Sjećanje na Ahmiće: Najmlađa žrtva tromjesečna beba
Uoči ovogodišnje 27. godišnjice genocida nad mještanima Ahmića od strane HVO-a, obavljena je eksuhamacija, identifikacija, dženaza i ukop petočlane porodice iz Ahmića. Ukopan je i Sejo Ahmić, tromjesečna beba koji je najmlađa žrtva genocida 16. aprila, 1994. godine u ovom srednjebosanskom selu.
U Vitezu je 21. marta 2020. godine u tišini i dostojanstvu, u krugu nekoliko preživjelih članova porodice i najbližih, kraj svog dunjalučkog putovanja i mezare sa imenima na bašlucima, među svojim ranije pokopanim rođacima i komšijama na šehidskom mezarju u Vitezu, pronašla peteročlana porodica iz Ahmića.
Radi se o porodici Ahmić (Sakiba) Nasera (1963 – 1993), koji je ubijen u tridesetoj godini života. Njegova supruga Ahmić (Husnije) Zehrudina (1965 – 1993) ubijena je u dvadest i osmoj godini života, te njihovoj djeci Ahmić (Zedin) Elvis, 1985 – 1993, koji je ubijen u osmoj godini života, Ahmić (Nasera) Šuhreta (1987 – 1993), ubijena u šestoj godini života, i Ahmić (Nasera) Sejo, (1993), ubijen u trećem mjesecu života.
Dženaza u tišini
Poštivajući propisane mjere i instrukcije nadležnih organa i Rijaseta Islamske zajednice usljed trenutne situacije uzrokovane epidemijom koronavirusa, dženaza namaz ubijenoj porodici rahmetli Nasera je protekla tiho, gotovo neprimjetno.
- U proteklih dvadeset i šest godina u kojima se obilježava zločin genocida nad mještanima Ahmića mnogo je rečeno i spomenuto o žrtvama zločina i genocida HVO-a nad džematlijama džemata Ahmići tog jutra 16. aprila 1993. godine. Napisane su i objavljene knjige, održane su nebrojene tribine i okrugli stolovi, predavanja i programi, ali, Allah Milostivi najbolje zna, tišina i muk koji su ispratili dženazu Naserove porodice su rječitiji i teži od bilo kakvog govora - kazao je u izjavi Preporod Omer ef. Sikira, glavni imam Medžlisa Islamske zajednice (MIZ) Vitez.
Obilježavanje 27. godišnjice, planirano za danas, otkazano je zbog proglašene pandemije koronavirusa.
- Taj malešni virus, prizemljio je i najjače ovodunjalučke sile, podsjetio nas na to koliko smo u stvari slabi i krhki i koliko nam je nepojmljiv Allahov kudret - poručuje glavni imam Sikira.
Još 24 neidentificirane žrtve
On napominje da Vitez i njegovu okolinu datum 16. april u proljeće svake godine obuzima svojim bolom i budi iz svakodnevnice. Sjećanje na ovaj zločin sve ljude u Bosni i Hercegovini podsjeća na to šta se desilo Bošnjacima džematlijama Ahmića 1993. godine.
- Među 116 ubijenih od zločinačke ruke bio je i Sejo, beba od tri mjeseca! Ova rečenica poput najglasnijeg alarma i upozorenja zvoni u ušima i govori nam koliko opasan po druge može postati čovjek vođen mržnjom. Udaljen od Božije Upute i Milosti, prepušten svojim strastima i emocijama, vođen i zadojen mržnjom prema drugačijem od sebe – čovjek postaje najopasnije biće po vlastiti opstanak u poređenju s kojim je koronavirus tek malešna baja - ističe glavni imam Sikira.
Treba napomenuti da je za genocid i miniranje džamija u Ahmićima osuđeno svega nekoliko zapovjednika HVO-a i to po komandnoj odgovornosti. Direktni izvršioci, istinski zločinci i dušmani još uvijek izmiču ovodunjalučkoj pravdi, ali kako je poručeno na dženezi šestočlanoj porodici iz Ahmića "šehidske suze i bol će ih, uz Allahovu dozvolu, sigurno sustići".
Također, bitno je znati da danas nakon dvadeset i sedam godina od genocida nad Bošnjacima Ahmića, 24 ubijenih još uvijek čeka na ekshumaciju i identifikaciju.
(M.K./Preporod)
