Ramazanski kviz 2021: E. Mulabdić, pisac prvog bošnjačkog romana kroz pripovijetku Post

^{Uprava za vjerske poslove Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, u saradnji sa Media centrom Islamske zajednice, organizira Ramazanski kviz 2021 - Vjera i domovina, tokom kojeg će do kraja ramazana na našem portalu biti objavljivano po jedno predavanje iz oblasti akaida, bosanskog jezika, ahlaka i historije naše jedine domovine Bosne i Hercegovine.}

^{Ovo je osmo iz treće serije od deset predavanja, a finalni test za učesnike koji su se za njega kvalificirali bit će održan 12. maja, s početkom u 12.00 sati. Prethodno će finalisti dobiti link za prijavu i pristup testu, te detaljne informacije o načinu i vremenu njegove izrade.}

E. Mulabdić, pisac prvog bošnjačkog romana kroz pripovijetku Post

(Autor predavanja: Mirzet Hamzić, profesor bosanskog jezika u Gazi Husrev-begovoj medresi u Sarajevu)

Edhem Mulabdić rođen je u Maglaju 1862. godine. Tu je završio mekteb i ruždiju i nakon toga zaposlio se kao činovnik. Godine 1887. Mulabdić upisuje Učiteljsku školu u Sarajevu i po njenom završetku odmah dobija posao u Brčkom. Odatle biva premješten u Sarajevo, gdje radi kao nastavnik u Darul-mualimminu, tj. u muslimanskoj vjeroučiteljskoj školi. Iza toga je perfekt konvikta Učiteljske škole, zatim nastavnik u Šerijatskoj sudačkoj školi i potom nadzornik osnovne škole. Uskoro biva izabran za narodnog poslanika u Maglaju i na toj dužnosti ostaje sve do januara 1929. godine, poslije čega odlazi na zasluženu mirovinu. Edhem Mualabdić umro je u Sarajevu 1954. godine.

Edhem Mulabdić je autor prvog bošnjačkog romana "Zeleno busenje" koji je izišao 1898. godine.

Napisao je veliki broj djela: sličice iz mladosti pod naslovom "Kod starog djeda" i "Osmanlija"; pripovjesti iz prošlog i savremenog života: "Šilo za ognjilo", "Nesretan unuk, "Đuro Prepelica", "Aga i kmet", "Lov", "Tahiraga"; crtice "Šehiti", "Bajram", "Kućni rahatluk", "Uspomene u narodu"; novele "Kumovi", "Garib", "Nišan", "Zekonja", "Tajno pismo", te romane "Zeleno busenje" i "Nova vremena".

Tematski okvir Mualabdićevog književnog djela jasno i precizno je definisan. To je okupacija Bosne i Hercegovine od starne Austro-Ugarske i sve ono što je ona u tom vaktu značila za bosanskohercegovačke muslimane; ogromne žrtve prilikom pružanja oružanog otpora nametnutoj vlasti, izgubljena društvena pozicija i povrijeđeni nacionalni ponos, progon i zlostavljanje onih koji se nisu mirili sa promjenom vlasti, podvojenost u odnosu na kolonijaliste koji su pristizali, nova civilizacija, evropeizacija i njen negativan odraz (krčme, kocka, piće i žene), prosvijeta, kultura, iseljavnje u Tursku i lične tragedije.

Sve je to našlo mjesta ne samo u djelima Edhema Mulabdića već u cjelokupnoj prozi svih bosanskohercegovačkih muslimanskih pisaca koji su živjeli i pisali u vrijeme Austro-Ugarske Monarhije. Ona je izravno bila prvi i najdublji izvor i inspiracija Mulabdićeve književnosti. Razlog više, konkretno u Mulabdićevom slučaju, bio je svakako lične prirode. To je porodična tragedija koju je doživio u ranoj mladosti i koju je opisao u 25. poglavlju romana "Zeleno busenje". Svojim očima je gledao kako mu pljačkaši ubijaju majku i haraju očev dom. O tome on vrlo emotivno govori u svojim sjećanjima:

"Kad u toku prva dva mjeseca novog stanja doživjeh u našoj kući groznu nesreću i tragediju (opisanu kasnije u "Zelenom busenju"), tada se u meni, momčiću iz nekog vremena i oporavka od ove nesreće, budi neka tugaljiva spoznaja, kao u kakva brodolomca. (...) I ja počeh uzdisati za onim što je prošlo i za onim što sam imao tek da nastavim iza stečena temelja u ruždiji. Mene obuzimahu misli, da onaj život, koji je kod nas prekinut, negdje još tinja, ako je Švabo pritisnuo Bosnu, Turska je još ostala cijela i u njoj Carigrad, gdje se zgrće svijet mojih misli i želja, sa sviju strana."

Pošto je uspio preboljeti tragediju svoje porodice i psihološku krizu izazvanu njom, Edhem Mulabdić realno je uočio da je austrougarska okupacija i nakon toga novouspostavljena vlast u BiH iz temelja potkopala sve staro i tradicionalno što je bila u ljudima i njihovom životu i da je neumitno nastupilo neko novo vrijeme, u kojem malo znači realnije stečeni lični i porodični ugled, porijeklo i zemljišni imetak ili vrijednost u nekom drugom materijalnom obliku, ako čovjek nije obrazovan, ako nije savlado neku vještinu i stekao navike da radi, ako ne posjeduje ličnu kulturu, ako nema državnu službu ili se ne bavi unosnom trgovačkom špekulacijom.

Ova ispravna procjena je pred njega, kao književnika, postavila novi zadatak da u književnom djelu, pored motiva iz vremena okupacije i turskog vakta, umjetnički i dokumentarno obradi savremena društvena kretanja i događaje i u njima pojedinačne sudbine ljudi koji žive na ovim prostorima.

"Taj postokupacioni sudbinsko-događajni prostor predstavlja drugo izvorište motiva Mulabdićeve proze. U njemu dominiraju, pripovjedački oživotvorene, njegove dvije opsesivne ideje: navedeni kult obrazovanja i nauke i dramatika životnog preokreta izazvanog okupacijom, sudarom civilizacija i smjenom životnih oblika."

Književno-umjetnički postupak Edhema Mulabdića jeste romantičarsko-realistički. On toplo, osjećajno i sa izvjesnom rezignacijom i sjetom pripovjeda o životu i o kolektivnim i o individualnim sudbinama ljudi, Bošnjaka svoga vremena. Pri tome on ništa ne izmišlja, već sentimentalno-idiličnim tonom, rodoljubivo i domovinski, lirski i fatalistički apsolutizira neumitnost i snagu svoga vremena, personificiranu u organizaciji austro-ugarske vlasti, u njenoj snazi i poslovnosti i u novoj civilizaciji i kulturi života koju je ona sobom donijela u Bonu i Hercegovinu.

Njegov način opisivanja svega toga je do nivoa realistički objektivn i fragmentiran; ambijent i atmosfera koju sugerira autentično bosanska; likovi, odnosi među njima i situacije prirodni, bošnjački; opis slikovit i konkretan. Ono što je pretežno i subjektivno, tipično mulabdićevsko u njegovim djelima, to je toplina vokacije kojom pripovjeda; to je ono njegovo razočarenje i sjeta što se sve tako neumitno sudbinski zbiva kako se zbiva; to je ono njegovo plemenito saosjećanje sa svojim sunarodnicima kojima ne može pomoći koliko bi želio; to je ona njegova dobra namjera da kad sa pozicija obrazovanog čovjeka kritikuje određenu društvenu pojavu, to čini kao prosvjetitelj koji daje moralno-didaktičku poduku i upozorenje, želeći da tako olakša život i učini ljude spretnima i strpljivima.

Pročitaj pripovijetku Post. 

(Preporod.info)