Nuhanović: Pravedna presuda bi bila zajednički narativ za dobro svih

• Naravno da očekujem da Haški tribunal izrekne najstrožiju presudu Radovanu Karadžiću. Mi znamo da je ovdje bio genocid od 1992. – 1995. Mnogi od nas građana BiH smo ga iskusili na svojoj koži – zavisno s koje strane crte smo se nalazili tokom rata. U istočnoj Bosni i nije bilo te crte. Tamo smo praktično najveće stradanje doživjeli u proljeće - ljeto 1992. godine. Nije bilo crte, jer da bi bila crta moraju biti dvije vojske da se tuku. Tamo se nisu tukle dvije vojske, tamo se provodilo etničko čišćenje i genocid. Karadžićevi sljedbenici, naoružani do zuba, ubijali su i prognali Bošnajke iz istočne Bosne, a onaj dio koji nisu uspjeli da prognaju i poubijaju, zahvaljujući izuzetno hrabrim ljudima koji su uspjeli da daju kakav takav otpor, ostali su u tzv. srebreničko - žepskoj enklavi. Ono što se dogodilo jula 1995. bio je samo završni čin onoga što je počelo 1992. Prema tome, presuda protiv Karadžića bi trebala to da pokaže, kao i presuda Mladiću. Hoće li to Tribunal pokazati, ne znam, ali, da bi se to vidjelo, u presudi za genocid moraju biti uključene, bar, opštine koje su u optužnici navedene: Vlasenica, Bratunac, Zvornik, Kotor Varoš, Prijedor, Sanski Most, Ključ, Foča, mada ima mnogo više mjesta gdje je u BiH počinjen genocid. Po mom mišljenju, sve opštine koje je okupirala vojska bosanskih Srba pod komandom Karadžića i Mladića, zapravo, bile su predmet genocida. Tribunal je izabrao nekoliko opština da putem njih prikaže šta se dogođalo, i to je, vjerovatno, najvažniji aspekt te presude.

Nuhanović koji danas radi kao savjetnik u Memorijalnom centru Srebrenica – Potočari istiće:

• U BiH imamo tri naroda i djeca imaju kod kuće nešto što se zove kućni odgoj. Taj kućni odgoj uključuje, zasigurno, i narativ o tome šta se dogodilo između 1992. i 1995. u BiH. Imamo tri narativa po kućama u BiH, a živimo u jednoj državi. Dakle, ako ne možemo jedni drugima uslati narativ, onda je ono najmanje što se očekuje od svih građana na teritoriji bivše Jugoslavije - da prihvate ono što piše u presudi. To bi bio jedini zajednički narativ i, po mom mišljenju, to je najvažnija funkcija Tribunala u Hagu - da dā taj zajednički narativ, i da to bude odgovor na laži, jer negiranje genocida je konstantno prisutno, ne samo od običnih ljudi, nego i od političkih lidera. Mislim da bi to bila najznačajnija uloga presude, naravno ako bude pravedna.