Nastavnički život između konkursa

U septembru ove godine nastavnik Emir Grahić potpisao je ugovor na neodređeno radno vrijeme. Do tada je svake godine konkurisao za rad po školama Tuzlanskog kantona (TK). Tačnije, od 2008. godine konkurisao je u više od 60 škola svake godine. Ipak, kako ističe, želja za ovim poslom i trud pobjedili su višegodišnje konkurisanje, ali i torturu pojedinih direktora.

- Osjećaj je neopisiv, ali najbolje će se to iskazati u augustu kada, nakon dvanaest godina neću morati ići na konkurse. Sada, hvala Bogu imam egzistenciju za svoju porodicu - ushićeno govori Grahić.

Sreću kao Grahić još uvijek nije imala Devleta Mešić, nastavnica engleskog jezika koja već četrnaest godina konkuriše za posao. Do sada je radila u šest škola.

- Kada dođe vrijeme konkursa osjećam se veoma tužno i poniženo, o stresu ne trebam ni govoriti. Mislim da me razumiju moje kolege koje konkurišu godinama kao i ja, ili koji su konkurisali, pa su sad konačno dobili posao - kaže Mešić.

Ona ističe kako je konkurisati i proživljavati svake godine isto veoma teško, kako za nju tako i za njenu porodicu. Teško je navikavati se na novi kolektiv, iako je lijepo upoznati nove ljude i prijatelje.

- Bilo je i godina kada nisam radila. Konkurs se završi, a niko ne zove da radite. Počne školska godina, a vi kod kuće očekujete čudo, a čudo se ne desi. Pa čekam nove konkurse. Poslije toga ponovo agonija i nada da ću posao dobiti te godine i da će sve biti u redu - govori Mešić.

Višestruki problem

Problem konkurisanja po školama muče mnogi prosvjetni radnici širom BiH. O negativnim posljedicama koje konkurisanje i mijenjanje škola ostavlja po nastavnike i učenike slabo ko vodi računa.

- Spomenut ćemo dvije posljedice ovakvog vođenja obrazovne politike koja ne usmjerava pažnju na fundamentalni značaj i smisao škole kao odgojno obrazovne institucije. Škole postaju prostor za izvršavanje zakonskih odredbi koje su više političko-ekonomskog karaktera, nego li ishod humanističko-pedagoških vrijednosti, a govorimo o pedagoškim institucijama - kaže za Preporod.info Edina Nikšić Rebihić, asistentica na Odsjeku za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu.

Nikšić Rebihić ističe da kvalitet ishoda odgojno-obrazovnog procesa direktno zavisi od pedagoškog odnosa učenika i učitelja, a on se temelji na poznavanju, razumijevanju i prihvatanju trenutnog i anticipiranog stanja svakog učenika.

Učitelj ne može izgraditi odnos koji zahtijeva upoznavanje, ali i kontinuirano praćenje kognitivnog, emocionalnog, ali i duhovnog razvoja svakog učenika, njegovog životnog konteksta, školskog postignuća itd. ako je on svake godine u drugoj školi. U takvim okolnostima nemoguće je ostvariti ulogu nastavnika u pedagoškom vođenju učenika i to nužno ostavlja posljedice na učenike, socio-emocionalnu klimu u razredu, grupnu koheziju posebno nižih razreda, čiji je stepen privrženosti za učitelja snažniji.

- Jedna od važnih posljedica ovakvog tretiranja zapošljavanja nastavnika je nepoželjna pozicija u koju se dovodi nastavnik stalnim promjenama učenika, roditelja, nastavnog kolektiva itd. Pored stresa kojem je izložen, nastavnik se ne može optimalno koncentrirati na pedagoški rad u učionici, ali ni na vlastiti profesionalni razvoj kao autorefleksivni praktičar. Takvo što će ostaviti velike posljedice na mnoge generacije učenika, ali i na ukupnu sliku obrazovnog sistema. Sigurna sam da naši vrijedni učitelji i nastavnici u svakom radnom odnosu daju svoju maksimalnu pažnju i trud za što kvalitetniji odgojno-obrazovni proces. Međutim, moramo biti svjesni da se odgojno-obrazovni proces ne smije nikada temeljiti na "I-monism" niti učenika niti učitelja, nego uvijek "Ich-Du Beziehung", tj. odnos učenika i učitelja, za koji je potrebno vrijeme, kao i odgovornost učitelja za održavanje kvaliteta pedagoškog odnosa - ističe Nikšić Rebihić.

Pedagoški odnos uvijek je asimetričan kad je riječ o odgovornosti, kaže ona, stoga prateći potrebe učenika, ulagat ćemo više i u nastavnike prepoznavajući da je elementarna karakteristika uspješnog odgajatelja njegovo umijeće uspostave (pedagoškog) kontakta i odnosa sa učenikom. Ne smijemo zaboraviti da ličnost nastavnika ima veći pedagoški utjecaj na učenika nego latentni i prazni nastavni sadržaj, bez nastavnikovog posredovanja. Naravno, uz budni osjećaj odgovornosti prema učeniku - budućem nosiocu vrijednosti.

Stanje nezadovoljavajuće

Mnogo je još problema koje muči prosvjetne radnike, a njihov položaj nije u skladu sa važnosti profesije kojom se bave.

- Ako znamo činjenicu da je obrazovanje djelatnost od posebnog društvenoga značaja, možemo konstatovati da prosvjetni radnici ni na koji način ne osjete tu posebnost u odnosu društva, već upravo suprotno. Nedostatak kontunuiranog stručnog usavršavanja i obučavanja, stalno povećanje obima poslova (posebno onih administrativnih), nedostatak profesionalne autonomije, loši uslovi rada, manjak materijalno-tehničkih sredstava, učila, multimedijalnih pomagala, prostor za rad. Sve ovo navedeno otežava rad nastavnika i odvijanje kvalitetnog odgojno-obrazovnog procesa. Ako tome dodamo neadekvatna primanja koja nisu uporediva sa primanjima iste ili slične stručne spreme u drugim dijelovima javnoga sektora, zatim neopravdano veliki broj ljudi koji rade sa ugovorom na određeno vrijeme, dobićemo jasnu sliku položaja prosvjetnog radnika u bosanskohercegovačkom društvu - kaže za Preporod.info Sumedin Kulović, predsjednik Sindikata osnovnog obrazovanja i odgoja TK-a.

Stanje u oblasti odgoja i obrazovanja, ističe Kulović, kako na nivou države, tako i na nivou Tuzlanskog kantona je nezadovoljavajuće. Uzroci ovakvoga stanja su prije svega usitnjenost sistema obrazovanja (imamo 12 ministarstava obrazovanja, s jedne strane, a nepostojanje ministarstva na nivou države, sa druge strane), nepovezanost i nekoordinacija obrazovnih institucija, neharmonizirani propisi, zastarjeli nastavni planovi i programi, nejednaki uslovi rada i, što je najvažnije, nejednake mogućnosti i uslovi obrazovanja za djecu.

- Ako tome dodamo segregaciju, "dvije škole pod jednim krovom", osporavanje naziva maternjega jezika, onda sa punim pravo možemo reći da je odgojno - obrazovni sistem u Bosni i Hercegovini, a samim time i u Tuzlanskom kantonu, u teškom položaju - kaže na kraju Kulović.

(Alem Dedić/Preporod.info)