulejman ef. Dizdarević 2014. godine je ukopan u tom mjestu, 22 godine nakon što su ga ubili srpski zločinci. Efendiju Dizdarevića su 23. jula 1992. godine, zajedno sa još 12 Bošnjaka, po naređenju Dragomira Soldata, iz kuća izveli srpski vojnici među kojima su bili Zoran Babić i Velimir Đurić.

Postrojili su ih, sa rukama iza glave, a onda je jedan od vojnika rekao: "Odža, 'ajde povedi Turke ispred džamije". Tu su efendija Dizdarević i njegove džematlije odmah strijeljani, a zločinci su potom zapalili džamiju. Neki su preživjeli strijeljanje, ali su stradali nakon što su dijelovi bogomolje pali na njih. 

Muhamed Čehajić

Muhamed Čehajić je nekadašnji gradonačelnik Prijedora. Godine 1990., Muhamed Čehajić je stupio na političku scenu kao član Stranke demokratske akcije (SDA), a te godine izabran je za predsjednika Opštine Prijedor.

23. maja 1992, Muhamed Čehajić je odveden iz svog doma u Policijsku stanicu na ispitivanje i tu je zadržan preko noći. Bio je ugledni srednjoškolski profesor bosanskog jezika i filozofije. Također je mučen u prijedorskim logorima, a kasnije te godine je i ubijen. 

Asaf Kapetanović

Asaf Kapetanović je bio još jedno poznato, rado viđeno i u narodu popularno prijedorsko ime. Bio je vlasnik poznatog lokala u gradu na rijeci Sani.

Asaf Kapetanović iz Prijedora je bio jedan od najvećih donatora u predratnoj obnovi srpske Crkve svete trojice, za koju je njegov did donirao zemljište. Završio je u logoru Omarska, gdje je ubijen. 

Nedžad Šerić

Bio je predsjednik Suda u Prijedoru. Rođen je 1936. godine u Derventi, a bio je poznat i pod nadimkom Braco. Ubijen je u logoru Omarska u julu 1992. godine u 56. godini života. 

Jedan od poznatijih Prijedorčana, a koji je ubijen, je i opštinski prvobranilac, Esad Eso Mehmedagić.

Dedo Crnalić

Dedo je bio jedan od najpoznatijih Prijedorčana, prava i istinska legenda ovog grada. 30. maja 1992. godine je odveden u logor. Rekli su mu da će ga samo ispitati i vratiti kući. Supruga je govorila da je star i nemoćan, ali je do zuba naoružan srpski vojnik odgovorio: “Imamo mi i za takve lijeka”. 

Strpali su ga u žuti kombi i odvezli. Poslije par dana njegova supruga je počela dobijati poruke iz Omarske da je dobro i da ima “specijalni status”, da samo treba snimiti izjavu za jednu “srpsku televiziju” iz Banje Luke pa će biti pušten kući. 

Ipak, to se nije dogodilo, Dedo je, nakon što je krvnički pretučen, ubijen u augustu 1992. godine.

Osman Mahmuljin

Istaknuti građani Prijedora nesrpske nacionalnosti bili su na meti “Kozarskog vjesnika” i Radija Prijedor, a među njima je bio i dr. Mahmuljin. 

- Najviše su tukli doktora Osmana Mahmuljina. On je bio, maltene, u nesvijesti, njemu je bila slomljena ruka. Poslije toga su nas ubacili u ‘maricu’ i odveli u logor Omarska - rekao je jedan od svjedoka terora nad Osmanom Mahmuljinom.

Željko Sikora

Prijedorski mediji optužili su i doktora Željka Sikoru “da izaziva abortuse kod Srpkinja koje nose mušku djecu i kastrira muške bebe roditelja srpske nacionalnosti”.

Iste te optužbe pripisane su maločas spomenutom Mahmuljinu, kao i dr. Mirzi Mujadžiću. Dr. Sikora je preminuo od premlaćivanja četničkih vojnika, a kasnije su srpski doktori u Prijedoru napisali da je umro, vjerovali ili ne, prirodnom smrću.

 (Haris Ahbabović/Preporod.info)