Dijabetes - Tihi ubica kome se trebamo suprostaviti

Svjetski dan borbe protiv dijabetesa obilježava se danas, 14. novembra, na dan kada je rođen Frederick Banting, jedan od pronalazača inzulina. Više od 420 miliona osoba u svijetu boluje od dijabetesa, a svake godine blizu pet miliona ih umre od ove bolesti.

Iako u Bosni i Hercegovini ne postoji registar oboljelih od dijabetesa, procjenjuje se da ih je u našoj državi oko 370 hiljada. Registar oboljelih je prijeko potreban kako zbog lakšeg ostvarivanja prava oboljelih na lijekove i pomagala utvrđena listom ortopedskih pomagala, tako i zbog praćenja kontrole utroška finansijskih sredstava za liječenje oboljelih od dijabetesa kako bi ista bila usmjerena isključivo na ovu populaciju oboljelih.

Skupa bolest

Jedna od kategorija koja je pogođena ovom bolešću jesu i djeca i omladina. Na području Tuzlanskog kantona (TK) ih je oko 200 koji boluju od dijabetesa tipa 1.

- Udruženje broji 150 članova, što znači da nisu svi oboljeli i članovi Udruženja. Ovdje govorimo o oboljelima od dijabetesa tipa 1, najtežeg oblika dijabetesa kod kojeg nema lučenja inzulina, gušterača uopće ne radi i ne luči inzulin. Oboljeli od ovog tipa dijabetesa su prinuđeni u potpunosti rad gušterače zamijeniti apliciranjem inzulina četiri i više puta dnevno pomoću pena ili inzulinske pumpe u zavisnosti od toga na koji način se liječe. Podatke o broju oboljelih od dijabetesa tipa 2 nemamo, ali je ovo ipak tip dijabetesa gdje se uz dobru kontrolu unosa ugljikohidrata i fizičku aktivnost nivo glukoze u krvi može prilično dobro regulisati bez upotrebe ili uz minimalnu upotrebu lijekova odnosno inzulina ili oralne terapije - kaže za Preporod.info Indira Bektić, predsjednica Udruženja roditelja i prijatelja djece oboljele od dijabetesa "Novi Horizonti" iz Tuzle.

Niz je problema sa kojima se susreću djeca i omladina oboljela od dijabetesa, ističe Bektić.

Nedovoljan je broj trakica za mjerenje nivoa šećera u krvi, posebno kada se radi o omladini sa navršenih 18 godina života. Djeca do 18-te godine imaju 120 trakica mjesečno, a stariji od 18 godina trakica u vrijednosti od 50 KM mjesečno. Koliko je to malo spram potreba ,govori činjenica da se nivo glukoze u krvi mora izmjeriti najmanje 6 do 10 puta dnevno u idealnim uslovima, odnosno kada su vrijednosti zadovoljavajuće i kada dijete nije u virozi ili infekciji kada se mjeri i do 20 i više puta dnevno.

- Nedovoljan je broj ljekara, posebno na Klinici za interne bolesti UKC-a Tuzla, zbog čega djeca na inzulinskoj pumpi nemaju redovne i kvalitetne ljekarske kontrole. Nedovoljna je educiranost nastavnika i profesora o dijabetesu tipa 1, zbog čega još uvijek imamo situacije da se djeci u školi ne dozvoljava da jedu na času, a dijete u stanju hipoglikemije, nema razumijevanja za manjak koncentracije na času, za potrebu za odlaskom u wc, jer je nivo glukoze visok, a da ne govorim o davanju inzulina ili injekcije glukagona u stanju teške hipoglikemije. Naše društvo još uvijek ne poznaje sve opasnosti koje sa sobom nosi dijabetes tipa 1 i veliki broj prosvjetnih radnika nije upoznat sa činjenicom da hipoglikemija i hiperglikemija mogu dijete odvesti u smrt, kao i da svaka hipoglikemija ostavlja velike posljedice na dijete, jer se sa svakom hipoglikemijom uništava određen broj ćelija. Zbog nerazumijevanja okoline, majke su prinuđene da sjede po cijeli dan ispred učionice dok je dijete u školi i samim tim nemaju mogućnost zapošljavanja, iako je to prijeko potrebno zbog velikih finansijskih izdataka koje sa sobom nosi dijabetes. Dijabetes je izrazito skupa bolest - govori Bektić.

Brojne edukacije

Udruženje na čijem je čelu Bektić provodi niz aktivnosti, prije svega edukaciju svojih članova. U prethodne dvije godine organizovano je 30 edukativnih radionica, kako za djecu tako i za roditelje, nastavnike i profesore u školama TK-a.

Udruženje organizuje i edukativno-rekreativne kampove sa ciljem osamostaljivanja djece i omladine, ali i psihološkog osnaživanja, jačanja samopouzdanja. U prethodne dvije godine organizovano je pet edukativno-rekreativnih kampova.

Njihov cilj je, kazuje Bektić, otvaranje savremenog dijabetološkog savjetovališta u kojem bi oboljeli mogli svakodnevno dobiti savjete oko regulacije bolesti. Osim ovih aktivnosti usko vezanih za dijabetes, Udruženje organizuje i radionice na psihološkom jačanju roditelja, posebno majki koje su najviše i izložene stresu koji proživljavaju prilikom teških hipo i hiperglikemija.

- Utorak i petak su dani rezervisani za Udruženje. Dani kada roditelji i djeca dolaze da se druže, razmjenjuju iskustva, rješavamo probleme, ponekad zajedno plačemo, jer je zajedno sve lakše. Ja, lično sam ponosna na moju djecu. Ponosna sam na nivo samopouzdanja koji sad imaju. Trudimo se da ulijemo samopouzdanje i svakom našem novom članu. Znate, kad saznate da dijete boluje od dijabetesa, da je to neizlječiva bolest, da će da se bocka do kraja života, vama se sruši čitav vaš svijet. Osjetite se sami i bespomoćni. Onda, kada vidite da ima još djece, još roditelja koji se bore sa istim problemom, kada se družite sa ljudima koji vas u potpunosti razumiju sve je lakše. Tome služi Udruženje - ističe Bektić.

350 uboda mjesečno

Jedan od najvećih problema, govori, je stalno bockanje prstića kako bi se provjerio nivo šećera u krvi. Mi smo jedina zemlja u okruženju u kojoj se na listama još uvijek ne nalaze senzori za kontinuirano i bezbolno mjerenje šećera u krvi.

- Istina, naš Zavod će dijelom sufinansirati nabavku senzora, bar takav je prijedlog nove Liste ortopedskih pomagala, ali ne opet u punom iznosu. Djeca se bodu 350 puta mjesečno, najmanje. Ogroman je to broj uboda. Dva senzora mjesečno riješila bi ovaj problem i kada se radi o mjerenju nivoa šećera, broj uboda smanjila na dva. Naravno, ne računajući opet stalno bockanje pen iglom za apliciranje inzulina. Senzori imaju veliki značaj, ne samo zbog broja uboda. Sa senzorima pratite trend rasta i pada glukoze, sprečavate hipo i hiperglikemije, pratite reakciju organizma na određenu vrstu hrane, zvučni alarmi vas upozoravaju na niske i visoke šećere, znači niz je prednosti koje sa sobom nosi kontinuirano mjerenje nivoa šećera u krvi. Udruženje konstantno provodi akcije na prikupljanju sredstava za nabavku senzora, jer nam oni mnogo znače - naglašava Bektić.

Jedna takva akcija je upravo završena. Ipak naglašavaju da bi najviše značilo sistemsko rješavanje problema kroz stavljanje senzora na listu ortopedskih pomagala uz registar oboljelih od dijabetesa.

- Udruženje je naravno tu, da pomogne oko realizacije. Zbog toga smo se i odlučili da pozovemo sve oboljele od dijabetesa tipa 1 da sa ljekarskom dokumentacijom dođu u prostorije Udruženja, registruju se i da jednom konačno imamo tačan broj oboljelih od dijabetesa tipa 1. Ponavljam, dijabetes je jako skupa bolest, ali i tihi ubica ako se ne reguliše pravilno. S obzirom na ekonomsku sliku veoma je teško kupiti sve što vam treba za dijete oboljelo od dijabetesa. Zato je pomoć države i dobro sistemsko rješenje presudno. Kada dođe do komplikacija bolesti, kasno je - upozorava Bektić.

(Alem Dedić/Preporod.info)