Fikret Bačić o ubistvu 29 članova porodice: Bajrami bez najmilijih su tužni

Blagdani su vrijeme porodičnog okupljanja. U domovima muslimanskih porodica širom svijeta danas se slavi prvi dan Kurban-bajrama.

Ove godine bajram u Bosanskoj Krajini je specifičan, jer danas će na vječni počinak biti ispraćeno 12 prijedorskih šehida. Umjesto da sa svojim porodicama klanjaju bajram-namaz, žrtvuju kurbane, danas će njima biti klanjana kolektivna dženaza.

Mnogi od njih su mučki ubijeni, neki nisu dočekali punoljetstvo, a neki da imaju svoju unučad. Mahom su ubijani muškarci, Bošnjaci.

Za porodice žrtava blagdani su posebni. U veselju dočekuju bajrame, ali srca im krvare. Njihova bol traje skoro 30 godina. Traje i ne prestaje. S tim bolom će, kažu, umrijeti. Bez 29 članova uže porodice Fikret Bačić dočekuje ovaj bajram. Danas će prisustvovati kolektivnoj dženazi identificiranih posmrtnih ostataka 12 žrtava. Njegova bol je velika, jer još uvijek nije pronašao svoju djecu, a želja mu je da im ima mezar. Da ih za blagdane posjeti.

U junskoj noći 1992. godine cijela mu je porodica ubijena ispred njegove porodične kuće u naselju Zecovi kod Prijedora. U mjestu je živjelo 33 najbliža Fikretova rođaka. Pucali su na njih pripadnici VRS nakon što su zauzeli naselje i otjerali sve koji su u njemu živjeli. Preživjela su samo četvorica. Ubijeno je 29 Bačića. Ubijena je Fikretova supruga, majka, brat, bratova djeca...Ubijena su i Fikretova djeca. Sin Nermin imao je 12 godina. Ubijen je i njegov dvogodišnji rođak Ernest.

- Tužno je, jer je Bajram uvijek bio porodični praznik, prilika za okupljanje...Mnogi bajramuju sami. Danas će biti klanjana kolektivna dženaza za 12 žrtava. Boli to što poslije toliko godina nisam pronašao tijelo moje porodice, njih još 29, među kojima je i mojih dvoje maloljetne djece, supruga, majka…Pobijena mi je sva uža porodica. Do danas ih nisam uspio pronaći, da im barem na Bajram na mezar mogu otići. To su sve nevine žrtve kao i svi ostali koji su ubijeni. Mi ćemo na prvi dan Kurban-bajrama ukopati 12 nevinih osoba, kao i svih onih više od hiljadu koji su ubijeni u ovom gradu - ističe Bačić.

Iako mu je ubijen rod i porod, smogao je snage da priča i prisjeća se Bajrama s najmilijima, onih koje su zajedno uspjeli doživjeti.

- I ovaj bajram dočekujem, a da nisam pronašao tijela svoje porodice. Bajram za naš Bošnjake, muslimane je dan radosti, okupljanja, veselja. Međutim, njih nema da se s njima veselim - kaže Bačić.

Preživo je golgotu, a u vrijeme masakra nije bio u Prijedoru. Danas živi u svojim Zecovima. Ponovo se oženio i ima dva sina blizanca. Jedan se zove Nermin, po sinu koji je ubijen, a drugi Refik, u znak sjećanja na brata.

- Na jedan način imat ću porodično okupljanje, ali bolno…Dženaza danas će nas posebno podsjetiti na stradanje u Zecovima, ubistva nevinih, ponovo će rane da prokrvare. Nema Nermina i Nermine. S njima sam se nekada za bajrame veselio, svi smo bili na okupu. Danas ih nema tu, ne samo 29 članova moje porodice, nego njih još puta najmanje tri, jer bi svi oni imali svoju djecu. Dakle, fali nas 100 koji bi slavili Bajram. Zločinci su uspjeli da to unište, da nam prekrate generacije - kaže Bačić.

Boli ga što još uvijek nema spomen-obilježja na koje bi danas otišao i uputio dove za svoje ubijene. Fikret je morao sam da podigne spomen-obilježje svojoj porodici, jer nema ko. Na ploči piše: "Ne recite za one koji su na Allahovom putu poginuli 'Mrtvi su'. Ne, oni su živi, ali vi to ne znate. 25. 07. 1992. godine".

Masovna ubijanja prijedorskih Bošnjaka i Hrvata počela su 31. maja 1992. godine, kada im lokalne srpske vlasti u Prijedoru, putem lokalnog radija, naređuju da obilježe svoje kuće bijelim zastavama ili čaršafima i da pri izlasku iz kuća obavezno stave bijele trake oko rukava.

Za samo tri mjeseca ubijeno je 3.176 ljudi, a njih više od 30.000 bilo je zatočeno u koncentracionim logorima Omarska, Keraterm i Manjača. Tijela ubijenih Prijedorčana pronađena su u 98 masovnih grobnica. Za zločine počinjene na području Prijedora, u Haškom tribunalu i Sudu Bosne i Hercegovine osuđeno je ukupno 37 osoba na 617 godina zatvora, kao i na kaznu doživotnog zatvora, koja je izrečena nekadašnjem predsjedniku RS Radovanu Karadžiću.

(A.N./Preporod.info)