Džamije na dvostrukom udaru

Piše: Muhamed Velić

Vjerujem da su mnogi od nas vidjeli fascinatne slike koje dolaze iz Moskve za vrijeme Bajrama, džuma-namaza i nekih drugih svetih dana, kada pojedine velike moskovske ulice budu krcate ljudima, tj. vjernicima, muslimanima, koji obavljaju zajednički namaz.

Ambijent kao u Mekki i Medini.

Pomislimo da se radi o velikim slobodama i pravima koje ruske vlasti daju mnogobrojnim muslimanima. Ali, nažalost, nije tako. No, prije toga, kažimo i da je Moskva evropski grad s najvećim procentom muslimana.

Sve što vidimo i čujemo kao da ukazuje na ozbiljnu demokratiju i prava koja uživaju muslimani u Rusiji. Zašto nije tako? Pa, zato što u glavnom gradu Ruske Federacije, tj. u Moskvi, imaju samo četiri džamije i zbog toga vjernici namaz moraju obavljati na ulicama. Ruske vlasti (kao da) ne dozvoljavaju gradnju džamija u svom glavnom gradu.

Prije mjesec dana svjedočili smo posjetu ruskog ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova našoj državi. Iz medija znamo da je Lavrov prvo bio u manjem bh. entitetu te da su dva člana Predsjedništva BiH, upravo zbog toga, odbili susret s njim, itd. Manje je poznato da je Lavrov spavao u sarajevskom hotelu "Europa".

A upravo taj hotel je u strogom centru sarajevskoga Staroga Grada. Prva i najbliža zgrada spomenutom hotelu je sarajevska džamija Ferhadija, bukvalno na tri metra vazdušne linije. A imam u toj džamiji je kolumnista čiju kolumnu upravo čitate. I upravo te večeri imama upravo te džamije je policija detaljno pregledala, kao i njegov automobil, zbog važnog gosta u hotelu, koji je bio na konaku.

A onda je imam spomenute džamije ponosno pustio ezan sa džamijske munare da uvaženi gost vidi i čuje kako je lijepo u Sarajevu. Onda su dužebrižnici, oni jadni i bijedni neinformisani ovdašnji trogloditi, osuli paljbu po imamu, kao da  Lavrov nema priliku slušati ezan u Moskvi.

E, pa, neinformisani trogloditi - nema priliku zato što u Moskvi nema džamija, barem ih nema dovoljno. O ovima što bljuju vatru svoje patologije na sve što je islamsko, a posebno ono što pripada Islamskoj zajednici, nešto ćemo malo kasnije.

Želim da kažem još nešto o ovima prvima. To su oni kojima bukvalno i najdirektnije smetaju džamije. Glavni grad Bosne i Hercegovine - Sarajevo im je "gore" i od Teherana jer tamo kao da ima manje džamija. Hodža im "arlauče" s munare, na taj način ih bihuzurii, gdje god pogledate oni su sagradili džamiju, itd.

A sada o ovima drugima koji isto tako napadaju džamije, ali njima ne smetaju toliko džamije kao objekti, oni njih vide kao spomenike kulture koje treba osvijetliti i držati otvorenim samo za turističke posjete, naravno, ne sve. Njima smeta odgojna uloga džamije jer oni smatraju da u džamiju idu neznalice, kriminalci i najgori ološ, bude tu i primitivnog, mirnog svijeta, ali, sve u svemu, džamije ne odgajaju ljude, kao što su takvi tobože odgojeni u isključivo sekularnom obrascu odgoja.

Obje ove kategorije napadaju na džamije, za vjernike centralnu prostornu os i vrijednost, na vjernicima je da ih brane - istinom i lijepim odgojem.

Tekst odražava stavove autora, a ne nužno i stavove Islamske zajednice u BiH - Media centra d.o.o