Iskustvo online nastave - Percepcija profesora

Piše: Emir Uzunalić

Nulla dies sine linea - Niti jedan dan bez poteza

Događaji u i oko čovjeka dešavaju se nezavisno od njegove volje, uprkos velikoj želji da kontroliše sve ono što se oko njega dešava. Pojedinci i društva ulažu nevjerovatne količine energije da predvide, planiraju i očekuju, ali ih događaji opet iznenade.

Čini nam se kako upravljanje ovim svijetom halifi, čovjeku, izmiče svakim pokušajem da u potpunosti ovlada svijetom ćelija ili svijetom stratosfere. Ako pak čovjeku izmiče, na njegovu sreću, upravljanje svijetom ne izmiče Božijoj ruci. Koliko god događaji nadolaze i donose talase novih stanja, a stanja se mijenjaju, u njima se ništa neće desiti osim onoga što je volja Uzvišenoga: "A Allah čini što hoće, ali većina ljudi ne zna"(Jusuf, 21.) "Allah je Stvoritelj svega i On upravlja svim"(Ez-Zumer, 62.)

Kada nam je kao vjernicima to odveć jasno, ne preostaje nam ništa drugo nego da nastavimo živjeti i prilagođavati život novim okolnostima.

Jedna od novih okolnosti dolaskom pandemije jeste i online nastava. Iako je takav način nastave i prenošenja znanja poznat još od devedesetih godina prošloga stoljeća, kada je internet u razvijenijim zemljama zaživio u široj formi, kod nas  je, čini se, ovaj oblik edukacije došao do izražaja tek sada.

Učenici Gazi Husrev- begove medrese i Medrese Osman-ef. Redžović kojima je predmet historiju predavao profesor Džemal Salihspahić, sjetiće se da su na prvoj strani sveske za historiju morali napisati latinsku izreku: "Nulla dies sine linea“ (Niti jedan dan bez poteza).

Izreka se pripisuje starogrčkom slikaru Apelesu koji je tim riječima izrazio misao da slikar svaki dan treba nešto slikati, odnosno, vježbati umijeće slikanja. Danas se te riječi koriste u prenesenom značenju, što znači da svaki dan valja nešto napisati, ako su upućene piscu, ili općenito da svaki dan treba nešto uraditi.

Znači biti u liniji, znači biti aktivan, što svakako nastavnicima ovih dana ne nedostaje.

Zašto nam je važna latinska riječ "linea", koja je u našem jeziku postala linija?

U modernom engleskom jeziku "line" također označava liniju, a nama ovih dana je svakako online najfrekventniji izraz.

Linija, koja prije svega označava pravu crtu u online značenju, je sve samo nije prava crta. Preko uvijenih žica i servera od daleke Amerike preko satelita i raznih modema glas ili slika svakako ne  pravolinijski, online, onako kako mi zamišljamo.

Istinske prave crte, u bilo kojem obliku, su u učionicama naših škola, naših medresa gdje mimika, pogled i ton govore mnogo, i o nastavniku i o učeniku. Nastavnicima  zasigurno, ali i učenicima, fali tradicionalni način nastave.

Nije više u pitanju nastava, nego osjećaj i potreba da smo zajedno. Virtuelni svijet u virtuelnoj učionici uprkos tonu i slici nas ostavlja same, zarobljene u sobama u prividnoj društvenosti. Sada kada smo online sa učenicima možemo razumjeti usamljenost online društva, a to je znanje koje vjerujem može biti korisno.

Sa mukom ili zadovoljstvom, najčešće ovisno od tehnološkog znanja nastavnika, djeca su se konektovala na nastavničke umove putem raznih internet platformi koje smo kao nastavnici  za vrlo kratko vrijeme usvojili i počeli primjenjivati. Online nastava je omogućila da nastavni proces teče. Nastavnici su ušli u online svijet mladih, u njihov svijet virtuelne povezanosti.

Djeca su, sasvim legitimno, uz podršku roditelja, otišli u svoje sobe i konektovali se u razredne sobe svojih odjeljenja i nastava je počela.

Online učenje može podstaći aktivnost introvertnih učenika

Šta je ponudio nastavnik, a šta je vratio učenik? Koliko je ovakva nastava učinkovita? Da li je moguće obrazovati se na daljinu?

Puno je pitanja, a na posljednje pitanje odgovor je svakako da.

Nastava na ovakav način je učinkovita. Učenici uistinu mogu savladati sadržaje koji im se nude. Načini provjere znanja su šaroliki. Platforme nude i opcije izrade kvizova koji daju poprilično realne mogućnosti za ocjenjivanje.

S druge strane, online učenje može podstaći aktivnost introvertnih učenika koji su  inače stidljivi u procesu tradicionalnog učenja i obrazovanja, tokom online nastavnog procesa mogu postati aktivniji, jer u online učenju nema nužnog vizuelnog kontakta i izlaganja koji mogu biti stresni za stidljive i introvertne osobe, pa se takvi mogu izražavati otvorenije. U online učenju svi polaznici imaju jednake mogućnosti da učestvuju u procesu učenja, međutim njihov identitet nije jasno vidljiv.

Na druga dva pitanja odgovor će dati vrijeme.

Kada, akoBogda, počne sljedeća školska godina, vidjećemo koliko su učenici usvojili znanja, pogotovo kod onih predmeta gdje je nužno naslanjanje na prethodno gradivo kao kod stranih jezika, matematike i drugih sličnih predmeta. Online nastava je zanimljiva i korisna jedno vrijeme. Vjerujem da većina nastavnika shvata da ovakavom tipu nastave najbolje odgovara termin "privremenost". U riječi "privremenost" sadržane su želje i nastavnika i učenika. Mislim, također, da i u redovnoj nastavi online nastava treba biti "povremenost", čisto da bi izašli iz učmalosti koja, pogotovo pred kraj nastavne godine, zna biti teška za prenošenje nastavnih sadržaja. U svakom slučaju, nastavnici su sada spremniji nego ranije, što je ipak kvalitet.

I na kraju ovog kratkog pogleda na online edukaciju želim ispričati  događaj koji mi se desio sa maturantima IV-a u Medresi Osman-ef. Redžović.

Naime, običaj maturanata u našoj medresi, a vjerujem i u drugim, da na posljednjem času kod profesora prilikom izlaska profesora iz učionice maturanti uče tekbire. Tužan je bio pokušaj maturanta da preko Webex mitings platforme usklade tekbire i oproste se sa profesorom.

Na kraju pokušaj nije uspio, a emocija je ostala zarobljena u beskrajnim optičkim kablovima. Ostalo je da se priča da je postojala namjera i da se ipak sjećamo lijepih trenutaka.

Tako nekako i ova intezivna online nastava će ostati u lijepom sjećanju, ali muminska duša i đaka i profesora će osjećati žal za nekazanim životnim porukama koje se mogu reći samo u stvarnoj učionici.

(Preporod.info)