Crno-bijeli televizor

Piše: Mustafa Bećirović

Selam ti prijatelju! Šta ima u Šve'skoj? Znaš da sam odavno izbacio slovo d iz naziva ove države, lakše mi. I ti si skratio moje ime i zoveš me Mujo, od milja. Da te je moja rahmetli majka čula da me tako zoveš, odmah bi te namršteno, preko oka pogledala.

Bio jedan Mujo komunista u selu i radio u menzi u Rogatici, tj. Čelebi Pazaru. Taj Mujo je bio dobar čovjek, nije se trebalo plašiti da će cinkariti, ali ipak, moralo se biti malo oprezno.

Mujo je imao najbolju kuću i prvi crno-bijeli televizor.

Taj televizor bio je smješten u velikom podrumu, k'o neka mala sala u mjesnoj zajednici. Sva djeca iz komšiluka su dolazila da gledaju seriju "Otpisani" i "U registraturi". Ja sam najviše dolazio zbog glumice Laure, jer mi se jako sviđala i umišljao sam da bih se i ja njoj najviše dopadao da sam u tom televizoru.

I danas mi nije jasno kako smo ulazili u taj podrum bez ikakvog pitanja i bez da nam je taj dobri čovjek branio. Puno je pušio, sjećam se, bila je to "plava morava" bez filtera. Ono što je svako dijete znalo, a da mu se o tome nikad ništa nije govorilo, da se Mujo mora poštovati.

Jedina svetost u tom religijskom odnosu prema televizoru, a koja se nije smjela narušiti, bio je Dnevnik oko osam sati. Pisnuti nismo smjeli dok Mujo gleda dnevnik kojeg mi nismo slušali, niti razumjeli. Čim bi se pojavio EPP, on bi pokupio cigare i otišao na sprat da spava.

Jedan od najtužnijih dana iz tog vremena bio je boks meč Muhammed Ali - Frejzer. Nekoliko su se mjeseci naši očevi spremali za tu noć i čekali dva sahata ujutro. Mi djeca nismo smjeli ni pitati da to tako kasno gledamo. Selo je šutilo heftu dana u žalosti i samo se govorkalo da su dušmani drogirali Alija i da je on trebao pobijediti.

"Najpametniji" u opservacijama tog meča bili su seljaci koji su radili u Sarajevu, u niskogradnji. Do njihovog mišljenja nije niko držao od domaćih seljana koji su strugali zemlju od zore do akšama da prehrane djecu.

Rahmetli majka nije voljela ime Mujo, jer je u to vrijeme puno baraba, pjana i seoskih političkih lidera pilo rakiju. Jedni su bili sirovi i bahati, drugi su bili važni i uglancani. A hajde sve i nekako, ali držati rakiju i pijanku u kući, e to je mojoj majki bilo prema mrtvoj glavi. Zapravo, prije bi i umrla nego da joj kućni prag i djeca budu pokapana tom nečistoćom.

Tobejarabi, kad god prođem kroz selo, vidim samo zapuštene bašte i srušene temelje nekada najljepših kuća i saznam da nema ko da se vrati. Proučim Fatihu rahmetli Muji, jer je to bio dobar čovjek.

Volio je djecu i nije mrzio ljude, a mog'o je.

Tekst odražava stavove autora, a ne nužno i stavove Islamske zajednice u BiH - Media centra d.o.o