Lokalni izbori: Politika između racionalnog i emotivnog

Piše: Dželaludin Hodžić

Netom održani lokalni izbori u Bosni i Hercegovini ponudili su neke zanimljive rezultate. I ovaj put su lokalni izbori, što nije rijedak slučaj u demokratskim zemljama, bili neka vrsta referenduma nakon dvogodišnjeg odmaka od parlamentarnih izbora pa služe kao ocjena rada vlada na kantonalnom, entitetskom i državnom nivou.

Nakon što su velike i vladajuće stranke doživjele ozbiljan poraz u Sarajevu i Banjoj Luci, slijede izbori za Gradsko vijeće Mostara. Ubrzo ćemo vidjeti nastavlja li se trend koji je počeo prošle nedjelje.

Drugo, ovi rezultati su pokazatelj da se izbori sve teže dobivaju na retorici straha, na osjećanjima i sakrivanjem iza vjerskih parola i autoriteta. Ko god se skrivao iza toga, uvjerljivo je izgubio. I to je dobro. Ako nakon ovih izbora političke stranke naprave korak dalje ka jasnijoj artikulaciji svojih idejnih pozicija i programskih opredjeljenja, odgovornom odnosu prema javnosti, a ne samo vlastitim simpatizerima, to će već biti veliki korak.

Osim toga, birači su jasno nagradili mnoge mlade kandidate za načelnike i gradonačelnike te za općinska i gradska vijeća. To, također, valja uzeti kao neki zalog optimizma i jasnu poruku kako je vrijeme za rezolutniju smjenu generacija. To se, uostalom, vidi i u samoj konceptualizaciji kampanje.

Riječ je, naravno, o ponešto pojednostavljenoj ocjeni, ali vidljivo je kako su na izborima bolje prošli oni kandidati i stranke koji su, usljed epidemije, lakše podnijeli premještanje kampanje u virtuelni svijet društvenih mreža.

Kampanja koja je prethodila izborima pokazala je, jasno, i mnoge slabosti naše političke kulture i stadiji naše političke zrelosti. Kampanja, koja je često bila ostrašćena, svjedoči da još uvijek politiku razumijemo suviše lično, iz naših sasvim pojedinačnih, partikularnih i skučenih pozicija.

Odatle je moguće svakoga ko nije s nama proglašavati neprijateljem naroda i države ili izdajnikom (iako nas iskustvo uči da, unatoč tome što huškaju svoje partijske vojske, stranački lideri uglavnom savršeno funkcioniraju zajedno. Čak i kada jedni prema drugima odapnu najotrovnije strijele, nerijetko su se vrlo brzo mirili i grlili, pod plaštom - pogađate - državnih i nacionalnih interesa).

Stranačka pripadnost (bez obzira završava li se samo na glasanju, simpatizerstvu ili aktivnom članstvu) tek je jedna od mnogih naših pripadnosti i dimenzija identiteta. Prije i poslije svega smo ljudi kojima se valja sretati, raditi, družiti, pomagati na ulicama naših sela i gradova, u školama, fakultetima, bogomoljama, sportskim terenima. Ova kampanja još jednom je pokazala koliko je važno precizno i rigorozno regulisati ne samo govor mržnje nego i nekontrolisanu i rastuću pojavu anonimnih pisanja i objava, fake news portala, facebook stranica i drugih platformi.

Ne mislim da smo u tome, također, specifčni. Riječ je o svjetskim trendovima koje slijedimo ali, nažalost, bez popratne spremnosti na jasne zakonske regulacije i sankcije. To ne znači da je laž moguće pobijediti zakonom. Dva su to odvojena svijeta. Ali pravni stav, izražen u zakonu, predstavlja jasan odnos društva prema takvim fenomenima. To je, uostalom, jedna od temeljnih odrednica prava kao institucije, odnosno, sistema koji odražava konsenzus članova zajednice o temeljnim pitanjima.

U toj zadaći nadilaženja svih, a posebno stranačkih partikularnosti, poseban doprinos mogu dati vjerski autoriteti. Zagovor univerzalnog nad pojedinačnim razumije se kao osnovni sadržaj njihove uloge i misije.

Naravno, ne promiče ni ovoga puta inflacija stranaka i kandidata te se još jednom značajnim pokazuje razmisliti o cijelom setu reformi koje se tiču instituta izbora ili, najšire rečeno, stranačkog i političkog života.

Prvi korak u tom smjeru trebalo bi biti usvajanje državnog zakona o političkom organiziranju i političkim strankama. Koliko drže do političke kulture govori dijelom i činjenica da se naše političke stranke i dalje osnivaju i rade prema zakonu iz vremena kada političke stranke nisu bile dozvoljene.

Tekst odražava stavove autora, a ne nužno i stavove Islamske zajednice u BiH - Media centra d.o.o