Ibn Arebi i viđenje na oba oka

U islamskoj tradiciji, muslimanski teolozi su se žestoko borili da odbrane Božiju transcendenciju (tenzīh) od opasnosti antropomorfizma (tešbīh). Posebno su mu’tezilije bili nepopustljivi u očuvanju Božije apsolutne transcendentnosti. Predstavljanje Boga kao posve “drugačijeg”, međutim, riskira da Ga odvoji od svijeta. Apsolutno transcendentni Bog bez relacije s ovim svijetom postaje “regulatorni princip”, a ne božansko biće. To je bio glavni problem s bogom Aristotela i njegovih sljedbenika.

Čista negacija, stoga, nije dovoljna. Ona treba biti dopunjena pozitivnom tvrdnjom. Da upotrijebimo simbolizam islamskog svjedočenja lā ilāhe illā Allāh (nema boga sem Allaha), reći “lā” (ne/ma) bez izraza “illā” (sem) nije dovoljno. Vjernik govori “lā” svim lažnim božanstvima i putenim željama da bi bio kadar reći “illā” samo jednom Bogu. “Lā” negira, “illā” potvrđuje. Ibn ‘Arebī, veliki sufijski metafizičar iz 13. stoljeća, tvrdio je da ni transcendencija niti imanencija same po sebi ne tretiraju valjano Boga. Svaka zaziva metafizičku pogrešku i teološku nepravilnost. Umjesto toga, on je predložio poziciju onoga kojeg naziva “istinski vjernik” što vidi na oba oka. Istinski vjernik je onaj koji vidi Boga i sve drugo na “oba oka” (zu’l-‘ajnejn). S jednim okom, on Boga vidi kao potpuno transcendentnog, udaljenog, uzvišenog i ničemu sličnog. Na ovome nivou, Bog je “strašna tajna” te izvan svih iskaza i opisâ. Tu je Gospodar Koji je obožavan.

Jednako tako, isti vjernik vidi Boga sa svojim drugim okom, ovdje i sada, vazda prisutnog i prisnog. Ovdje je On Najviši Prijatelj, Voljeni svih ašika, Središte prema Kojem se kreću sve stvari.      Za Ibn ‘Arebīja, jedino viđenjem Boga na oba oka možemo adekvatno tretirati Njegovu transcendenciju s imanencijom. Viđenje Boga na oba oka ne dovodi do dualnosti jer i stvari vidimo na oba oka. Ono što vidimo na oba oka nije dvoje nego jedno. Viđenje na oba oka podrazumijeva uspostavljanje ravnoteže između suprotnosti i ekstremâ. Ono omogućava izbjegavanje fanatizma i redukcionizma. Ujedinjuje i produbljuje našu viziju svijeta. Viđenje na oba oka ujedinjuje kroz njegovanje različitosti.

S engleskog preveo: Haris Dubravac