Koristimo li mreže ili smo se u njima zapetljali?

Piše: Muhamed Jusić

Širenjem internet mreže slušali smo o svim revolucionarnim blagodatima koje će donijeti širokim narodnim masama. Svi su s pravom bili oduševljeni i jedva da su se čuli glasovi onih koji su bili sumnjičavi i koji su propitivali kuda bi nas ta nova informatička revolucija mogla odvesti.

Svi oni koji su govorili o bilo kakvoj vrsti regulacije interneta doživljavani su kao totalitaristi koji pokušavaju da odbrane neodbranjivo i koji bi da neslobodnim pojedincima oduzmu jedinu nadu u pristup slobodi.

Danas su sve glasniji oni među ozbiljnim analitičarima i teoretičarima koji i nisu baš oduševljeni svime u šta se internet pretvorio i promjenama koje je donio. Oni s pravom upozoravaju ne samo na brojne nesagledive posljedice nove mreže u koju se čovječanstvo upetljalo nego i na sve nedosljednosti onoga što nam je ta globalna mreža donijela nasuprot onoga što nam je obećavala.

Jer, uistinu teško je ne primijetiti kako se ne tako davno internet predstavljao kao oruđe u rukama osiromašenih i isključenih masa kojim će se usprotiviti elitama u svakom smislu. Trebala je to biti platforma koja će svima omogućiti slobodan pristup informacijama i znanju. Internet je trebao, na nikada do kraja pojašnjen način, ukloniti sve razlike i sve učesnike mreže učiniti jednakim.

Danas vidimo kako se imućni postaju još imućniji, između ostalog, i na internetu. Umjesto da ubije monopol internet je stvorio možda i najveće monopoliste u historiji čovječanstva, poput Googla ili Amazona.

Iako se običavalo govoriti da će internet pomoći da se znanje prenosi i da postane lahko dostupno, sve više se čini da je opća kakofonija bez ikakvih provjera i kriterija rezultirala upravo suprotnim efektom. Internet je neuke učinio još neukijim, ali uvjerenim da sada znaju sve i da na internetu mogu naći potvrdu svakoj suludoj teoriji koju imaju, ali i dovoljan broj istomišljenika. Internet jeste izjednačio sve, ali ne u pristupu znanju i informacijama nego je doveo do toga da se svačije mišljenje bez obzira kako neosnovano i na činjenicama neutemeljeno bilo počne doživljavati kao relevantno.

Umjesto da nas učini tolerantnijim, jer nam je dao priliku da upoznamo različite kulture i civilizacije i jer nam je dao priliku da direktno komunicirao sa ljudima iz svakog dijela svijeta, internet je otvorio prostor najglasnijim šovinistima i ksenofobima. Umjesto prostora za upoznavanje i susretanje kultura internet je postao globalni generator govora mržnje i nepovjerenja.

Umjesto da nam donese više demokratije, kao što je bilo očekivano, internet nam je donio, kako to primjećuje i jedan od najpoznatijih svjetskih teoretičara novih medija Andrew Keen, “vladavinu rulje”. Sjećamo se kako su pisane studije o tome kako su društvene mreže pokrenule tzv. Arapsko proljeće, govorilo se, a i sam sam pisao, o tome kako će internet ojačati građane u totalitarnim i neslobodnim državama i društvima.

Nije da se to nije desilo. Ali danas ne možemo ne primijetiti kako internet prerasta u instrument praćenja i nadzora građana u razmjerama koje nisu zapamćene u historiji čovječanstva. Da apsurd bude veći, značajan dio tog nadzora i povrede privatnosti se dešava uz pristanak samih korisnika. Države, ali i multinacionalne kompanije, danas profiliraju građane i trguju njihovom privatnošću iako se ne tako davno vjerovalo kako će upravo njima internet zadati kobni udarac.

Lista iznevjerenih očekivanja bi se otegla kao i elaboriranje svih promjena koje je internet uzrokovao u načinu na koji mislimo, doživljavamo i procesuiramo svijet oko sebe. Vrijedilo bi sebi osvijestiti to kako nas zatrpavanje nepotrebnim informacijama čini površnim u njihovoj selekciji, analizi i emotivnom proživljavanju. Kada se satima dnevno izlažemo tolikoj šarenolikosti priča, kada nam se u sekundi smjenjuju jedna za drugom slika ubijene djece u Siriji i kulinarske čarolije kuhara Nusreta, ajeti iz Kur’ana sa dawetske stranice i provale Sabita iz Tarčina, koliko smo nakog godina takvog silovanja svoga uma sposobni razaznavati prave vrijednosti i hoće li biti čudno ako emotivno otupimo. Nije da o tome ljudi nisu počeli pisati i govoriti, ali je to još daleko od toga da bude nešto čega su prosječni korisnici internet mreže svjesni.

U istom kontekstu bi bilo vrijedno primijetiti kako je stvorena paralelna, virtualna realnost, što internet po svojoj prirodi jeste, u kojoj neki ljudi sve više žive i čak je mijenjaju za realni svijet iz kojeg su sve više iščašeni.

Brojni su primjeri oko nas onih koji sebe uvjeravaju kako su njihovi stavovi i svjetonazori relevantni ili čak dominantni, jer imaju nekoliko stotina ili čak hiljada nekada i vještački, za novac koji su dali platformama koje ih servisiraju, followera ili lajkača koji ih održavaju u njihovoj predstavi o tome kako uživaju podršku širokih masa. Drugim riječima, nije problem koristiti tu globalnu mrežu, problem je kada se u njoj kao ljudi, ali i kao čovječanstvo zapetljamo.

Odgovor vjerovatno nije samo u regulaciji interneta, jer će ona vjerovatno biti učinjena tako da ponovo pogoduje moćnima i velikima. Prije će biti da je prvi i najhitniji korak da se javnost upozna sa stvarnom naravi ove globalne mreže, sa svim pozitivnim i negativnim posljedicama koje donosi, ali da se insistira na odgovornosti svakog korisnika kao i odgovornom konzumiranju ove prividne apsolutne slobode. Nijedna regulacija ne može biti zamjena za ljudsku odgovornost. Nije nikada mogla nigdje i ničemu pa neće ni u ovoj globalnoj mreži.

(Preporod)