Kuća - temelj izgradnje muslimanskog društva
Ibn Kesir, rahimehullah, kaže: „Allah, tebareke ve te'ala, navodi blagodati kojima je obasuo Svoje robove i ističe da im je dao kuće kao prebivalište da borave u njima, da se sklanjaju u njih i da imaju i neke druge koristi od njih.“[2]
Šta kuća predstavlja za nekoga od nas? Zar to nije mjesto gdje čovjek jede, gdje ima intimne odnose, gdje spava i odmara se? Zar to nije mjesto gdje se on osamljuje i boravi zajedno sa svojom ženom i djecom? Zar to nije mjesto koje zaklanja i čuva ženu?
Uzvišeni Allah kaže: „U kućama svojim boravite i ljepotu svoju, kao u davno pagansko doba, ne pokazujte…”[3]
Ako pomnije pogledaš stanje ljudi koji nemaju kuće i koji žive u prihvatilištima ili na trotoarima ulica i prognane izbjeglice koje žive u prihvatnim centrima, onda ćeš vidjeti kolika je kuća blagodat.
Ako čuješ da se neko koleba i kaže: „Ja nemam stalnog boravišta. Ponekad spavam u kući tog i tog, a ponekad u kafiću ili parku ili na obali mora ili u prtljažniku auta“, spoznaćeš šta znači razvučenost na sve strane koja proističe iz uskraćivanja blagodati posjedovanja kuće.
Kada je Allah htio da kazni jevreje plemena Benu Nadir, uskratio im je ovu blagodat i učinio da oni napuste svoje kuće. Uzvišeni kaže: „On je prilikom prvog progonstva iz domova njihovih protjerao one sljedbenike Knjige koji nisu vjerovali. Vi niste mislili da će otići, a oni su mislili da će ih utvrde njihove od Allahove kazne odbraniti, ali im je Allahova kazna došla odakle se nisu nadali i On je u srca njihova strah ulio; vlastitim rukama i rukama vjernika svoje domove su rušili. Zato uzmite iz toga pouku, o vi koji ste razumom obdareni!”[4]
Podsticaji kod muslimana da se brine za popravljanje stanja u svojoj kući su:
Prvo: Čuvanje sebe i svoje porodice od džehennemske vatre i spas od bolne patnje.
Uzvišeni kaže: „O vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje čuvajte od vatre čije će gorivo ljudi i kamenje biti, i o kojoj će se meleki strogi i snažni brinuti, koji se onome što im Allah zapovjedi neće opirati, i koji će ono što im se naredi izvršiti.“[5]
Drugo: Veličina odgovornosti koja se nalazi na plećima onoga koji je dužan da se brine za kuću pred Uzvišenim Allahom na Danu polaganja računa.
Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: „Uzvišeni Allah će upitati svakoga pastira za ono što mu je dato da čuva da li je to čuvao ili zapustio. Čak će i čovjeka pitati za njegove ukućane.“[6]
Treće: To je mjesto gdje se duša čuva, gdje se nalazi spas od zala, gdje se ona suzdržava i štiti od ljudi, a to je ujedno i mjesto gdje se, po vjeri, treba skloniti kada se pojavi fitna (nered).
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: „Blago onome ko vlada svojim jezikom, koji boravi u kući i plače zbog svoga grijeha.“[7]
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: „Ima pet stvari, pa ko uradi makar jednu od njih, biće siguran kod Allaha: ko obiđe bolesnoga ili krene da se bori kao gazija ili uđe kod svoga vladara želeći ga opomenuti i savjetovati ili sjedi u svojoj kući, tako da su ljudi mirni od njega, a i on miran od ljudi.“[8]
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: „Spas za čovjeka prilikom fitne (nereda) je da boravi u svojoj kući.“[9]
Musliman može da vidi korist od ove stvari prilikom osjećaja usamljenosti, kada ne može promijeniti mnoge loše stvari, kada zna da ima jedno sklonište u kojem, kada uđe u njega, čuva sebe od činjenja harama i gledanja onoga što je haram, čuva svoju ženu od otkrivanja i čuva svoju djecu od lošeg društva.
Četvrto: Ljudi, uglavnom, većinu svoga vremena provode unutar svojih kuća, pogotovo prilikom velikih vrućina, velike hladnoće, kiše, sprva i s kraja dana, nakon posla ili škole, tako da ta vremena treba iskoristiti u ibadetima i pokornosti Uzvišenom Allahu, u protivnom, izgubit će se u zabranjenim stvarima (haramima).
Peto: Ovo je i najvažnije, a to je da je kuća jedno veliko i značajno sredstvo i temelj izgradnje muslimanskog društva. Društvo se sastoji od cigala, a to su kuće. Kuće predstavljaju mahale, a mahale društvo. Ako su cigle dobre, onda će društvo, po Allahovim propisima, biti jako, čvrsto će stajati naspram Allahovih neprijatelja, u njemu će se širiti dobro, a odbacivati ono što je loše i zlo.
Iz muslimanske kuće u društvo izlaze temelji ispravnosti i neporočnosti koju ona sadrži, poput da’ije koji je uzor drugima, onoga koji traži znanje, iskrenog mudžahida, dobre žene, majke odgajateljice i drugih dobrih ljudi.
Sa arapskog:
Munir Zahirović, prof.
[1] En-Nahl, 80.
[2] „Tefsir” od Ibn Kesira, izdavač: Daru-š-ša’b, 4/509.
[3] El-Ahzab, 33.
[4] El-Hašr, 2.
[5] Et-Tahrim, 6.
[6] Hadis je hasen. Bilježi ga En-Nesa'i u poglavlju „'Išretu-n-nisa'“, br. 292; Ibn Hibban ga bilježi od Enesa u djelu „Sahihu-l-džami'i“, hadis br. 1775; „Es-Silsiletu-s-sahiha“, 1636.
[7] Hadis je hasen. Bilježi ga Et-Taberani u djelu: „El-Evsat“ od Sevbana, a hadis se, također, nalazi i u djelu „Sahihu-l-džami'i“, 3824.
[8] Bilježi ga Ahmed, 5/241.
[9] Hadis je hasen. Bilježi ga Ed-Dejlemi u djelu: „Musnedu-l-firdevs“ od Ebi Musa'a. Hadis se, također, nalazi u djelu: „Sahihu-l-džami'i“, 3543. Tekst hadisa koji se navodi u sunenima je od Ibn Ebi 'Asima, br. 1021. U verifikaciji stoji: „Hadis je sahih.“
