Ramazanski kviz 2021: Srce - Kalb

^{Uprava za vjerske poslove Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, u saradnji sa Media centrom Islamske zajednice, organizira Ramazanski kviz 2021 - Vjera i domovina, tokom kojeg će do kraja ramazana na našem portalu biti objavljivano po jedno predavanje iz oblasti akaida, bosanskog jezika, ahlaka i historije naše jedine domovine Bosne i Hercegovine.}

^{Ovo je deveto iz treće serije od deset predavanja, a finalni test za učesnike koji su se za njega kvalificirali bit će održan 12. maja, s početkom u 12.00 sati. Prethodno će finalisti dobiti link za prijavu i pristup testu, te detaljne informacije o načinu i vremenu njegove izrade.}

Srce - Kalb

(Autor predavanja: Rifet Šahinović, profesor akaida u medresi "Džemaluddin Čaušević" u Cazinu)

Pojam kalba se u Kur’anu, a.š., spominje u različitim značenjima i kontekstima. U akaidskoj literaturi srce je primatelj i sjedište vjere u Boga. U našoj svakodnevnoj komunikaciji za primjer dobrog čovjeka navodimo onoga ko ima dobro, široko i čvrsto srce. Srce je izvor pozitivnih i negativnih ljudskih djela:

وَلَيْسَ عَلَيْكُمْ جُنَاحٌ فِيمَا أَخْطَأْتُم بِهِ وَلَٰكِن مَّا تَعَمَّدَتْ قُلُوبُكُمْ وَكَانَ اللَّهُ غَفُورًا رَّحِيمًا

...I nije vam grijeh ako u tome pogriješite, već ako to namjerno srca vaša učine! A Allah prašta i samilostan je. (33: 5)

U općenitom smislu riječi pojam srce se u Kur'anu koristi u dva značenja. Prvo je čulno srce, čije je mjesto u grudima. To je poseban komad mesa koji je povezan i u čijoj je unutrašnjosti šupljina ispunjena krvlju. Njegova ispravnost je povezana s našim fizičkim životom. U Kur’anu riječju kalb se označava drugo srce čije je mjesto, također, u grudima. Povezano je s čulnim srcem i u njemu je smješteno vjerovanje (al-’īmān) ili nevjerovanje (al-kufr). Našu pažnju usmjeravamo ovom srcu koje Kur’an spominje na mnogim mjestima.

U Kur’anu se akcentira da je srce sjedište intelektualnih i moralnih kvaliteta. Ono je oznaka za ljudsku savjest (3: 156); srce sadrži i sposobnost shvaćanja (7: 179); srce je mjesto različitih afektivnih stanja (vidjeti Kur’an, 21: 2-3; 23: 63.). Evo tih ajeta redom:

O vjernici, ne budite kao nevjernici koji govore o braći svojoj kada odu na daleke pute ili kada boj biju: "Da su s nama ostali, ne bi umrli i ne bi poginuli" – da Allah učini to jadom u srcima njihovim;حَسْرَةً فِي قُلُوبِهِمْ i život i smrt Allahovo su djelo, On dobro vidi ono što radite.

Mi smo za Džehennem mnoge džine i ljude stvorili; oni srca imaju – a njima ne shvaćaju لَهُمْ قُلُوبٌ لَا يَفْقَهُونَ بِهَا, oni oči imaju – a njima ne vide, oni uši imaju – a njima ne čuju; oni su kao stoka, čak i gori – oni su zaista nemarni.

I ne dođe im nijedna nova opomena od Gospodara njihova kojoj se, slušajući je, ne podsmjehuju srca rasijanih... لَاهِيَةً قُلُوبُهُمْ“

Ali srca nevjernika su prema ovom sasvim ravnodušna بَلْ قُلُوبُهُمْ فِي غَمْرَةٍ, a pored toga i ružna djela stalno čine.

Spominju se rasijana i razdragana srca (lāhiyatan qulūbuhum), obamrla i ravnodušna srca u svom nevjerovanju (bal qulūbuhum fī ġamratin), okorjela srca nevjernika (wa qālū qulūbunā ġulf), pa njihova razjedinjena srca (wa qulūbuhum šattā), bolesna srca (fī qulūbihim maradā), prekrivena srca ili srca sa zastorima koja nisu u stanju shvaćati (‘alā qulūbihim ’akinnatan) i tako dalje.

 Podjela srca

Islamski učenjaci kažu da se srce može nalaziti u jednom od tri stanja: zdravo, bolesno i mrtvo.

Zdravo je srce čisto (el-kalbu s-selim), jer Allah, dž.š. kaže:

يَوْمَ لاَ يَنْفَعُ مَالٌ وَلاَ بَنُونَ. إلاَّ مَنْ أَتَى اللَّهَ بِقَلْبٍ سَلِيمٍ.

Na Dan kada neće nikakvo blago, a ni sinovi, od koristi biti, samo će onaj koji Allahu čista srca dođe spašen biti. (26: 88-89)

Čisto srce je lišeno bilo koje strasti protivne Allahovim zapovijedima i zabranama i bilo koje sumnje koja bi se pojavila spram onoga što je On kazao. Suština zdravog srca se ogleda u ljudskom znanju da pravilno odgovori na pitanja zašto i kako. Naime, za svako djelo, makar i sitno bilo, otvaraju se dva pitanja: jedna za zašto a druga za kako. Prvim pitanjem traži se šta je uzrok i povod zbog čega je djelo učinjeno. Drugim pitanjem se pita da li je onaj koji je učinio djelo nastojao pri tome slijediti Poslanika, a.s. Prvo pitanje tiče se iskrenosti a drugo slijeđenja.

Mrtvo srce (el-kalbu-l-mejjit) je u potpunoj opreci s prvim. Ono ne zna ko mu je Gospodar, ne pokorava Mu se, već ustrajava u prohtjevima i nasladama. Kada takvo srce nešto voli ono to voli zbog strasti koja ga tome vodi. Isto je i sa mržnjom. Mrtvo srce ne prihvata istinu i ne slijedi je.

Bolesno srce (el-kalbu-l-merid) je živo, ali bolesno. U takvom srcu ima vjere i iskrenosti, što čini dio srca koji znači život. S druge strane ima i ljubavi prema strastima, žudnje da se one ostvare, što čini dio koji označava bolesno stanje. Bolesno srce je na kušnji između dva stremljenja. Ukoliko ga nadvlada bolest, bolesno srce se pridružuje mrtvom. Ukoliko u njemu prevlada zdravlje, pridružuje se zdravom srcu.

Uzvišeni Allah je sva tri ova srca spomenuo u sljedećim ajetima:

A prije tebe Mi nismo poslali nijednog poslanika, niti vjerovjesnika a da šejtan nije, kad bi on što kazivao, u kazivanje njegovo nešto ubacio, a Allah bi uklanjao to što je šejtan ubacivao, i potom bi Allah Svoje Znake učvrstio! - A Allah sve zna i mudar je - da bi učinio ono što je šejtan ubacivao kušnjom za one u čijim srcima bolest je i za one čija su srca okorjela!- فِي قُلُوبِهِم مَّرَضٌ وَالْقَاسِيَةِ قُلُوبُهُمْA zaista su zločinitelji u dalekoj prepirci! - i da bi znali oni kojima je darovano znanje da je Kur'an Istina od tvoga Gospodara i da bi vjerovali u njega pa da srca njihova prema njemu budu naklona! فَتُخْبِتَ لَهُ قُلُوبُهُمْ A doista je Allah na Put pravi uputitelj vjernika! (el-Hadždž, 52-54)

Čovjek bolesnog srca stalno biva iskušavan „šejtanovim mamcima“. Srce se mora zaštititi od toga, mora prijeći iz stanja bolesti u stanje zdravlja. Šejtanova zadaća je presjeći put vjere kod čovjeka, zamijeniti ga svojim primamljivim zlim mamcima koje ubacuje na mjesta gdje trebaju stići riječi Objave. U takvim slučajevima, Allah, dž.š., kvari šejtanove mamce, a u srcima učvršćuje Svoje ajete. Jedino oni čija su srca bolesna (munafici) i oni čija su srca svirepa (mušrici) prihvataju šejtanove ponude, podliježu kušnjama, bivaju zavedeni. Šejtanovi pokušaji zavođenja kod ljudi od ilma samo povećava njihovo vjerovanje u Kur'an. Ukoliko smo razumjeli smisao gornjih ajeta na ovakav način, neće nam biti teško shvatiti bit sljedećeg hadisa u kojem Poslanik a.s., kaže:

“Kušnje navaljuju na srca poput nizanja stabljičica pri tkanju hasure. Srce koje ih prihvati biva obilježeno crnim biljegom, a srce koje ih odbaci biva obilježeno bijelim biljegom. Tako se srca razdijele u dvije vrste: jedna su vrsta crna, garava srca, ona su poput ispražnjena vrča: ne prihvataju dobro i ne odbacuju ono što je loše, a prihvataju jedino ono što utoljuje njihove prohtjeve; druga su vrsta bijela srca, kojima nikakva kušnja nauditi neće dok je nebesa i Zemlje.“ (Muslim, Ahmed)

Srce zauzima posebno mjesto u Kur’anu jer ono dobija Objavu (26: 194., Džibril je spustio Objavu na Poslanikovo srce) i smirenost od Boga, dž.š., te se rado otvara vjeri (40: 4; 58: 22). Kur’anski ajet koji nas upućuje da nisu samo oči slijepa već srca فَإِنَّهَا لَا تَعْمَى الْأَبْصَارُ وَلَٰكِن تَعْمَى الْقُلُوبُ الَّتِي فِي الصُّدُورِ (22: 46), daje ljudskim srcima svojstvo gledanja. To nije samo tjelesni organ. Iako je središte tijela, za srce može biti rečeno da transcendira ostatak tijela.

Značajna je uloga srca kao mjesta posebnog ljudskog znanja i spoznaje. Duhovno srce je uveliko u saglasju s Kur’anom u kojem se naglašava da je srce sjedište mudrosti, u najširem značenju te riječi. Kur’an preporučuje ljudima da putuju "kako bi srca shvatila ono što treba da shvate” فَتَكُونَ لَهُمْ قُلُوبٌ يَعْقِلُونَ بِهَا  (22: 46), da im se otvore horizonti tog znanja srca. Srca trebaju steći mudrost, posmatranjem doći na stepen onih srca koja shvaćaju.

Da bi srca zaista bila okićena ovakvom spoznajom, ona moraju biti čista, odana te smirena pri spomenu Božijeg imena. Predanost Allahu, dž.š., mislima, riječima, djelima uvjet je postizanja ovih spoznaja, jer je srce mjesto u kojem se smješta dar vjere, mjesto tog milosrđa koje je znano samo onima koji su dosegli taj stepen spoznaje. Spuštanje smirenosti u srca (al-sakīnah) čini vjernika još čvršćim u vjeri, dajući mu poseban stepen u Kur’anu označen kao posebno stanje vjernika ili kao ona duhovna postaja opisana kao dodavanje vjere svojoj vjeri:

هُوَ الَّذِي أَنزَلَ السَّكِينَةَ فِي قُلُوبِ الْمُؤْمِنِينَ لِيَزْدَادُوا إِيمَانًا مَّعَ إِيمَانِهِمْ وَلِلَّهِ جُنُودُ السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضِ وَكَانَ اللَّهُ عَلِيمًا حَكِيمًا

On je Onaj Koji je smiraj u srca vjernika spustio, da bi vjerovanje na vjerovanje svoje povećavali! A Allahu pripadaju vojske nebesa i Zemlje, Allah sve zna i mudar je! (48: 4)

Širenje prsa i srca

U suri al-’Inširāh se govori o otvaranju grudi koje je blagodat Poslaniku islama - njegove grudi su učinjene prostranim za vjeru. Biografi Poslanika bilježe da su meleki, još dok je on bio dječak, došli i izvadili mu srce, pa iz njega izvadili crnu grudvicu usirene krvi i bacili je. Onda su mu srce prali sve dok ga nisu dobro oprali.

Otvaranje Poslanikovih grudi i srca radi same širokogrudnosti po mnogima se dogodilo tri puta – kada je imao pet godina, na početku silaska Objave i u noći Mi‘radža. Ovo je svojevrsni vid pripreme Poslanika za Objavu. O ovom otvaranju i širenju grudi te čišćenju njegovog, a.s., srca Kur’an govori na više mjesta:

Zar grudi tvoje nismo prostranim učinili. (94: 1)

Zar je isti onaj čije je srce Allah učinio sklonim islamu pa on slijedi svjetlo Gospodara svoga... (39: 22)

Onome koga Allah želi da uputi, On srce njegovo prema islamu raspoloži; a onome koga želi da u zabludi ostavi, On srce njegovo stegne i umornim učini kao kad čini napor da na nebo uzleti. (6: 125)

“Gospodaru moj”, reče Musa, "učini prostranim prsa moja i olakšaj zadatak moj, odveži uzao s jezika mog da bi razumjeli govor moj.” (20: 25-28)

Vrlo zanimljivo je pratiti u navedenim ajetima spominjanje ljudskih prsa (al-kadr) i njihovo otvaranje (al-’inširāh) prema islamu. Bog, dž.š., prsa vjernika otvorio je sklonošću prema islamu, te su tako njihova srca obasjana svjetlom Njegovim. Poslanik je često molio svog Gospodara da mu podari svjetlo (al-nūr) u srcu, kaburu i vidu. Kada svjetlo bude ubačeno u srce, srce se raširi, a rašire se i prsa zbog toga.

Nasuprot ovih svijetlih srca su srca koja su neosjetljiva na spomen Njegova imena. Tako će prevodioci Kur’ana ovu suru al-Inširah prevesti kao "Širokogrudnost”, ciljajući tako upravo na ljudsko srce, jer samo očišćeno srce, obasjano Božijim svjetlom, može biti širokogrudno.

Kada Musa, a.s., ide faraonu, moli svog Gospodara da mu prsa učini prostranim, da mu srce potpuno očisti kako bi mogao podnijeti ta iskušenja na koja može naići kod tiranskog faraona. On se bojažljivo pita da li će njegovo srce, u kojem obitava vjera, moći podnijeti sve te faraonove provokacije i boji se da njegovo srce neće ustuknuti pred faraonovom silom.

Naime, događaj koji se desio Poslaniku snažno nam ukazuje da istina Objave može sići samo u očišćeno srce. Taj susret s Bogom, dž.š., na Mi‘radžu može se desiti samo onome očišćenog srca. Istina Objave silazi u očišćeno srce Poslanika. Ta grudva usirene krvi na koju tipuje šejtan izbačena je iz Poslanikovih prsa, pa su ona postala širokogrudna da mogu prihvatiti istinu koja dolazi od Boga. On istinu mora ne samo primiti na svoje srce već prenositi i drugima, pa njegovo srce mora biti čisto. U jednoj se predaji navodi da se srce raširi kada u njega uđe nur.

Ako sve navedeno promotrimo na našoj ljudskoj razini, onda trebamo imati na umu da je cilj i svrha svih naših ibadeta čišćenje naših srca. Ta grudva usirene krvi, ustvari, jesu naši grijesi. Ne može istina vjere sići u srca onih čije srce nije očišćeno. Tvrda, nehajna, okorjela i neosjetljiva srca onih koji su ih svojim konstantnim griješenjem učinili takvima ne mogu primiti, razumjeti i shvatiti istinu vjere.

Svi smo mi učili da se čovjek mora okupati kada se želi pokajati za grijehe. Taj gusul upravo ima duboku i snažnu simboličnost našeg duhovnog čišćenja. To nije samo čišćenje tjelesne prljavštine nego sapiranje prljavštine koja se nataložila činjenjem grijeha. Takav naš susret s istinom mora se zbiti u času kada smo čisti, pa tako i samo pokajanje.

Isti slučaj imamo i s abdestom. Pranjem svakog dijela tijela mi se vraćamo svome iskonu. Prilikom svakog uzimanja abdesta mi ne molimo Boga da nam omogući da (samo) operemo taj dio tijela od vanjske nečistoće nego i unutrašnje. Naprimjer prilikom pranja nogu, molimo Ga da ih učvrsti na Pravom putu onog dana kada će mnoge noge uzdrmane biti. Prema tome, pored toga što abdest znači da pred svog Stvoritelja možemo stati samo čisti u fizičkom smislu, mi njime podsjećamo svoje srce na Dan polaganja računa za svaki dio tijela. Tako srce čistimo od dunjalučkih stvari i sužavamo prostor šejtanskog zavođenja.

Kao što smo kazali, i s abdestom mi vežemo srca svoja za onaj svijet, jer samo čistih srca mi možemo primiti i shvatiti istinu vjere. Na takav način možemo iskreno razgovarati o vjeri.

Mnoga naša srca nisu širokogrudna, pred prvim naletom iskušenja ona ustuknu. Mnoga naša srca ne mogu shvatiti i razlikovati šta je dobro i korisno a šta zlo i štetno na ovom svijetu, uslijed svakovrsne zaprljanosti ovosvjetskim stvarima. Zato su učenjaci ispisali mnoge stranice upravo o fenomenu našeg srca.

(Preporod.info)