Naser Orić: Ljekari su me fascinirali

U Bosni i Hercegovini je do sada zabilježeno 156.346 slučajeva zaraze virusom korone, dok je, nažalost, preminulo 6.005 ljudi. Uprkos tome što imamo znatno manje zaraženih od nekih zemalja u regionu, broj umrlih je ipak mnogo veći, te je smrtnost od koronavirusa u BiH negdje oko 3,85 posto, što je više od svjetskog prosjeka.

Jedan od onih koji se nekoliko dana borio u kandžama ove pošasti je i ratni komandant u Srebrenici, Naser Orić, koji je u razgovoru za Preporod.info pojasnio kakvu je sve borbu prošao tokom proteklih nekoliko dana.

- I sam nisam vjerovao u tu bolest dok prvo nije napala suprugu, a onda kasnije i mene. Nisam vjerovao da na planini to mogu da dobijem, jer sam tu dugo vremena, hranim se zdravo i bavim se sportom. Na početku sam ignorisao simptome, a onda mi je temperatura skočila do 40 stepeni. Potom mi je pala saturacija, odnosno protok kisika kroz krv. To je već bilo uspavljivanje, odnosno alarmantno stanje. U Tuzli sam bio na kisiku jedno dva ili tri dana, pa su me povremeno skidali s njega. Doktori su mi rekli vojničkim jezikom kako da se ponašam, a kako su mi naredili, tako sam se i pridržavao preporuka. Tok bolesti je išao dobro po mene, jer sam se baš pridržavao preporuka doktora i bio disciplinovan. Odmah sam osjetio olakšanje i počeo sam da vježbam - kaže Naser Orić.

Orić tvrdi da se u Tuzli u bolnici nagledao svakakvih slika, te da je u jednom trenutku u potpunosti zaboravio na svoje probleme i svoje zdravstveno stanje kada je vidio koliko se pate drugi ljudi koji su oboljeli od koronavirusa.

- Ljudi su se patili i borili za kisik, kakvi su to samo šokovi i lomovi medicinskog osoblja. Ti ljudi ulažu nadljudske napore da bi pomogli pacijentima. U nekom momentu izgube pacijenta, pa vidiš onda tog doktora ili medicinskog radnika kako ga to psihički lomi, jer je izgubio pacijenta koji je preminuo. Bio sam u ratu, svačega sam se nagledao i mnogo toga preživio. Zaključio sam da nijedna akcija u kojoj sam učestvovao u ratu nije ravna borbi ovih ljudi u "bijelom" tokom jedne noći. Fascinirali su me ljudi. Mi smo u ratu bili "mala maca" za njih. Ljudi rade kao pčele, ne sudaraju se, svako zna svoj posao. Kao Pentagon", poručuje Naser Orić.

Legendarni komandant odbrane Srebrenice uporedio je cijelu ovu borbu sa borbama koje smo svi mi imali tokom agresije na BiH, pa se tako prisjetio i nekih svojih borbi iz Srebrenice.

- Ležeći u bolnici, sjetio sam se jednog dokumenta kojeg sam prelistao u Haagu. Naišao sam na dokument gdje Kukanjac i njegov zamjenik šalju jedan izvještaj institutu u Beograd, gdje se kaže: "Vidjeli smo vaše istraživanje i vidjeli smo da su u srednjem Podrinju pitke vode osiromašene jodom. Predlažemo da im se prekine dotok humanitarne pomoći i da se oni stave u izolaciju. Znamo da usljed nedostatka joda u vodi u ljudskom tijelu dolazi do proizvodnje anarhije, netrpeljivosti, mržnje, otkazivanja poslušnosti i slično". Kada sada to povežete, kako je sve teklo sporo od 1992. pa do 1995. godine, te gledajući scene iz soba u bolnici, došao sam do zaključka da su Bošnjaci slične stvari i u ratu preživljavali. Ne samo u Srebrenici, tako je bilo i u opkoljenom Sarajevu i svim drugim gradovima BiH. Prošlo mi je mnoštvo tih slika kroz glavu. Ipak, sada se dešava da tokom jednog dana izgubimo cijelu jednu četu ili bataljon ljudi. To je daleko veća cifra nego što smo tokom rata mogli da izgubimo tokom jednog dana. Ovo je za mene Covid rat - kaže u razgovoru za Preporod.info Naser Orić.

(Haris Ahbabović/Preporod.info)