U susret politici

Piše: Rusmir Šadić

Mnoštvo "jezičkih igara" kojima u ovim predizbornim danima svjedočimo, još je jedan pokazatelj vrhunca dijalektike naše društvene zbilje.

I unatoč tome što uvijek iznova svjedočimo neskladu pojmova i činjenica, odnosno nepomirljivosti onog što danima slušamo i onog čemu sa druge strane u svakodnevnoj zbilji svjedočimo, bivamo uvjeravani kako je riječ o novoj političkoj postavi i sudbonosnom trenutku koji nas, ukoliko ga ne prepoznamo, vodi u apokaliptično stanje u kome će svako nužno biti pozvan da preuzme dio odgovornosti za neučinjeno.

Taj problem neučinjenog i neprepoznatog ispostavlja se i interpretira većim grijehom od svega učinjenog. Ne prepoznati trenutak u kome se određuje sudbina jednog naroda i države, ili jednostavno tvog naroda i tvoje države, znači izostanak tražene mudrosti i pronicljivosti što vas čini lahkim plijenom za svaki oblik nadolazeće i prijeteće obmane, laži i ponude. I ne bi bilo sve toliko čudno da se u takvim interpretacijama ne poseže i za onim najsvetijim, čime sve postaje predmet najnižih oblika instrumentalizacije.

Da je svaki fenomen u svojoj unutarnjoj dimenziji duboko dijalektički konstituiran, to smo vidjeli još sa Adornom i Horkheimerom u njihovoj interpretaciji prosvjetiteljstva. Da ono umno ne cilja samo na emancipaciju i prosvjetljenje, nego i na vladanje i pripadajući nadzor, nedvosmisleno pokazuje da se volja za spoznajom pretvara u volju za moć. Volja za moć je temeljna ontološka odrednica naše politike u kojoj znanje nema nikakvu vrijednost, a u kojoj je mudrost izjednačena sa lukavstvom i prevrtljivošću. Ono što je nekada bila politička pronicljivost, sada je zamijenjeno spremnošću na deal od kojeg će "svi" imati koristi.

U ovom postnormalnom stanju domaće političke stvarnosti čak su i Kantova četiri pitanja dobila nastavak. Šta mogu da znam, a šta bi moglo da bude od koristi u vlastitoj političkoj (unutarstranačkoj) promidžbi? Šta trebam da činim da bih došao do funkcije koja obećava? Čemu mogu da se nadam nakon izbora? A sva logika domaće politike zaključuje sa pitanjem šta je čovjek ako nema barem 100.000 na računu, vikendicu na Bjelašnici i stan u Beču?

Ono što politici uopće - a osobito politici na našim prostorima - nedostaje jeste dimenzija političkog. Naime, pojam političkog treba misliti kao kritiku svake zatvorene, samodovoljne, dovršene i neupitne politike. Pojam političkog se vezuje za sferu filozofskog, pri čemu ono filozofsko uvijek znači pluralitet mišljenja, svjetonazora i otvorenost za kritičko propitivanje. Jednostavnije, politika treba ono političko kao svoju unutarnju dimenziju, kao ono što će kritički misliti njene poteze i djelovanje, ali u najpozitivnijem a ne destruktivnom smislu.

Političko tj. ono filozofsko propitujuće čuva politiku od devijacije i samodestrukcije, od pada i zastranjenja. Ondje gdje nedostaje dimenzija političkog - a to će reći gdje nedostaje spremnost da se bude izloženo pitanju, kritici i provjeri - politika i politička zajednica klizi ka onom obrascu unutar kojeg postoji visočanstvo samo jednog uma, u čiji naum se ne smije sumnjati i čije se djelovanje ne smije propitivati.

Ali da takav koncept vremenom poprima oblike totalitarnog i autoritanog, što ima ozbiljne konsekvence po stvarnu egzistenciju ljudi, također smo vidjeli mnogo puta kroz povijest. Ona politika koja teži da “poklopi” sve dimenzije društva, nesumnjivo ima ozbiljne predispozicije da završi u nekom obliku totalitarizma i u značajnoj mjeri oduzme slobodu u ime slobode.

Ako se barem za kratko usaglasimo da klimajuće mišljenje nije nikakvo mišljenje te da je bezuvjetno slaganje i prihvatanje svega što se "izglasa kao obavezujuće" - a u ime partije - istinski kraj političkog, slijedi da naša politika uveliko pati od anemije ili nedostatka onog što bi trebalo biti njen temeljni konstituirajući faktor.

Ostaje samo nada da bi nadolazeće vrijeme postpolitičke utrke moglo poroditi viši stepen unutarnje samoodgovornosti politike prema onome što joj daje smisao te da bi kompetencije i stvarna briga prema javnom dobru mogle doći na mjesto podobnosti i prividne zainteresiranosti koja u sebi krije goli interes pojedinca.

Tekst odražava stavove autora, a ne nužno i stavove Islamske zajednice u BiH - Media centra d.o.o