Želje, laži i izbori

Piše: Elvir Musić

Mnogi veliki učenjaci nas upozoravaju nam sugeriraju da želje, htijenja i nastojanja kreiramo u skladu sa vlastitim mogućnostima.

Postoje i oni koji su tvrdili da čovjek ne treba imati nikakve želje, jer su želje okovi koje čovjeka vežu za ovaj materijalni, prolazni svijet i udaljavaju ga od njegove duhovnosti. Mevlana Dželaludin Rumi smatra da je lijepo imati želje kao vodilje na putu samousavršavanja u svim segmentima postojanja, ali i da te želje trebaju biti lijepe kako nas ne bi odvele izvan granica našeg razumijevanja potreba za željama.

Mnogi su učenjaci, dakle, kroz minula stoljeća pažnju posvećivali željama dajući nam za pravo da im priznamo značaj u našim životima. Želje, dakle, nisu nešto što je pokuđeno. Štaviše, lijepo je želiti i težiti ostvarenju nečega lijepog i korisnog.

Međutim, problem nastaje onog trenutka kada zaželimo nešto što je izvan naših mogućnosti i željama dozvolimo da kreiraju našu realnost umjesto da naša realnost kreira želje. Tada se počinjemo odavati lažnoj slici realnosti koja ne odražava uvjete u kojima egzistiramo.

Pojednostavljeno rečeno, počinjemo živjeti u laži koja nas podmuklo tjera da i od drugih očekujemo laži koje su u stanju podgrijavati i čuvati aktualnom našu lažnu sliku realnosti. I šta se u tom slijedu događaja dešava? Dešava se da u bitnim trenucima radije slušamo slatke laži, nego li gorke istine.

U tim trenucima smo spremni zanemariti sve ono što je u stanju poboljšati prilike i uvjete u kojim živimo, samo da bismo mogli nastaviti gajiti nešto u svojim mislima što je, suštinski gledano, laž. Spremni smo zanemariti i glas razuma koji nam ukazuje na sve te laži kojima smo dozvolili da se nastane u nama i oko nas.

Na ovo razmišljanje me potakla aktuelna predizborna kampanja ispunjena obećanjima za koja mi razum kaže da su neostvariva, a nailaze na odobravanje i zdušnu podršku nemalog broja potencijalnih birača.

Razmišljanje me dovelo do pitanja: da li smo mi ti koji pod uticajem nerealnih želja kandidate tjeramo da nam daju lažna obećanja ili su pak pojedini kandidati ti koji nam, zanemarujući opasnost laži kao najopasnije prijetnje po zdravlje jednog društva, plasiraju laži boreći se za pobjedu po svaku cijenu?

Na kraju, trebamo se zapitati da li smo svjesni šta je laž i koliko može biti opasna po naše biće?

Sudeći prema zabilježenim predajama i vjerodostojnim hadisima, laž je toliko opasna da čovjeka može izvesti iz vjere. Toliko je podmukla da je u stanju čovjeka zavesti toliko da zanemari Božije zapovjedi i savjete i upute časnog Poslanika (a.s.). Toliko je u stanju biti varljiva da čovjeka odvuče na takvu stranputicu, da zaniječe nužnost pokornosti Bogu Uzvišenom i da ga uvjeri kako, eto, jedna sitna laž ne znači ništa, iako je svjestan da je i najsitniji djelić onoga što je zabranjeno (haram) zabranjen.

U ovim tegobnim danima vrijeme je da stanemo pred ogledalo svoga vjerovanja i ozbiljno razmislimo o našim željama, posljedicama tih želja i svemu što nam te želje diktiraju.

Zamijetimo li da nas želje tjeraju da od drugih očekujemo da nam govore laži, odmah ih trebamo odstraniti kao što trebamo zanemariti i one koji takvim našim željama svojim distanciranjem od istine podilaze.

U ovim danima trebamo razmisliti i o tome šta nerealnim željama dobijamo, a šta gubimo, dok oni koji su u stanju tim našim nerealnim željama podilaziti, trebaju shvatiti da u predizbornom natjecanju niti jedna pobjeda nema nikakvu vrijednost ako na putu do te pobjede izgube sebe.

I ne zaboravimo da mijenjanje paradigmi kreće iz naših nutrina, iz nas, naših ličnosti i svega onoga što jesmo.

Licemjerno bi bilo insistirati na društvenim promjenama uz istovremeno odbijanje da se i sami mijenjamo. Izbori su možda i najbolja prilika da promijenimo svoj odnos prema željama i prema samoj istini, svjesni odgovornosti koju sa sobom nosi naš uticaj na značajne procese u društvu koje trebamo graditi i popravljati i za nas i za naše buduće generacije.

Tekst odražava stavove autora, a ne nužno i stavove Islamske zajednice u BiH - Media centra d.o.o