Jasmila Žbanić za Radio BIR: Ljudi u BiH imaju priliku otvoriti oči ili nastaviti da ih zatvaraju

Piše: Kerim Sefer

Bosna i Hercegovina, Srebrenica, "Quo vadis, Aida?". Godina 2020. vrijeme je kada je bh. kinematografija postala bogatija za još jedno, već sada veliko, ali i svjetsko ostvarenje.

"Kuda ideš, Aida?" prevedeno je značenje novog filma bh. rediteljice Jasmile Žbanić koja je na jedinstven način ispričala priču o srebreničkoj tragediji, te tako otvorila niz neodgovorenih pitanja koja pripadaju prošlosti, ali se za odgovorima traga u sadašnjosti.

Ovo novo ostvarenje jasno pravi liniju razgraničenja između dobrog i lošeg. I, upravo u toj borbi u kojoj dobro ostaje ranjivo, a loše postaje snažno, dešava se jedna od najvećih tragedija modernog čovječanstva, nakon Drugog svjetskog rata, što treba biti moralna dužnost napomenuti svaki put kada se govori o Srebrenici. Bosni devedesetih godina. Bošnjacima i pokušaju etničkog čišćenja.

Bosanskohercegovačka rediteljica Jasmila Žbanić, svjetski je poznato ime zahvaljujući ostvarenju kakvo je "Quo vadis, Aida?", nagrađeno je i prepoznato u Evropi i svijetu. Nedavno je objavljena vijest kako je u konkurenciji za dvije nagrade Britanske akademije za filmsku i televizijsku umjetnost BAFTA, kategoriji za najboljeg reditelja/rediteljicu i najbolji film van engleskog govornog područja. Ono što još valja istaknuti jeste i činjenica kako film pretendira i na osvajanje ovogodišnje nagrade Oskar, a ceremonija dodjele održat će se 26. aprila ove godine.

Na današnjoj ceremoniji nominacija, film "Quo vadis, Aida?" nominiran je u kategoriji za najbolji strani film, što ga čini drugim filmom koji je u povijesti bh. kinematografije nominiran za ovu prestižnu nagradu.

- Očekivanja bosanskohercegovačke publike prema filmu "Quo vadis, Aida?" su velika, kaže kritičar i dramatičar Mirza Skenderagić, smatrajući kako je film ostvario veliki uspjeh na svjetskoj filmskoj sceni, osvojivši nekoliko vrlo važnih nagrada.

Između premijernog prikazivanja na 77. Venecija film festivalu pa do spomenute BAFTA nagrade, stala su brojna prikazivanja filma širom Evrope i svijeta. Iako BAFTA ne može mnogo, ili gotovo nikako utjecati na nagradu Oskar, ipak može sugestivno djelovati na filmske kritičare i članove svjetskih akademije na način da, kako to Skenderagić za radio BIR kaže, preporuči filmove koji dolaze van engleskog govornog područja, a u čijoj kategoriji se trenutno i nalazi film Jasmile Žbanić.

- Svakako da će utjecaj koji će ove dvije nominacije imati na članove Američke filmske akademije možda biti presudne - kaže on dodavši kako je šansa za nominaciju filma Jasmile Žbanić u međuvremenu dodatno porasla.

Opredijeljenost filmskih kritičara pri ocjenjivanju filma kao cjelokupnog umjetničkog djela nikad se nužno ne mjeri prema temi i sadržaju, smatra Skenderagić. Ono što je najvažnije, jesu forma i način na koji su predstavljeni tema i sadržaj.

- Mislim da je u ovom slučaju to vrlo bitno, da je Jasmila Žbanić uspjela pronaći taj način koji će doprijeti ne samo do stručne kritike, nego i većeg broja gledatelja - kaže on uz osvrt na primjere filmskih ostvarenja koja su u ranijim vremenima obrađivali važne historijske teme, ali su pogrešno predstavljene te stoga nisu mogla doći do većeg broja gledatelja.

I "Ničija zemlja" i "Quo vadis, Aida?" su priče pomirenja

Bosna i Hercegovina je već jednom imala priliku dobiti svog Oskarovca, i to je pošlo za rukom Danisu Tanoviću 2001. godine za film "Ničija zemlja2 kojeg je Chicago Tribune opisao kao zapanjujućim, a priča je to o trojici vojnika uhvaćenih između dviju crta bojišnice. Movieline je napisao kako je ovaj film prozvan jednim od najboljih filmova 2001. godine, te da je to snažno, potresno, iznimno zabavno istraživanje besmislenosti rata.

"Ničiju zemlju" i "Quo vadis, Aida?" ujedinjuje činjenica da su to filmovi pomirenja, kaže Mirza Skenderagić. I jedan i drugi film u svojim formama prezentuju strahote onoga što je zadesilo Bosnu i Hercegovinu. "Ničija zemlja" devedesete godine prezentuje u svojevrsnoj formi drame apsurda, dok "Quo vadis, Aida'" dolazi u formi drame koja se bavi pitanjem porodice, ali i pitanjem šta je taj period napravio na individualnom planu.

- Oba filma su podjednako važna te su došli u pravom trenutku, "Ničija zemlja" 2001. godine i sada "Quo vadis, Aida?“ na 25. godišnjicu od počinjenog genocida u Srebrenici - zapaža Skenderagić dodavši kako spomenuti filmovi imaju velike historijske uloge i za film ali i društvo u cjelini.

Recenzija filma "Quo vadis, Aida?" koju je objavio New York Timesa kaže kako se rat u Bosni i Hercegovini završio, uspostavljena je neka vrsta normalnog života, ali kako za rediteljicu filma banalna opservacija da "život ide dalje" ipak ne pruža utjehu. Gubitak je permanentan i nerješiv, kaže se također u recenziji, a Jasmila Žbanić kaže kako to i jeste njeno osjećanje.

- U zadnjoj sceni filma prikazan je ples djece koja otvaraju i zatvaraju oči, i mislim da ljudi u Bosni i Hercegovini imaju mogućnost da otvore oči i vide šta se desilo, a možda odaberu da nastave zatvarati oči, da negiraju i da ne žele vidjti sve ono što se dešavalo. Time tragedija nije manja i ona time neće nestati - kazala je Žbanić za Radio BIR. 

Kuda ide Aida, kuda ide Bosna i Hercegovina?

Sve dosadašnje nagrade i priznanja koja je osvojio film "Quo vadis, Aida?" govore u prilog činjenici kako je filmska umjetnost - umjetnost bez granica, prelazi granice država i kontinenata. Svijet je vrlo brzo saznao više o genocidu koji je počinjen u našoj zemlji. Žbanić smatra kako filmovi mogu postavljati pitanja i da svaka lokalna iskrena priča, kada se dobro ispriča, može biti podignuta na nivo univerzalnog i da je svi ljudi na svijetu razumiju i s njom suosjećaju.

- Kuda ide Aida, kuda ide Bosna i Hercegovina su definitivno pitanja za koja bih voljela da ih gledatelji osjete, da ih sebi postavljaju nakon pogledanog filma - kaže Žbanić dodavši kako je cjelokupnom timu bilo važno da film funkcionira na regionalnom i globalnom nivou i da ga ljudi razumiju.

Puno vremena u pisanju scenarija trebalo je posvetiti uvodu, smatra Žbanić.

- Kada se radi film o Holokaustu, svi znamo šta se desilo. Međutim, u Srebrenici se vrlo često koristio narativ da je situacija nerazumljiva, previše komplikovana i nejasna, a taj narativ je tendenciozno smišljen da se ne bi reagiralo, jer, ako se nešto ne razumije, ne može se ni reagovati - kaže ona.

Film "Quo vadis, Aida?" nastojao je gledateljima ponuditi poseban ugao ulaska u film i emotivno vezanje sa junakinjom filma.

- Publika širom svijeta dobro reaguje, puno je ljudi koji nikad nisu čuli za Srebrenicu, mnogi kažu da nakon gledanja filma više nikad neće moći da je zaborave - dodaje ona.

Publika u BiH zauzela je različite stavove o ostvarenju kakvo je "Quo vadis, Aida?". Jedni kažu kako Oskar kao nagrada nije važan, koliko je važno da se sazna istina.

Žbanić se ne slaže s tvrdnjom da je Oskar u tom slučaju, pored umjetničkog priznanja i nezvanično priznanje svijeta da je genocid počinjen u Srebrenici, a to obrazlaže činjenicom kako su u nominiranim filmovima bili i oni koji jesu govorili o genocidu, ali nisu prošli, te kako takav pristup nije nužno odlučujući faktor. 

Film Jasmile Žbanić također nudi i priliku da se na jedinstven način portretizira lik srebreničke majke, a rediteljica kaže kako ljudi koji ih upoznaju, nikada ne mogu zaboraviti njihovu snagu, ostaju fascinirani i to ih promijeni u životu.

A kako će izgledati dalji put filma "Quo vadis, Aida?", sasvim je neupitna misao jer je svijet već sada posvjedočio važnosti da se istina prenese, prikaže i shvati njena bit. Kakav će dalji biti oskarovski put filma ostaje da se odluči.

Period devedesetih godina prošlog stoljeća postavio je brojna pitanja na koja valja odgovoriti. Ako je jedan od odgovora istina svjetskog parametra, neka to onda bude dijelom i novi film bosanskohercegovačke rediteljice Jasmile Žbanić.

"Kuda ideš, Aida?" pitanje je za sve one koji domovinu osjećaju dok srce kuca. Ako je ovo filmsko ostvarenje jedan od odgovora, neka to bude dokaz borbe koja se nastavlja.

(Preporod.info)