Put slijepog imama Salkana Delića: Od medresanske klupe do mihraba

O njemu su IIN Preporod pisale još dok je, kao potpuno slijep, hrabro savladavao školske klupe Behram-begove medrese u Tuzli.

Danas, godinama kasnije, priča Salkana Delića svjedoči da prepreke postoje samo ondje gdje nestane vjere u mogućnost i smisao truda. Nakon završene Behram-begove medrese i Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici, ovaj uporni mladi čovjek nastavio je svoje obrazovanje na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu, a svoje znanje i posvećenost odnedavno pretočio je i u imamsku službu, preuzimajući emanet imama džemata Čojluk pri Medžlisu Islamske zajednice Srebrenik.

Na putu od medrese do imamske službe, Delić se suočavao s izazovima koji su zahtijevali dodatni napor, ali i snažnu unutrašnju motivaciju. Obrazovanje je, kako ističe, doživljavao kao proces u kojem je želio biti ravnopravan sa svima drugima, bez izdvajanja i posebnog tretmana. Upravo takav pristup oblikovao je njegov radni i životni odnos prema znanju, obavezama i odgovornosti.

– Htio sam da budem kao i svi ostali, da ne budem izuzetak ni u čemu, što se tiče i učenja i svega – kaže Delić.

Posebnu ulogu u njegovom odrastanju i profesionalnom sazrijevanju imala je podrška porodice, prijatelja i kolega, koji su prepoznali njegovu posvećenost i iskrenu želju da jednog dana obavlja imamsku službu.

Ta podrška bila je naročito važna u procesu prilagođavanja obimne stručne literature i nastavnih materijala, koje je, u velikoj mjeri, sam pripremao kako bi mogao ravnopravno pratiti nastavu i polagati ispite.

– Svaki taj materijal morao sam prilagoditi sebi, kako bih mogao doći do cilja koji sam sebi postavio – ističe.

Prije imenovanja u džemat Čojluk, Medžlis Islamske zajednice Srebrenik, Delić je stekao i dragocjeno praktično iskustvo. Tokom prošle godine bio je angažiran kao imam u džematu Osoje pri Medžlisu Islamske zajednice Tuzla, što vidi kao važnu pripremu za stalnu imamsku službu.

Uz to, još od medresanskih dana bio je aktivan kao teravih imam, a savjeti iskusnijih kolega iz okolnih džemata dodatno su mu pomogli da sazri u razumijevanju imamske uloge.

– Polahko sam ulazio u taj posao, sticao iskustvo i bio svjestan onoga što želim raditi – navodi Delić.

Imamsku službu doživljava kao ozbiljan emanet i trajnu obavezu, u kojoj odgovornost prema džematlijama proizlazi iz odgovornosti prema Uzvišenom Bogu. Upravo to shvatanje, kaže, određuje njegov odnos prema svakodnevnom radu u džematu i ljudima.

Za Delića, povjerenje koje mu je ukazano imenovanjem za imama ima i snažnu simboličku dimenziju. Ono potvrđuje da predan rad, iskrena namjera i istrajnost mogu prevazići brojne prepreke.

– Poseban je osjećaj saznanje da mi je ukazano povjerenje i da mogu davati doprinos Islamskoj zajednici – kaže, podsjećajući da mu je još od upisa u Behram-begovu medresu cilj bio jasan, služiti kao imam i biti od koristi svojoj zajednici.

Jedan od posebno značajnih doprinosa Salkana Delića jeste njegov rad na prevođenju i prilagođavanju Kur’ana na Brajevo pismo, čime je otvoren novi prostor za učenje i razumijevanje Kur’ana slijepim i slabovidnim osobama. Riječ je o zahtjevnom i dugotrajnom procesu koji je započeo kao lična potreba, ali je vremenom prerastao u projekat šireg značaja.

– To je trebao biti Kur’an koji je namijenjen samo za mene. Još 2022. godine krenuli smo s prekucavanjem Kur’ana na Brajevo pismo po tedžvidu. Kolege imami su mi diktirali Kur’an, a ja sam pisao na svoju Brajevu mašinu – pojašnjava Delić.

Iako su postojali određeni oblici Kur’ana na Brajevom pismu, specifičnosti Brajeve notacije i poteškoće u njenoj praktičnoj primjeni predstavljale su ozbiljan izazov. Upravo zbog toga, pristup ovom projektu zahtijevao je dodatnu pažnju, odgovornost i preciznost.

Projekt je vremenom prerastao individualne okvire i dobio širu podršku, kako stručnu, tako i organizacijsku. U njegovoj realizaciji učestvovali su imami s područja medžlisa Islamske zajednice Srebrenik i Tuzla, kao i profesori Behram-begove medrese, dok je dodatnu vrijednost projektu dao i angažman hafiza u timu.

Zahvaljujući zajedničkom trudu i podršci donatora iz Sjedinjenih Američkih Država, koji su omogućili tehničke i organizacijske preduslove za rad, projekat je uspješno priveden kraju 2023. godine. Time je nastao jedinstven primjerak Kur’ana na Brajevom pismu, prilagođen učenju po tedžvidskim pravilima.

– Uložili smo mnogo truda da Kur’an na Brajevom pismu bude kompletiran po tedžvidu. Kada smo u novembru 2023. završili tu prepisku, znali smo da je riječ o jedinstvenom primjerku –  zaključuje Delić.

Nakon završetka prepisivanja Kur’ana na Brajevo pismo, projekat je dobio i svoju javnu dimenziju kroz promocije koje su otvorile vrata saradnji izvan granica Bosne i Hercegovine. Prva promocija održana je u Srebreniku, uz podršku Udruženja ilmijje i Medžlisa Islamske zajednice Srebrenik, a njen cilj bio je ohrabriti ljude da istrajnost i trud mogu nadvladati i najveće prepreke.

– Željeli smo da podstaknemo naš svijet da je moguće doći do onoga do čega se želi. Ukoliko se čovjek trudi i ima iskrenu želju da nešto ostvari, to se može i postići. Nismo ni znali da su na toj promociji bili ljudi iz Švicarske – prisjeća se Delić.

Upravo taj susret bio je prekretnica. Gosti iz Švicarske predložili su nastavak aktivnosti kroz promocije u nekoliko džemata, čime je projekat dobio međunarodnu dimenziju. Poseban trenutak dogodio se u džematu Zug, gdje je iskazana spremnost da se ide korak dalje, od jedinstvenog primjerka ka dostupnosti Kur’ana na Brajevom pismu širem krugu ljudi.

– U džematu Zug, Allah je dao da jedan insan izrazi želju da se nastavi s projektom, da se Kur’an štampa u više primjeraka kako bi i ostali slijepi i slabovidni imali pristup Kur’anu na Brajevom pismu sa tedžvidom i družili se s njim – prisjeća se Delić.

Nekoliko mjeseci kasnije ta ideja dobila je i konkretnu podršku, čime je započeta nova faza projekta, umnožavanje Kur’ana na Brajevom pismu u više primjeraka. Time se otvorila mogućnost da veći broj slijepih i slabovidnih osoba ostvari želju da samostalno uči i čita Kur’an.

– Taj insan je obezbijedio sredstva i danas umnožavamo Kur’an u 50 primjeraka. Dosta slijepih i slabovidnih ljudi ima želju da nauči čitati Kur’an, i to je ono što ovom projektu daje njegovu pravu vrijednost – naglašava Delić.

U svom imamskom radu poseban akcenat stavlja na ličnu motivaciju i neposredan odnos s džematlijama. Smatra da imam ne smije biti distancirana figura, već osoba koja razumije životne izazove ljudi i aktivno učestvuje u njihovom prevazilaženju. Kroz svakodnevne razgovore i susrete nastoji biti podrška onima koji traže savjet, utjehu ili ohrabrenje, vjerujući da imamska služba podrazumijeva stalnu dostupnost i spremnost na slušanje.

– Stalno imam priliku da slušam razne životne priče i iskustva i nastojim da kroz razgovore budem neko ko će pomoći da se ljudi osjećaju bolje – kaže on, dodajući da je dužnost imama da bude na usluzi džematlijama i da ih podstiče da mogu učiniti više za sebe, porodicu i zajednicu.

Istovremeno, njegov rad obilježen je jasnom orijentacijom ka ličnom i profesionalnom razvoju. Trenutno je usmjeren na završetak Fakulteta islamskih nauka, gdje polaže razliku predmeta na smjeru imamet, svjestan da kvalitetna služba zahtijeva kontinuirano obrazovanje. Dugoročno, želi da njegov doprinos nadilazi granice jednog džemata, posebno kroz projekte koji imaju širi društveni značaj.

– Želim da dam doprinos, ne samo slijepim i slabovidnim osobama, nego svima gdje god da se nalazim – ističe, naglašavajući da mu je cilj služiti Islamskoj zajednici na svim nivoima, koliko je to u njegovoj moći, uz oslonac na vjeru i predanost pozivu koji iskreno voli.

(A.D./Preporod.info)