Erdogan podsjetio na zaboravljeni progon: 81. godišnjica progonstva mešketskih Turaka iz Gruzije
Predsjednik Republike Turske Recep Tayyip Erdoğan obilježio je u petak 81. godišnjicu masovne deportacije Mesketskih (Ahiska) Turaka iz regije Ahiska u Gruziji, prisjećajući se gotovo 100.000 ljudi koji su 14. novembra 1944. nasilno protjerani iz svojih domova.
– Još uvijek u srcima osjećamo bol skoro stotinu hiljada Ahiska Turaka koji su 14. novembra 1944. deportovani iz svoje pradjedovske domovine – poručio je Erdoğan na turskoj društvenoj mreži NSosyal, dodajući da se moli za milost nad "svim našim sunarodnjacima koji su izgubili živote" i dijeli tugu svih Ahiska Turaka na ovu godišnjicu.
U saopćenju turskog Ministarstva vanjskih poslova podsjeća se da je skoro 100.000 Mesketskih Turaka tog novembra nasilno iščupano iz svoje višestoljetne domovine u Ahiski, tada dijelu Gruzijske SSR, i deportirano u udaljene krajeve Sovjetskog Saveza. Hiljade su, navodi se, umrle od gladi, hladnoće i bolesti tokom teške višesedmične deportacije.
– Na 81. godišnjicu deportacije, sa tugom se prisjećamo ove velike tragedije i s poštovanjem komemoriramo našu braću i sestre koji su život izgubili u egzilu – stoji u saopćenju. Ministarstvo je naglasilo da su preživjeli Mesketski Turci, uprkos ogromnim patnjama, uspjeli očuvati svoj identitet, jezik, vjeru i kulturu te ih prenijeti na nove generacije.
Ankara je ponovila i očekivanje da će proces povratka Ahiska Turaka u njihovu historijsku domovinu napokon biti uspješno priveden kraju.
Deportacija Ahiska Turaka bila je dio šire represivne politike Sovjetskog Saveza u završnoj fazi Drugog svjetskog rata. Dana 14. novembra 1944. sovjetske vlasti optužile su stanovnike Akhaltsikhea i okolnih područja da "ugrožavaju državnu sigurnost".
Samo nekoliko sati kasnije, više od 90.000 ljudi, uključujući žene, djecu i starije, bilo je prisilno izvučeno iz svojih domova i ukrcano u teretne vagone.
Uslovi u vagonima, projektiranim za prevoz robe, a ne ljudi, bili su gotovo pogubni. Deportacija je trajala više od mjesec dana, a procjene historičara govore da je oko 17.000 deportovanih umrlo od posljedica gladi, bolesti i ekstremne hladnoće.
Prema historijskim podacima, operacija deportacije Ahiska Turaka izvedena je prema izričitom nalogu sovjetskog lidera Josifa Staljina. Već 20. septembra 1944. on je potpisao dekret kojim je naređeno preseljenje turskih i drugih muslimanskih manjina iz ahiske regije u udaljene dijelove SSSR-a.
Cilj je, navode historičari, bio promijeniti etničku strukturu osjetljivog pograničnog područja s Turskom, u trenutku dok su rasle tenzije između Moskve i Ankare.
Dok je oko 40.000 ahiskih muškaraca ratovalo na Istočnom frontu protiv nacističke Njemačke, naredba o deportaciji pala je na njihove porodice. Berija, šef sovjetske tajne policije, mobilizirao je oko 20.000 teško naoružanih vojnika za operaciju koja je obuhvatila više od 220 sela u regijama Adigön, Ahıska, Aspinza, Ahılkelek i Bagdonovka.
Porodice su dobile svega dva sata da se spreme. Većina je bila prisiljena ostaviti gotovo sve što su posjedovali, domove, stoku, zalihe hrane za zimu. Neki su, vjerujući da će se brzo vratiti, ponijeli samo najosnovnije, dok su drugi imali tek snop brašna ili kukuruza.
Po dolasku u Kazahstan, Kirgistan i Uzbekistan, Ahiska Turci su se suočili s novim valom represije. Bili su pod vojnom upravom sve do 1956. godine, nisu smjeli napuštati određena naselja, radili su prisilne poslove i bili izloženi pokušajima kulturne asimilacije.
Nakon Staljinove smrti 1953. i pogubljenja Lavrentija Berije, ograničenja su postepeno ublažena, ali povratak u Ahisku ostao je nemoguć. Mnogi su se preselili u Azerbejdžan, dok su drugi ostali u srednjoazijskim državama.
Patnje zajednice nastavljene su i kasnije. Etnčki sukobi u dolini Fergana 1989. natjerali su oko 20.000 Ahiska Turaka na novu seobu u rusku regiju Krasnodar, gdje su decenijama bili izloženi diskriminaciji i uskraćivanju osnovnih civilnih prava.
Tokom 2004. i 2005. godine, preko 13.000 Ahiska Turaka preseljeno je u Sjedinjene Američke Države uz podršku Međunarodne organizacije za migracije UN-a.
Rat u Donbasu 2014. ponovo je ugrozio dio zajednice. Turska je tada, po nalogu predsjednika Erdoğana, organizovala sigurno preseljenje više grupa Ahiska Turaka u Erzincan i Bitlis.
Danas Ahiska Turci čine velike i aktivne zajednice širom Turske, od Istanbula i Burse do Ankare, Izmira, Denizlija i Antalije, ali i širom Kazahstana, Kirgistana, Uzbekistana, Azerbejdžana, Rusije i SAD-a. Tursko Ministarstvo vanjskih poslova i TIKA nastavljaju podržavati projekte očuvanja njihove kulture te organizirati posjete Ahiski u Gruziji, čuvajući vezu koja je nasilno prekinuta prije 81 godinu.
Ova godišnjica, kako je poručeno iz Ankare, služi kao opomena o jednoj od najtragičnijih epizoda sovjetskih prisilnih preseljenja i podsjetnik na istrajnost zajednice koja je, uprkos višedecenijskom progonu, uspjela sačuvati svoj identitet i tradiciju.
(Preporod.info)
