Neradni dan za bajram – dostojanstvo radnika u trgovačkom i uslužnom sektoru

Piše: Sanadin Voloder

Ako želite da vas drugi cijene prvo morate sami sebe poštovati. To vrijedi za pojedince, ali i narode i države. Kroz odnos prema državnim i vjerskim praznicima, odnosno blagdanima možemo analizirati našu svijest i savjest, samopoštovanje…

Pitanje organizacije radnog vremena u trgovačkom i uslužnom sektoru, odnosno pitanje neradne nedjelje i slobodnih dana za praznike je vrlo složeno pitanje koje u sve zahtjevnijim ekonomskim i društvenim odnosima dobiv na nove dimenzije.

Prema statističkim analizama upravo radnici u ova dva sektora imaju najniže plate, a radno vrijeme im je po običaju stalno prekovremeno. Zbog toga svaka promjena, odnosno smanjenje radnog vremena je za njih dobro došlo.

Sa jedne strane imamo ljudska, odnosno radna prava uposlenih u trgovinama i ugostiteljstvu, a sa druge cilj poslodavca za profitom. Treći, možda presudni faktor jest naša pojedinačna odgovornost. Da li ćemo svoje obaveze na vrijeme realizovati ili ćemo poslodavcima davati argument više da se “isplati” raditi za bajram. Konzumerizam kao pošast savremene civilizacije zahtjeva odgovor cijelog društva jer je u pitanju očuvanje univerzalnih ljudskih vrijednosti.

Porodica je osnovna društvena ćelija koja nikad do sad nije bila tako izložena negativnim uticajima što njen opstanak ugrožava svaki dan. O tome svjedoče nažalost vrlo negativne statistike o broju razvoda i padu natalitete. Životni troškovi konstantno rastu, a kad oba roditelja rade vrlo je teško uskladiti porodične obaveze.

Ovo je prilika da se osvrnemo i na pitanje neradne nedjelje koja je u prošlom sistemu bila standard, a zadnjih godina Katolička crkva je gotovo usamljeni borac za porodične vrijednosti kroz nastojanje da se radno vrijeme ograniči ili ukine nedjeljom.

Velika je odgovornost na udruženjima za zaštitu prava potrošača, radnika, žena da se uključe u socijalni dijalog po ovom pitanju.

Pojedine općine u Bosni i Hercegovini su ograničile vremenski rad nedjeljom, a pojedinim djelatnostima zabranile upravo zbog čuvanja barem jednog dana u sedmici za porodicu.

Godinama je pravljena razlika između "sekularnih praznika", Nove godine, 1. maja, državnih datuma u odnosu na bajrame kroz neravnopravni odnos prema radnicima u trgovačkom i uslužnom sektoru.

Zadnjih godina primjećuje se prisustvo pozitivne prakse da veći trgovački lanci ponosno ističu da ne rade prvi dan bajrama. To je jako pozitivno u kontekstu podrške porodici jer su većina radnika u trgovačkom i uslužnom sektoru upravo žene.

Ova promjena nije došla sama od sebe. Promjene na tržištu rada, odnosno iseljavanje zadnjih godina, tržišna konkurencija, povećanje prosječne plate te aktivnosti pojedinih sindikata su kroz sinergijsko djelovanje dovele do ovo promjene.

Možemo reći da je ova praksa simbolična i nedovoljna, ali moramo se složiti da se stanje mijenja u željenom smjeru. Naravno, na ovom ne treba stati jer postoji još mnogo načina da se olakšaju radni izazovi onima koji rade kad smo mi slobodni i kad uživamo.

Nažalost, kritiku zaslužuju lokalni marketi koji s ponosom ističu da ne prodaju alkohol, a koji rade sve dane bajrama. Ova kontradiktornost je izuzetno štetna za našu budućnost, društvenu solidarnost i harmoniju.

Na kraju svi mi imamo odgovornost pojedinačnu da svoje potrebe ranije realizujemo i posebno u pandemijsko vrijeme smanjimo gužve u trgovinama i drugim uslužnim objektima.

Bajramska radost pripada svima, a na nama je da kroz društvenu solidarnost pomognemo da bajramsku atmosferu uđe u sve naše domove.

(Preporod.info)