Muhammed, a.s., borac za ljudska prava

Surmook. Dugih lijepih obrva. Veoma crne kose. Kada šuti, nadmašuje ga staloženost i dostojanstvo, a kada govori, nadahnjuje ga blistavost i elegancija. Najljepši i najelegantniji čovjek iz daljine, a još ljepši i privlačniji iz blizine, čistog rasuđivanja. Prijatna razmišljanja, odmjeren. Umjeren. Ni nizak da je neprimjetljiv, ni visok da je nametljiv. Ima drugove koji su ljubazni i ponizni.

Kad on govori, oni slušaju. Kad naredi, utrkuju se da izvrše naredbu. Uslužuju ga. Obljubljen je i uvijek okružen. Nije namršten niti namrgođen. Darežljiv. Lijepog ophođenja i pažljiv prema sagovorniku." (prenosi Ummu Ma'bed El-Huzai). Dakle, bio je dobar, ali ne dobričina. Bio je hrabar, ali ne surov. Bio je pametan, ali ne filozof. Bio je vizionar, ali ne sanjalica. Bio je uporan, ali ne tvrdoglav. Bio je mudar, ali ne prepreden.

Sve je to u njegovoj osobi bilo dovedeno do prave mjere i u tom vrhunskom čovještvu nalazila se tajna njegove snage kojom je osvajao okolinu.

Zapažen je kao pošten trgovac mnogobrojnih povjerenih mu karavana. Hrabar ratnik u Bici na Uhudu. Običan čovjek koji krišom plače na kaburima svojih saboraca i voljenih prijatelja. Veliki diplomat na svim pregovorima, kako sa prijateljima, tako i sa neprijateljima, ali, iznad svega, čvrst vjernik koji je iskreno vjerovao u povjerenu mu misiju.

Bio je veoma tolerantan. Daleko je bio od oholog čovjeka. Nije dozvoljavao da mu se ustaje i klanja kao što se klanjalo kraljevima. Posjećivao je siromahe i družio se sa njima. Sjedio je sa svojim drugovima kao jedan od njih...

Kao ni jedno drugo biće, poštivao je dogovor i riječ. Čuvao je rodbinske veze. Bio je najmilostiviji, najosjećajniji i najblaži u ophođenju sa ljudima. Bio je daleko od ogovaranja i podlosti i nije uzvraćao zlo zlim."

Ljude je poštedio od tri stvari: nije nikoga kudio, nije nikoga sramotio i nije nikoga vrijeđao. Zato muslimani, primaoci Allahove riječi, Kur'ana, a.š., nikada sa uma ne smiju smetnuti Muhammeda, a.s., kao životnog uzora u vjeri, etici i pravdi. Kur'an, a.š. kaže:

"I znajte da je među vama Allahov poslanik; kada bi vas on u mnogo čemu poslušao, doista biste nastradali, ali Allah je nekima od vas pravo vjerovanje omilio i u srcima vašim lijepim prikazao, a nezahvalnost i raskalašenost i neposlušnost vam omrznu. Takvi su na Pravom Putu" (El-Hudžurat:7).

Od prvih godina njegove misije susrećemo među njegovim pristalicama ne samo Mekkance ili Arape, nego i Abesince, Nubijce, Perzijance, Kopte, Bizantince i druge, sve u savršenoj jednakosti. Jedina razlika koju je priznavao bila je razlika pojedinačnog ponašanja ili "takvaluk", bogobojaznost.

Poznato je da narodi gube svoju vitalnost poslije nekog vremena; islam će iskoristiti prisustvo raznih narodnosnih skupina u njemu da bi naizmjenice dobivao svoje branitelje i svoje zagovornike i iskoristio vrline svakog od tih naroda.

Kur'an i Muhammed, a.s. su potvrda vječite istine, božanskih zapovijedi ponavljanih više puta posredstvom poslanika.

Tako Kur'an nalaže pravičnost, milosrđe, umjerenost, sažaljenje, pa i prema životinjama, naređuje da se govori istina, da se održavaju obećanja, i da se ispunjavaju dužnosti prema Bogu, drugim bićima, i čak prema samom sebi (jer čovjek ne pripada sebi, on pripada Bogu, i On je u njemu kao u spremištu). Zabranjuje ubojstvo, nepravdu, tlačenje, laž, krađu, blud i bračnu nevjeru, nepoštenje, kršenje obećanja, itd.

Najbolja je umjerenost

Ali izvjesni nauk je ipak osobitost islama i zaslužuje da bude istaknut.

Ponajprije, karakteristično je za Kur'an i za Hadis da naglašavaju umjerenost čak i u onome što se smatra apsolutnim dobrom: često bi Muhammed rekao: "O, čovječe, imaš dužnost prema sebi", ili "Najbolje od djela je umjerenost." Jednom je doznao da je jedan od vjernika molio cijelu noć; strogo mu je to zabranio: Jedan drugi je neprestano postio, i izvan ramazana; to mu je bilo zabranjeno. Kad bi slao misionare i upravnike u pokrajine, Muhammed, a.s. im je davao upute: "Učinite vjeru lahkom, ne činite je teškom i ne plašite njome nikoga." Jednom upravniku je rekao: "Kad obavljaš obred, ne moli dugo, jer bi se moglo naći bolesnika, staraca, putnika kojima se žuri." Što se tiče milostinje u novcu, Muhammed, a.s. je često govorio: "Bog više voli da pustite vašu djecu u blagostanju, nego da sve potrošite na milostinju i ostavite svoje nasljednike da prose na javnim mjestima." Neko ga je molio za dopuštenje da oporukom sva svoja dobra ostavi za milostinju, na štetu bliskih rođaka; Poslanik je odgovorio. "Ne"; bogobojazni pratilac smanjio je prijedlog na dvije trećine, zatim na polovicu dobara, no Muhammed, a.s. je to stalno odbijao; na koncu je ovaj predložio trećinu, a Poslanik je rekao: "Dobro trećina, ali čak i trećina je mnogo." Što se tiče osvete, Poslanikovo naučavanje je prožeto istom umjerenošću: nikad se ne insisitira da se ne oprosti pretrpljeno zlo; Kur'an naprotiv, kaže: "Nepravda se može uzvratiti istom mjerom, a onoga koji oprosti i izmiri se, Allah će nagraditi; ili "Ako hoćete uzvratiti na nepravdu, onda učinite to samo u onolikoj mjeri koliko je vama učinjena; a ako otrpite, to je doista bolje"; ili još jače: "Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete. Budite pravedni, to je najbliže čestitosti, i bojte se Allaha."

Medinski dokument - primjer pravednosti i tolerancije

Medinski dokument kojeg je Muhammed, a.s. potpisao sa kršćanima, jevrejima i mnogobožačkim zajednicama, jedan je od najznačajnijih sporazuma koji predstavlja primjer pravednosti i tolerancije. Zahvaljujući ovom dokumentu, koji je pripremljen radi osiguranja pravednosti među zajednicama različitih vjerskih uvjerenja i radi očuvanja interesa svih zajednica, došao je mir među narode koji su ranije godinama živjeli u međusobnom neprijateljstvu. Jedan od najistaknutijih odlika Medinskog dokumenta je da je on osiguravao slobodu svih vjeroispovijesti. Stavka sporazuma koja je u vezi s tim glasi: "Zajedno sa muslimanima, jevreji Beni Avfa su istog ummeta, jevreijma njihova, a muslimanima njihova vera".

A u 16. tački Medinskog sporazuma stoji slijedeće: "Jevreji koji su nama podređeni, bez ikakvog doživljavanja nepravednosti, a i bez međusobnog potpomaganja sa neprijateljima, imat će našu pomoć i podršku." Nakon Muhammeda, a.s., njegovi ashabi također su nastavili sa provođenjem ove odredbe koju je Muhammed, a.s., uvrstio u sporazum i ista odredba primjenjivala se i na Berbere, budiste, brahmane i osobe sa sličnim vjerskim uvjerenjima." Jedan od najznačajnijih razloga što je vrijeme Muhammeda, a.s., proteklo u miru i sigurnosti je Poslanikov pravedni odnos zasnovan na kur'anskoj etici.

Pravednost našeg Pejgambera je kod nemuslimana pobudila jedan osjećaj sigurnosti, pa bilo je čak i mušrika koji su željeli ući pod zaštitu Muhammeda, a.s. Allah, dž.š., u Kur'anu je saopćio ovaj zahtjev mušrika i, u isto vrijeme, Poslaniku saopćio kako se treba odnositi naspram ovih osoba: "Ako te neki od mnogobožaca zamoli za zaštitu, ti ga zaštiti da bi saslušao Allahove riječi, a potom ga otpremi na mjesto pouzdano za njega. To zato što oni pripadaju narodu koji ne zna. Kako će mnogobošci imati ugovor sa Allahom i Poslanikom Njegovim?! Ali, s onim s kojima ste ugovor kod Časnog hrama zaključili, sve dok se oni ugovora budu pridržavali, pridržavajte se i vi, jer Allah zaista voli pobožne. (At-Tawba, 6-7)

Kur'anska etika

Postupanje u skladu sa principima kur'anske etike jedino je rješenje i za sukobe, svađe i nesporazume koji se danas događaju širom svijeta, a isto tako, i apsolutno neodstupanje od pravde po uzoru na onu koju je posjedovao naš Pejgamber, a koja nije pravila podvojenosti po liniji vjere, jezika ili rase.

Evo nekih fragmenata iz Ustava grada-države Medine:

"Ovim spisom ili pismom (kitab) određuje se zakonik muslimana i nemuslimana u jednoj zajednici: Ovim Ustavom su priznata jednaka prava svim svojim članovima, a naročito u toku rata, član 15, 18 i 19.

Posebnim članom 16. ostavlja se mogućnost pridruživanja židova ovoj organizaciji, a na principu jednakih prava i međusobnih potpomaganja. Svaki građanin dužan je pomoći izvršenje pravde, čak i ako je to nauštrb njegovog plemena ili najbližih članova obitelji (član 13).

Zabranjuje se pružanje zaštite zločincima (član 22). Bog, dž.š., predstavlja izvor zakonitosti i pravde, a Muhammed, a.s., Božiji poslanik vrhovni je sudac (član 23). Mir je nedjeljiv (član 17) a vojna obaveza podjednaka za sve (član 18). Različite vjerske zajednice (židovi, kršćani) mogu primjenjivati vlastite vjerske zakone u svim životnim prilikama, član 42. (našta ukazuje Kur'an, 5 sura, 42-50 ajet).

Izričito se zabranjuje svako suprotstavljanje izvršenju pravde, čak ako se radi o bliskim srodnicima (član 36)".

Evo nekih obraćanja na Arefatu prilikom Oprosnog hadždža:

"Ljudi, vaši životi, vaša imanja i vaša čast neka vam budu sveti i neprikosnoveni kao što je za sve nas uzvišen i svet ovaj mjesec, današnji dan, i mjesto Arefat na kome se nalazimo sve dok se ne sastanete sa Gospodarom vašim. Čovjek je djelo Božije i neka je proklet onaj koji to ruši. Mi ćemo svi doći pred Boga i On će nas pitati za naša djela i naš rad.

Stvari koje su nam date u amanet čuvajte kao svoje vlastite i vratite ih vjerno i na vrijeme onome čije su.

Krvna osveta i lihvarstvo iz paganskih vremena neka prestanu zauvijek. Bog je dopustio poštenu trgovinu i na glavnicu imate pravo, a lihvarstvo je strogo zabranjeno.

Ne budite ni tlačitelji ni tlačeni!

Nemojte činiti nepravdu drugome, pa će i vama biti dobro!

O, ljudi! Vas je Allah stvorio od jednog pretka i svi vi potječete od Adema, a Adem je od gline stvoren. Najbolji je kod Boga onaj koji Ga se najviše boji".

Muhammed, a.s. je odgajao ashabe i tabi'ine na temeljima ljubavi, bratstva, časti, vjere i bogobojaznosti.

Evo nekih njegovih preporuka: prve riječi Alejhisselamove su bile, prilikom ulaska u Medinu: "O vi ljudi, nazivajte selam, nahranite gladne, čuvajte rodbinske veze, molite se Allahu noću dok drugi spavaju, s mirom ćete ući u Džennet." "Neće uči u Džennet onaj od koga miran nije njegov komšija." "Musliman je onaj od čijeg su jezika i loših djela bezbjedni drugi muslimani." "Niko od vas ne može biti vjernik, dok ne poželi svome bratu ono što želi sam sebi." "Vjernik vjerniku je kao stub stubu, jedan drugog podupiru." (jedan se na drugog oslanja)

"Nemojte se međusobno mrziti, svađati i zavidjeti jedan drugom, budite u ime Allaha braća. Nije lijepo da musliman bude u gostima svog brata više od tri dana." "Smilujte se onima koji su na Zemlji, vama će se smilovati Onaj koji je na nebesima." "Nije vjernik onaj koji ima da se najede, a njegov komšija pored njega gladuje." "Griješnik je onaj koji psuje vjernika, a nevjernik je onaj ko ga ubije." Učuvajte se džehenemske vatre, pa makar i s polovinom hurme, a ko nema, onda s lijepom riječju." "Gospodar mi je naredio devet stvari: da se i javno i tajno bojim Allaha, dž.š., da govorim pravedno i kad sam ljut i kad sam raspoložen, da budem štedljiv i u siromaštvu i u bogatstvu, da budem prijatelj i sa onima koji se odmetnu od mene, da dajem i onome ko nije sa mnom, da oprostim onome ko me zlostavlja, da moja šutnja bude razmišljanje, da moj govor bude spominjanje Allaha (zikr), da moj pogled bude pouka (ibret) i da naređujem ono što je ispravno i lijepo."

"Ma gdje da bio, oslanjaj se na Allaha, a na zlo odgovaraj dobročinstvom; to će uništiti tvog neprijatelja. Prema ljudima se lijepo ophodi."

Mi Bošnjaci, evropski muslimani bićemo zadovoljni u budućoj zajedničkoj državi, Evropskoj uniji kojoj idemo i prihvatamo je kao svoju domovinu, da imamo onoliko prava koliko su imale manjine u državi Muhammeda, a.s.

"Gospodaru moj, neka je blagoslov Tvoj na Muhammeda, a.s., i na njegovu porodicu kao što si blagoslovio Ibrahima, a.s., i porodicu Ibrahima, a.s., Ti si hvaljen i slavljen.

Gospodaru moj, Ti obaspi blagodatima Muhammeda, a.s., i porodicu njegovu, kao što si obasuo blagodatima Ibrahima, a.s., i porodicu Ibrahimovu. Ti si moj Gospodar, hvaljen i slavljen. AMIN!