Okrugli sto: Darivanje i presađivanje organa

Predstavnici udruženja koje je nastalo iz prijeke potrebe i nevolje, u pokušaju da se mnogobrojni oboljeli od teških bolesti organizuju i zajedničkim snagama pokušaju na neki način olakšati sebi već dovoljno težak život, govorili su o svojim iskustvima, bespoštednoj borbi za život, manjkavostima sistema zdravstvene zaštite, mogućnostima odlaska na transplantaciju u inostranstvo posredstvom postojećih ugovora sa tim zemljama a koja se krije od pacijenata, nebrizi odgovornih institucija države kao i konkretnim načinima kako da im se pomogne da se vrate normalnom životu.

Zaista je to bilo jedno kvalitetno i prije svega korisno druženje prvenstveno za naše džematlije. Bez obzira koliko smo ranije bili upoznati sa datom tematikom, slušajući osobu koja je u mlađoj životoj dobi dobila novo srce, slušajući oca dječaka kako je njegov sin od obične operacije slijepog crijeva a nakon komplikacija koje su uslijedile, preživio tri kliničke smrti, ostao bez oba bubrega, pa kasnije mu majka donirala bubreg sa kojim danas hvala Bogu živi i vratio se normalnom životu, kako je ponovo morao učiti da hoda, priča, ili dva gospodina kojima su transplantacije bubrega bile urađene i nakon nekog vremena je došlo do ponovnog zatajenja transplantiranih organa, njihovoj borbi sa dijalizom koja traje i po 17 godina, dok se nadaju novoj transplantaciji, moglo se shvatiti koliko je to  znanje po pitanju bolesti bubrega i općenito transplantacijama oskudno i koliko je potrebno svima nama kako bi prije svega mogli pomoći sebi u očuvanju svog zdravlja.

Teško je bilo ostati ravnodušan na priču da vam život održava mašina na koju ste prikopčani svaki drugi dan po četiri sata, i koja tom prilikom pročisti 70 litara vaše krvi, da bi je čistu vratila u vaš organizam i da bi mogli naredna dva dana živjeti. Da to ne bi bio vrhunac muke koju podnose dijalizni pacijenti, pobrinuo se naš zdravstveni sistem koji iako osiguranim osobama lijekove koje su prinuđeni trošiti obezbjeđuje samo do 20. tog u mjesecu, a nakon toga do kraja mjeseca su sami primorani da se snalaze ukoliko žele preživjeti do sljedećeg mjeseca. Kada se na sve to doda dotrajalost i loš kvalitet aparata na kojima se provodi dijaliza, tek onda možemo razumjeti životnu golgotu pomenutih pacijenata.

O nepostojanju zabrane doniranja organa sa stanovišta islama, govorio je imam koji je bio u pratnji naših gostiju, i tom prilikom je istakao važnost izgradnje svjesti o plemenitosti donorstva unutar svoje porodice i životne zajednice, jer spašavanje jednog života je kao spašavanje cijelog svijeta.

Naš džemat je organizacijom okruglog stola odlučio pomoći udruženju na način da javnosti iznesu svoje probleme i upoznaju nas sa životnim nedaćama sa kojima se susreću u borbi za život, a nadamo se da će se nadležne institucije aktivnije uključiti u projekat podrške ovom i drugim sličnim udruženjima i olakšati njihovu borbu za život.