Imami Busovače - Sjećanja: Ismet ef. Dautović (1950-2008)

S lijeva na desno: Ragib-ef. Mustajbegović, Hazim-ef. Kuskunović i Ismet-ef. Dautović

Ismet-ef. Dautović

(1950-2008)

Piše: Dr. hfz. Adnan-ef. Srebrenica

Prije nekog vremena napisao sam tekst o jednom od imama koji je službovao u Sulejman-begovoj džamiji u Busovači, a radilo se o Ragib-ef. Mustajbegoviću.

Nakon što je tekst objavljen na službenoj stranici MIZ Busovača, javilo mi se nekoliko džematlija, onih koji pamte Ragib-ef. i koje je on podučavao u mektebu. Bili su oduševljeni tekstom. Iako nisam puno toga tada kazao, u glasovima tih ljudi osjetio sam dozu zahvalnosti zato što sam ih podsjetio na njihovog vrijednog imama, čovjeka koji je u veoma teškom periodu za Bošnjake i našu Bosnu bio na čelu gradskog džemata u Busovači i koji je, zajedno s njima, čuvao islam i bošnjačku tradiciju u ovom gradu.

U ovom tekstu ću da evociram uspomene na još jednog imama koji je službovao u našoj džamiji, a radi se o Ismet-ef. Dautoviću, vrijednom imamu, profesoru i nadasve izuzetnom pjesniku, koji je najveći trag ostavio daleko od svoje zemlje Bosne, u Libiji.

Ismet-ef. Dautović je rođen 4. januara 1950. godine u Međeđi. Osnovnu školu završio je u Sapni 1963. godine, a nakon toga upisao je Gazi Husrev-begovu medresu. U februaru 1969. godine odlazi na služenje vojnog roka u JNA, da bi nakon toga maturirao. Još kao učenik medrese pokazivao je sklonost ka pisanju što je rezultiralo tome da sa još dvojicom Ismeta, Bušatlićem i rahm. Kasumovićem, osnuje časopis Zemzem.

Po preporuci svog razrednog starješine, hafiza Kjamila Silajdžića, 1971. godine zapošljava se na mjesto imama, hatiba i muallima u Sulejman-begovoj džamiji u Busovači, gdje je naslijedio Ragib-ef. Mustajbegovića koji je penzionisan.

Iako se u ovom gradu zadržao relativno kratko, tačnije do 1974. godine, ostavio je dubok trag u džematu, a naročito kod djece i omladine, što je i razumljivo jer je bio mlad i željan rada. Kroz različite aktivnosti okupljao je omladinu i djecu oko sebe prenoseći im znanje o vjeri i podučavajući ih propisima.

Starije džematlije rado spominju mevlude koje je on organizovao te ekskurzije koje su ostale posebno upamćene.

Značajno bi bilo spomenuti da je na njegovu inicijativu izvršeno i određeno renoviranje unutar Sulejman-begove džamije. U toku svog službovanja u Busovači oženio se Nurkom koja mu je rodila šestero djece i to pet kćerki: Nudžejmu, Nidžaru, Sumeju, Sihamu i Aminu, te sina Ahmeda. Ismet-ef. je Busovaču napustio 1974. godine kada odlazi u Brezu gdje radi kao imam sve do 1979. godine.

S obzirom na to da je bio ljubitelj pisane riječi, kao imam u Brezi aktivno piše za Preporod, a jedna njegova priča objavljena je u deset nastavaka ovih novina u periodu od 1977-78. godine.

1979. godine odlazi na studije u Libiju, tačnije u Tripoli, gdje upisuje fakultet Ad-Da'wa Al-Islamijja – World Islamic Call Society, a nakon završetka studija ostaje u Libiji gdje je radio kao nastavnik arapskog jezika u jugoslovenskoj osnovnoj školi. Osim toga, Ismet-ef. osnovao je Bosansku dopunsku školu gdje je ujedno bio i direktor, a uz to aktivno je radio na poučavanju djece naših muslimana koji su boravili u Libiji.Radio je i kao prevodilac arapskog jezika u više firmi, a njegovo zadnje zaposlenje bilo je u Energoinvestu.

2008. godine Ismet-ef. je doživio tešku saobraćajnu nesreću na autoputu u Libiji, te je nakon četveromjesečne borbe za život preselio na Ahiret 8. jula. Ukopan je u rodnoj Međeđi 16. jula 2008. godine. Dženazu mu je klanjao Mirsad ef. Mumić, imam džemata Međeđa.

Ismet-ef. je svoje slobodno vrijeme provodio u prevođenju knjiga, a posebno je volio da piše pjesme. Čitajući njegove stihove, uočit ćemo istančan osjećaj za vjerom, domovinom i identitetom, onim bošnjačkim, jer bez obzira što je dugo vremena živio van svoje voljene Bosne, Bosna je u njemu živjela cijelo to vrijeme.

(Preporod.info)